Sve počelo još dok smo hodali, često smo šetali ovim dijelom kvarta koji se kolokvijalno, kvartovski sarkastično, naziva "Azurna obala", doduše uz potok Kustošak. Često smo gledali u stanove koji imaju izlaz na park i potok te zamišljali kako bi bilo lijepo jednog dana živjeti u njemu. Sviđala nam se ta ideja da smo na par stepenica od parka, da imamo terasu i velik prostor u stanu... Baš kao da smo prizvali ovaj stan našim maštanjem - prisjećaju se vlasnici stana u zagrebačkom kvartu Rudeš, koji su u međuvremenu postali i supružnici i roditelji dječaka i djevojčice.
- Stan smo tražili više od četiri godine, otkako nam je stiglo prvo dijete. Imali smo viziju što želimo i u kasno ljeto 2019. smo sasvim slučajno vidjeli ovaj stan. Imao je sve što smo htjeli i tražili, no bilo je potrebno adaptirati ga jer ovdje nitko nije živio više od sedam godina - pričaju vlasnici i dodaju da je uskoro postalo jasno da je potrebna kompletna adaptacija. - Htjeli vidjeti što se sve da izvući iz postojećeg tlocrta. Niti jedno od nas nije baš vizualan tip, no bili smo uvjereni da se može napraviti čudo iz ove kvadrature, jer stan ima 140 m2. Htjeli smo otvoriti stan, unijeti svjetla, preurediti raspored soba, no nismo znali kako i otkuda početi. Tu na scenu stupa naš arhitekt Hrvoje Zidar koji se odmah bacio na posao i stvarno je izvukao ono najbolje iz stana - kaže ovaj par, a arhitekt nije imao nimalo lak zadatak, jer je rješenje za koje su se odlučili napravio kao osmu verziju.
- To rješenje je bilo najkompleksnije i najdugotrajnije, ali nam ga je poslao "eto nek' se nađe". I odmah smo se zaljubili. Kako je zgrada kaskadno građena, njenom dužinom se protežu prekrasni svjetlarnici, koje su prethodni vlasnici zatvorili knaufom. Mi smo htjeli prozračan stan, s mnogo svjetla i većim dnevnim boravkom spojenim s kuhinjom, dakle dijelovima u kojima boravimo najveći dio dana. Stan koji smo zatekli bio je veoma mračan, nepovezanih prostorija i imali smo dojam uske pećine - priča nam ovaj simpatičan par i dodaje kako su stan morali "oguliti" i krenuti iznova sa svime, sve po pravilima struke. - Bilo je dosta posla jer je prethodni vlasnik stan prilično izmijenio od prvotnog nacrta tako da smo mu vratili tvorničke postavke. Uvjet je bio barem tri spavaće sobe, dječje su velike, a naša spavaća soba je najmanja, potom da imamo radnu sobu i open space dio u kojem je dnevni boravak spojen s kuhinjom i blagovaonicom. Arhitekt je zaista napravio vrhunski plan te smo samo slijedili njegove savjete - kažu.
Adaptacija je trajala oko devet mjeseci, i naravno, bila dosta usporena zbog situacije s pandemijom.
Jednostavnost
- Taman smo početkom ožujka 2020. dobili ključeve i odriješene ruke da krenemo s preuređenjem. Proljetni lockdown imao je svoje dobre i loše strane. Dobre strane su bile da je suprug i ostatak obitelji imao više vremena za uskočiti na gradilište, a loše je bilo to što smo bili limitirani ponudom i izborom zbog ograničenja rada prodajnih centara, kao i dobivanje odgovora od tvrtki za adaptaciju i opremu. Tako da je uslijedilo dobro staro guglanje namještaja i naručivanje bez isprobavanja uživo, ili primjerice, odabir cjelokupne keramike i kupaonskog namještaja u 20 minuta. Izazovno definitivno, ali nekad je manje vremena benefit da ne padnemo u pretjerano analiziranje - smiju se i i kažu kako su im glavne ideje bile jednostavnost i funkcionalnost.
