Možda se i vama ponekad dogodi ovo: Odlazite u krevet s nekom jutarnjom obavezom na umu, a sljedećeg se jutra probudite sami i otkrijete da ste prestigli budilicu nekoliko minuta.
Što se ovdje događa? Je li to čista sreća? Ili možda posjedujete neku neobičnu sposobnost da se probudite točno na vrijeme bez pomoći? Ispostavilo se da su mnogi ljudi tijekom godina dolazili dr. Robertu Stickgoldu pitajući se o ovom fenomenu, prenosi NPR.
"Ovo je jedno od onih pitanja u proučavanju spavanja za koje se čini da se svi na slažu da ono što je očito istina ne može biti istina", kaže Stickgold, koji je kognitivni neuroznanstvenik na Harvard Medical School i Beth Israel Deaconess Medical Center. Stickgold se čak sjeća da je to iznio svom mentoru kad je tek počinjao s tim poljem — samo da bi ga dočekao sumnjičav pogled i objašnjenje koje je bilo daleko od zadovoljavajućeg. "Mogu vas uvjeriti da svi mi istraživači spavanja kažemo ‘bezveze, to je nemoguće‘", kaže on. Pa ipak, Stickgold i dalje vjeruje da postoji nešto u tome. "Ovu vrstu preciznog buđenja prijavljuju stotine i tisuće ljudi‘", kaže, uključujući i sebe. "Mogu se probuditi u 7:59 i isključiti budilicu prije nego što se moja žena probudi." Barem ponekad.
Naravno, dobro je poznato da ljudi imaju elegantan i zamršen sustav unutarnjih procesa. Donekle oblikovani našom izloženošću sunčevoj svjetlosti, kofeinu, obrocima, tjelovježbom i drugim čimbenicima, ovi procesi reguliraju naše cirkadijalne ritmove tijekom otprilike 24-satnog ciklusa dana i noći, a to utječe na to kada idemo u krevet i kada se budimo. Ako spavate dovoljno i vaš životni stil je usklađen s vašim cirkadijalnim ritmovima, obično biste se trebali probuditi otprilike u isto vrijeme svako jutro, prilagođavajući se godišnjim dobima, kaže Philip Gehrman, znanstvenik za spavanje sa Sveučilišta u Pennsylvaniji.
"Slušam o ovome cijelo vrijeme", kaže Phil i dodaje za NPR, "Mislim da tome pridonosi ta tjeskoba zbog kašnjenja."
Znanstvenici postaju znatiželjni
Prema NPR-u neki su znanstvenici istraživali ovu enigmu tijekom godina s konačnim mješovitim rezultatima.
Na primjer, jedna malena studija s 15 osoba iz 1979. otkrila je da su se tijekom dvije noći ispitanici u više od polovice slučajeva uspjeli probuditi unutar 20 minuta od cilja. Dvoje ispitanika koji su bili najbolji zatim su praćeni još tjedan dana, ali njihova je točnost brzo pala. Još jedan mali eksperiment omogućio je sudionicima da odaberu kada će ustati i zaključili su da je oko polovice spontanih buđenja bilo unutar sedam minuta od izbora koji su zapisali prije spavanja.
Drugi su istraživači zauzeli subjektivnije pristupe, tražeći od ljudi da prijave imaju li sposobnost probuditi se u određeno vrijeme. U jednoj takvoj studiji, više od polovice ispitanika reklo je da to mogu. Doista, Stickgold kaže da je moguće da "poput mnogih stvari za koje mislimo da radimo cijelo vrijeme, to radimo samo s vremena na vrijeme."
Hormoni stresa mogu igrati ulogu
U kasnim 90-ima grupa istraživača u Njemačkoj željela je otkriti kako je očekivanje buđenja utjecalo na ono što je poznato kao HPA os — složen sustav u tijelu koji se bavi našom reakcijom na stres i uključuje hipotalamus, hipofizu i nadbubrežne žlijezde.
Jan Born, jedan od autora studije, kaže da su znali da razine hormona koji se nalazi u hipofizi, zvanog ACTH, počinju rasti prije vremena kada se obično probudite, što zauzvrat signalizira nadbubrežnim žlijezdama da otpuštaju kortizol, takozvani "hormon stresa" koji vam pomaže razbuditi se, između ostalog.
"U tom kontekstu, odlučili smo to isprobati i ispalo je zapravo kao hipoteza", kaže Born, koji je sada profesor bihevioralne neuroznanosti na Sveučilištu u Tubingenu u Njemačkoj.
Born i njegov tim pronašli su 15 ljudi koji bi se inače budili oko 7 ili 7:30 ujutro, stavili ih u laboratorij za spavanje i uzimali uzorke krvi tijekom tri noći. Ispitanici su podijeljeni u tri različite skupine: petorici njih je rečeno da će morati ustati u 6 ujutro; drugima je dodijeljeno 9 ujutro; trećoj grupi je određeno vrijeme buđenja u 9 ujutro, ali su onda neočekivano probuđeni u 6 ujutro. Born kaže da se jasna razlika pojavila kako se približavalo vrijeme njihovog buđenja.
Ispitanici koji su očekivali buđenje u 6 ujutro imali su značajan porast koncentracije ACTH, počevši oko 5 ujutro. Bilo je kao da su njihova tijela znala da moraju ranije ustati, kaže Born.
Taj isti porast hormona stresa prije buđenja nije zabilježen kod članova grupe koji nisu planirali rano ustati, ali ih je iznenadilo buđenje u 6 ujutro. Treća skupina - ona kojoj je dodijeljeno vrijeme buđenja u 9 sati, nije imala izražen porast ACTH sat vremena prije ustajanja. (Born kaže da to sugerira da je to jednostavno bilo prekasno ujutro da bi se vidio isti učinak.)
Bornov eksperiment zapravo nije mjerio hoće li se ljudi naposljetku sami probuditi prije unaprijed određenog vremena, ali on kaže da otkrića pokreću neka intrigantna pitanja o tom fenomenu. Uostalom, kako su njihova tijela znala da će morati ustati ranije nego inače?
"To vam govori da je sustav plastičan, da se može prilagoditimpromjenama u vremenu", kaže on. Također sugerira da imamo neke kapacitete za iskorištavanje ovog "sustava" dok smo budni. Ta ideja nije posve strana u području istraživanja spavanja, kaže.
"Znanstvena misterija" koju tek treba riješiti
"Dobro je poznato da postoji vrsta mehanizma u mozgu koji možete koristiti svojom voljom da utječete na svoje tijelo, svoj mozak, dok spava", kaže Born. Ističe istraživanja koja pokazuju da hipnotička sugestija može pomoći da netko dublje spava.
Zee iz Northwesterna kaže da vjerojatno postoji "višestruki biološki sustavi" koji bi mogli objasniti zašto se čini da se neki ljudi mogu probuditi bez budilice u određeno vrijeme. Moguće je da briga oko ustajanja na neki način "prevladava" naš glavni unutarnji sat, kaže ona
Naravno, kako točno radi i u kojoj se mjeri možete pouzdati u ovaj zagonetni interni alarmni sustav ostaje veliko pitanje bez odgovora. I dok nitko od istraživača spavanja s kojima sam razgovarao ne planira odbaciti svoje budilice, Stickgold s Harvarda kaže da nije spreman odbaciti to pitanje.
"To je prava znanstvena misterija", kaže, "kojih imamo mnogo." I kao u mnogim poljima, dodaje, kad se suočimo s misterijom, bilo bi arogantno "pretpostaviti da, budući da ne znamo kako bi se to moglo dogoditi, da se ne može zbiti."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....