Obiteljska kuća koja je generacijama u vlasništvu obitelji Šuran stajala je nekorištena nekih 15 godina. A onda su je otac i sin, Boris i Perica Šuran, odlučili adaptirati i prenamijeniti u kuću za odmor. Svatko tko se ikad upuštao u ovakvu avanturu, zna kakav je to stres i izazov, a Boris i Perica podijelili su s nama svoja iskustva.
- U početku smo radili s jednim dizajnerom/arhitektom, ali ta suradnja se nije nastavila, pa smo nacrte "popravili" sami, te sve ostalo nastavili sami. Što se tiče raspodjele obaveza, moj je otac imao nešto prijašnjeg iskustva s građevinskim radovima, tako da je i mene u to ‘uveo‘ u ovom projektu. Učili smo u hodu i pritom se zabavljali i provodili kvalitetno vrijeme zajedno. Iako nisam imao prijašnjeg iskustva, unutarnji dizajn i uređenje na kraju su postali moj dio posla koji sam s guštom odradio - započinje sin, Perica Šuran priču o prenamjeni kuće koja se nalazi u selu Srbinjak, u centralnoj Istri, desetak kilometara zapadno od Pazina. Dobra stvar je, prisjeća se, što je kuća nakon toliko godina nekorištenja ipak ostala relativno očuvana. Krov nije prokišnjavao, a svi prozori i vrata bili su neoštećeni.
No, tata i sin Šuran ipak su odlučili napraviti sve kako treba i krenuli su, kako kažu, s radikalnim potezima i radovima. Od stare kuće ubrzo su ostali samo kameni zidovi. Krov, međukatne konstrukcije i sve instalacije bile su nanovo napravljene.
- Htjeli smo funkcionalni, prirodni minimalizam, ali ipak unijeti dašak luksuza bojama, igrom sa zlatnim detaljima i teksturama te prirodnim materijalima. Naravno, uz zadržavanje dobre ‘vibre‘ naše Istre, pogotovo u eksterijeru - objašnjava Perica Šuran dok šećemo kućom koja se prostire na tri etaže, sveukupno 160 četvornih metara. Po ulasku u dvorište pažnju plijeni veliki grijani bazen čiji se duži zid u visinu nastavlja na dva metra visoki kameni zid koji čini granicu parcele prema susjedu. Kamena fasada kuće građena je od netipično velikih kamenih blokova, a njeno fugiranje je odrađeno dodavanjem ručno prosijane crvene istarske zemlje u masu za fugiranje. Tu je i ljetna kuhinja od 60 metara kvadratnih s velikim "hramskim otvorom" tamne boje te drvena plaža ("decking") oko bazena, koju su također sami izradili.
- Na posjed se ulazi kroz veliku čeličnu, restauriranu i proširenu kliznu kapiju koja je stara 120 godina i izrađena od punog željeza. U samu kuću se ulazi kroz starinska daščana vrata. Ulaz je direktno u veliki open space koji se sastoji od dnevne sobe s kuhinjom i blagovaonicom. Stepeništem se dolazi na prvi kat, koji sačinjavaju dvije sobe koje dijele jednu kupaonicu, a na drugom katu su dvije spavaće sobe, svaka s en suite kupaonicom. Vanjski dio sadrži veliku ljetnu kuhinju sa spremištem i vešerajem, bazen dimenzija 10,5 x 3,5 metara sa slapom, ‘zen vrt‘ s velikom vanjskom garniturom za sjedenje i "kolaricu" koja se koristi kao prostor za skrivanje od sunca. U njoj se nalaze ležaljke, stol za karte, stol za stolni tenis i slično. Kolarica je stari istarski naziv za natkriveni prostor gdje su se nekad čuvala kola i oprema za rad - nabraja Perica Šuran, koji od zanimljivih arhitektonskih i dizajnerskih rješenja još ističe dobro povezane sadržaje, tj. puno kutaka za odmor, poput primjerice ljetne kuhinje, kolarice i zen vrta povezanog direktno s dnevnim boravkom.
