Arhitekt renovirao vlastiti mračni mikro-stan u prostor ispunjen svjetlom

Mnogi su ljudi prilično vezani za život u gradu. To je fenomen koji nije iznenađujući, jer to znači živjeti u središtu zbivanja, bilo da to znači živjeti u blizini raznolikih kulturnih aktivnosti, kao i obično imati najbolje knjižnice, škole, restorane i parkove u blizini.

Never Too Small

Never Too Small

Stoga nije ni čudo da mnogi odlučuju ostati blizu svih događanja, ponekad birajući živjeti u manjem stanu koji je možda pristupačniji ili se nalazi u atraktivnom susjedstvu. To je bila situacija s francuskim arhitektom Matthieuom Torresom, koji je zajedno sa svojom djevojkom Clementine napravio impresivno preuređenje malenog stana u pariškoj četvrti Belleville. Sami su obavili velik dio obnove, stan je transformiran iz mračnog, prljavog stana u otvoreni životni prostor, ispunjen prirodnim svjetlom i recikliranim namještajem i priborom - neki od njih s važnom sentimentalnom vrijednošću.

Never Too Small

Never Too Small

Izvorno veličine 24 četvorna metra, par je odlučio kupiti stan zbog njegove lokacije u četvrti koja je poznata po brdovitim krajolicima, prekrasnim pogledima i neobičnoj, seoskoj atmosferi. Međutim, postojeći stan bio je taman i oronuo, pa se par bacio na posao rušenja pregrada koje su tlocrtno stan dijelile na tri različite prostorije, kao i podizanja stropa i postavljanja krovnih prozora.

S podignutim stropom sada je bilo moguće umetnuti polukat za novi prostor za spavanje, povećavajući ukupnu korisnu površinu na ugodniji 31 kvadrat.

Never Too Small

Never Too Small

Umjesto gomile komada namještaja koji zauzimaju dragocjeni prostor, Torres je odlučio dizajnirati skladišnu jedinicu od pristupačne i izdržljive šperploče francuskog bora koja sada sadrži njihovu zbirku knjiga. Ljestve koje vode do spavaće sobe dizajnirane su tako da se po njima lako može popeti i ukloniti s puta kada se ne koriste. Prostor za spavanje uz ljestve je jednostavan, ali ugodan i osvijetljen jednim krovnim prozorom.

Paru je bila važna ponovna uporaba stvari s emocionalnom vrijednošću, a veliku pažnju posvećenu detaljima omogućila je činjenica da je ovo projekt koji su sami osmislili i izgradili. Na primjer, omiljene kvake koje se koriste u velikom ormariću potječu iz kuće Torresova djeda.

Never Too Small

"Dizajniranje malog prostora odnosi se na odabir onoga što vam stvarno znači. Odabirom onoga što je stvarno važno činite te funkcije lakima za svakodnevni život. Ako imate maleni prostor, to može značiti da imate nekoliko komada namještaja, pa mi se sviđa ideja da ih uključite u projekt kako biste im mogli dati prostor i mjesto koje zaslužuju – kaže Torres.

Kuhinja je glavna žarišna točka stana i uključuje mnogo prostora za pohranu i dugački pult koji je savršen za dvoje ljudi koji pripremaju hranu. Par je odlučio ponovno upotrijebiti isti sudoper iz izvornog stana, budući da se njegov bijeli porculanski volumen dobro slagao sa svijetlom paletom renoviranja. Veliki blagovaonski stol je obnovljeni radionički stol koji je došao od Clementinina djeda, a može za njega stati šestero osoba.

Never Too Small

Otraga ispod polukata postoje dvoja vrata: jedna vode u kupaonicu, a druga u mali walk-in ormar.

Kupaonica je mala i izvlači maksimum. Kako bi se činila većom, sve je urađeno u bijeloj boji, od pločica do inventara i obnovljenog sudopera. Kako bi povećali količinu sunčeve svjetlosti koja se odbija unutra, par je pametno upotrijebio zlatnu reflektirajuću sigurnosnu deku kao zavjesu za tuširanje.

Never Too Small

To je sjajna transformacija, a Torres objašnjava zašto su odabrali živjeti u manjem prostoru i zašto to ima smisla u velikom gradu kao što je Pariz:

"Dok živimo svjesni važnih učinaka klimatskih promjena na naš budući gradski život, život u manjem prostoru može doprinijeti mnogim pozitivnim rješenjima. Lakše ga je grijati ili hladiti i lakše čistiti. Također je potrebno manje materijala za izgradnju, a pomaže u zaustavljanju urbanog širenja. Budući da je život u gradu također bliži sadržajima, sprječava pretjeranu upotrebu automobila i održava gradska središta aktivnim i živahnim. Idealna situacija bila bi kombinirati malene privatne stambene prostore i veće, raznoliki zajednički prostori za zajedničke sadržaje u istoj zgradi ili bloku, kao i mnoštvo javnih prostora u susjedstvu u kojem živimo."