Stambena kriza je nažalost prisutna u svim dijelovima svijeta. Svakodnevno smo suočeni s nizom informacija o nedostatku prostora za stanovanje, počevši od svjetskih metropola pa do manjih gradova. Trend koji vjerno slijedi ovu krizu su i enormno visoke cijene nekretnina i sve skuplji građevinski materijali i usluge. Hrvatska nije iznimka, a prema dostupnim informacijama mogli bismo reći da smo čak i jedan od primjera što zapravo ova kriza znači.
Neprestano vas izvještavamo o promjenama na tržištu nekretnina, a i o novostima i idejama kojih se ponekad dosjete vlasnici nekretnina tako da nerijetko začude cijelu zemlju. Nedavno smo, točnije prije mjesec dana, za naš članak istražili zanimljiv rastući trend prodaje i prenamjene garažnih prostora - od Zagreba, Splita pa do Rijeke i ostali poprilično šokirani saznanjima. Osim što je kvadrat takve nekretnine u pojedinim gradovima doseže i 4000 eura, zanimljiv je i trend prenamjene garaža u stambene prostore ili apartmane za turistički najam. Moramo priznati da smo tada ostali poprilično zatečeni tom informacijom, a nedavno smo u jednom od najposjećenijih hrvatskih gradova naišli i na idealan primjer tog trenda u poprilično negativnom kontekstu.
Naime, portal Istra24 nam je privukao pozornost tekstom gdje objašnjavaju kako su im se javili stanari iz stambene zgrade u Ulici Bože Gumpca 69 u Puli s informacijom da je nekoliko parkirnih mjesta na toj lokaciji pretvoreno u apartmane i praonicu rublja.
Kako prenosi portal, od 24 natkrivena parkirna mjesta 5 ih je prenamijenjeno u apartmane i jedan je još u procesu gradnje.
„Dozvole naravno da nemaju, neke suglasnosti od stanara još i manje, a da ne govorimo o struji, vodi, kanalizaciji i svemu što ide uz izgradnju jednog apartmana“, izjavili su stanari za Istra24. Dalje se navodi kako se sve radi „podmuklo i tiho“.
Na portalu također spominju kako stanari spomenute stambene zgrade već imaju problem s nedovoljno parkirnih mjesta pa im prema njihovim izjavama „ni djeca ne mogu doći u posjetu jer se nemaju gdje parkirati.“
Ostaje samo jedno pitanje na kraju – do koje granice mislimo ići? Od zagrađivanja i betoniranja plaža, da masovne gradnje na obali i otocima bez ikakvog plana i smisla pa do ljetovanja u garaži. Može li netko stati na kraj pohlepi i uništavanju nečega što prvenstveno ni ne pripada nama?