Što se tiče unutrašnjosti, svaka od prostorija uređena je u upečatljivom stilu koji je nemoguće ne zamijetiti. Tako u zajedničkim prostorima prevladavaju tople, bijele boje zidova, dok su tri od četiri sobe "šarenije" i zidovi su u njima ugašeno tirkizne boje. U prizemlju kuće (okoliš, ljetna kuhinja, dnevni boravak) su betonski podovi, zaglađeni "helikopterom" i prelakirani mat lakom za beton, a u sobama je lakirani hrastov parket. Kreveti i garnitura su tapecirani, talijanskog proizvođača Samoa. Kuhinja je od poznatog proizvođača Veneta Cucine, fronte su uljeni hrastov furnir, a radna ploča je crna keramika. Ploča blagovaonskog stola je od lijepljenih hrastovih dasaka, uljeno. Korpusi ljetne kuhinje su betonski, napravljena je od oplata te su korpusi izliveni zajedno s radnom pločom. Sve je lakirani beton. Fronte su prefarbana vodootporna šperploča. Također, valja naglasiti da je ljetna kuhinja kompletno opremljena (posuđe, perilica, kamin, plinska ploča za kuhanje, hladnjak…).
- U kući nema nekih posebno skupih dizajnerskih rješenja jer smo na kraju pri uređenju bili relativno švorc, kako to uvijek biva. Ali sav namještaj je rađen po mjeri da bi se maksimalno iskoristio prostor, kao npr. ugradbeni ormari, za koje smo išli u Zagreb birati listove furnira te smo ih naknadno farbali u crni bajc, zatim ormarić za televiziju, obje kuhinje, radni stolovi, blagovaonski stolovi… Sve što smo mogli zadržati smo zadržali, kao primjerice veliku potpornu bočnu gredu u kolarici, koju je moj otac pet dana brusio jer je bila trula te smo je naknadno lakirali. Ima još dosta komada namještaja koje smo restaurirali poput nekih stolaca i ormarića - otkriva Perica i dodaje kako je sav korišteni kamen ručno klesan, što kući zasigurno daje na dodatnoj vrijednosti.
- Za veliki zid od bazena smo našli stari kamen od jedne srušene kuće, pa smo ga odlučili iskoristiti. Još bih naglasio slap na kraju bazena, koji je također ručni rad napravljen od kamena koji je iskopan oko naše kuće za vrijeme građevinskih radova. Kapelica je također ‘premještena‘ prilikom širenja otvora za kapiju. Ukrasne ‘letvice‘ kojima je npr. obložen kamin sam sam izradio; birao furnir, lijepio na MDF, rezao na širinu, lijepio na pozadinu... Ma, čista patologija - smije se Perica i dodaje kako su i noćni ormarići zapravo hrastovi trupci koje su otac i on rezali na dimenziju, brusili pa lakirali u crno. Kao hit-detalj u kući svi primijete i reljefne slike iznad kreveta koje je izradila mlada pulska umjetnica Katarina Kraševac.
Završno, upitali smo Pericu Šurana koliko je sve trajalo, na što nam je odgovorio:
- Ovo pitanje budi potisnute traume, kao i većini investitora, vjerujem. Od početka planiranja do završetka radova prošlo je šest godina, s time da su sami radovi trajali oko tri godine. Bilo je tu svačega, ali uglavnom su radove obilježili neodgovorni i/ili loši majstori (što je dijelom i naša krivnja – "koliko para toliko muzike"). Tako da smo jako velik dio svega odradili otac i ja sami, doslovno smo svaki vijak i kamen na kući taknuli, iako smo imali puno ‘majstora‘. Sami smo većinu smislili, popravljali greške, skidali loše postavljene pločice, i to čak dva puta, crtali instalacije, kopali za instalacije, montirali sav kupaonski namještaj, silikonirali, farbali, krpali, lakirali, pripremali šalunge i obavili sve ostale završne radove… Nisam sve spomenuo jer ću morati popiti apaurin ako se budem morao svega prisjećati. Uglavnom, ja se nikad u životu nisam bavio dizajnom niti sam znao držati odvijač u ruci, ali nakon ove tri godine gotovo pa mogu otvoriti građevinsku firmu. Ta firma ne bi bila baš najbolja, ali s obzirom na naše iskustvo s majstorima, mislim da to ne bi bio neki strašan problem (čast izuzecima – bilo ih je nekoliko stvarno vrhunskih!). Ove tri godine također je obilježilo to što me vjerojatno većina tehnologa i tehničkih savjetnika raznih tvrtki vjerojatno blokirala, koliko sam ih izgnjavio. Općenito vjerojatno pretjerujem s primjećivanjem detalja, što je sigurno doprinijelo tome da cijeli proces dulje traje. Ali bez obzira na stres, sada smo jako zadovoljni, kuća je ispala super, sezona je bila odlična i prošla je glatko, a i naučili smo jako puno korisnih stvari u procesu, tako da – trud se isplatio.