- Bez elemenata visokog sjaja, samo drvo i crno-bijela kombinacija, tu jednostavnost smo "razbijali" detaljima koji su dali poseban štih u svakoj prostoriji. Ideja je također da stan bude funkcionalan, imamo dvoje male djece koji trebaju svoj prostor, ali isto tako neće oni baš toliko paziti da ne prevrnu sve moguće sitnice u stanu. Želja nam je bila da se dobro osjećamo u stanu, da je topao, a opet funkcionalan, i dakako da je dovoljno otvoren i fleksibilan ako nam se u budućnosti priključe novi članovi obitelji - kažu.
U dnevnom boravku naglasak je bio na otvaranju svjetlarnika i dobivanju što više otvorenog prostora, lišenog nepotrebnih komoda, stolića i fotelja. Prostor za TV i kamin je izveden od knaufa, centralni komad je veliki trosjed i slika na zidu koju je naslikala prijateljica obitelji. Kuhinja je kombinacija drva i mat crne boje.
- Inzistirali smo na otoku na kojem se kuha, a kuhinju, prema našoj zamisli, radio je odličan stolar. Bilo nam je važno da otok bude masivan, prostran i dovoljno dugačak, a opet prirodno spojen s dnevnim boravkom. Upravo na ovih 40-50 kvadrata provodimo najviše vremena u danu. Za otokom doručkujemo, ručamo, večeramo, a samo povremeno koristimo blagovaonski stol kad je veće društvo u pitanju - kažu vlasnici.
Dječje sobe su posebna priča, male oaze sreće i uživanja za klince. Ili bolje reći, velike oaze? - Od početka smo mislili da oni trebaju imati najveće sobe jer će u njima boraviti mnogo više nego mi. Za koju godinu, pisat će zadaće, a do tada im služe kao poligon za brdo igračaka, šator, plišance, autopiste... Što se tiče naše spavaće sobe, tu smo se složili da ona mora biti najmanja i ovdje smo se vodili minimalizmom - krevet, par ladica i mali uski ormar, dakako bez TV-a - kažu.
Većinu namještaja u stanu radio je vlasničin brat, Igor Desić: ormare u bračnoj sobi, ugradbeni ormar u ulaznom hodniku, garderobi, cijelu kuhinju, regal u blagovaoni...
Sve ima neku priču
- Imali smo zaista sreću s time jer smo bili uključeni u svaki dio procesa, kako u planiranju, tako i u izradi i sastavljanju. Ja sam osobno više planirala, a suprug je koordinirao majstore i uskakao s pomaganjem, no nekako smo se podijelili za uloge. Sad kad gledamo unazad, ovo je zaista nekako cijelo vrijeme i bio obiteljski i prijateljski pothvat, neke osnovne poslove smo podijelili (skidanje stare boje, bojenje zidova, sastavljanje namještaja…) i sve je nekako bilo u krugu ljudi s kojima provodimo najviše vremena. Valjda nam zato i svaki dio stana ima neku priču i dušu jer znamo da smo ga uređivali s voljenima koji je svatko od njih ugradio nešto svoje - ističe vlasnica. Za kraj pitamo vlasnike što bi, nakon vlastitog iskustva, savjetovali ljudima koji tek kreću u adaptaciju svog doma.
- Ono što se nama pokazalo nebrojeno puta kao istina, sve događa s razlogom. Mi smo, na primjer, drugi dan posla otkazali tvrtki za postavljanje knaufa koji su započeli s radom, no potom smo našli na divnog, mladog i izuzetnog knaufera koji je spasio cijelu stvar, odradio još mnogo posla u stanu i postao veoma drag obiteljski prijatelj kojeg ćemo uvijek rado preporučiti. Stoga, angažirajte arhitekta koji će se potruditi oko vas, koji će vas slušati i tražiti rješenje dok vi ne budete zadovoljni. Izradite dobar troškovnik, ne štedite na dobrim majstorima jer ušteda može biti skuplja od sanacije loše napravljenog posla - zaključili su.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....