DRVO, KAMEN I TRADICIJA: Imanje od kojeg zastaje dah

Nedavno je ovo tradicionalno kameno imanje u Kataloniji, u Španjolskoj započelo svoj novi život. Boemski interijeri i namještaj iz 19. stoljeća ustupili su mjesto minimalizmu, tamnim bojama i drvu. Obnovljena je ne samo glavna trokatna kuća, već i susjedni aneks, koji je prethodno služio kao štala. Konji i dalje žive na imanju, ali su raspoređeni po drugim zgradama. U dizajnu interijera, svijetle se sobe izmjenjuju s tamnim sobama i savršeno odražavaju povijest zgrade - naposljetku, sagrađeno je u vrijeme kada struja nije postojala. Dvorište je također dizajnirano u stilu kuće - minimalizam i jednostavni geometrijski oblici glavni su atributi uređenja, a kontrasti tradicije i modernosti izgledaju vrlo impresivno.

Kuća Sant Marti ponovno se rodila nakon što je studio Francesc Rifé obnovio unutarnje prostore i spojio seosku kuću i aneks zgrade velikom metalnom pergolom u dvorištu.

Smještena u maloj kotlini regije Vallès u Kataloniji, ova je seoska kuća prije nekoliko godina dobila nove konjušnice koje su sada povezane s imanjem. Polazna točka velike obnove bila je glavna zgrada sa strogom strukturom i prateće zgrade niže visine izgrađene tijekom vremena.

Vlasnici su angažirali arhitekte iz Studija Francesca Riféa kako bi ponovno povezali zgrade na mjestu. Osim što je prostor dobio novu namjenu, glavni izazov arhitektima je bio stvoriti dijalog između postojećih objekata, kao grupe, a ne kao samostalnih jedinca što su bile. Da bi ih ponovno spojili, velika metalna pergola, u antracit sivoj boji, obuhvaća i prednju i stražnju stranu kuće, kao i njezine dodatke.

Taj su koncept arhitekti primijenili i prilikom dizajna kuće kako bi skladno povezali široku paletu arhaičnih materijala, svodova i kamenih zidova koji su izvorno već bili u prostoru. Za postizanje minimalističke atmosfere, tonalitet svih elemenata objedinjen je bijelom glazurom, primijenjenom na zidove i stropove.

Arhitekti su pokušali zadržati izvorne materijale u hodnicima, kao što su keramičke pločice. No, loše stanje nekih površina, te vidljivi znakovi prethodnih podjela doveli su do betonskog premaza u prizemlju i u prirodnog hrastovog drva u gornjem dijelu kuće.

Svaki od katova kuće podijeljen je na tri područja, jedan središnji i dva bočna. Kako bi obogatili iskustvo prijelaza između njih, jedna od ključnih odluka bila je integracija zasvođenog stubišta (element koji je prethodno priječio prostor da bude simetričan).

Njegova struktura je vizualno modificirana i formirana od željeznih stranica kako bi se postigao suvremeni izgled. Stepenice su prvom dijelom prekrivene drvetom, a na ostatak je zadržan izvorni finiš: opeka s drvenim profilom i katalonskom keramikom. Uz izvorno stubište napravljen je kontejnerski zid u visini koji vizualno razdvaja stol za blagovanje i vanjski prostor.

Ograda je djelomično restaurirana, a na podu su postavljene ostakljene ploče za kontrolu klime, kojima se na svakom katu upravlja neovisno.

Rešetkasta konstrukcija omogućuje ulaz prirodnog svjetla kroz prozore u unutrašnjost središnje prostorije, stvarajući poetski prijelaz svjetla i sjena. Sljedeći ovu priču, većina rasvjete je dekorativna ili neizravno LED svjetlo. Tako je svjetlo postalo još jedan alat za istraživanje prostora.

Intimno povezana s općom estetikom kuće, kuhinja ima neke dijelove marke Bulthaup, dok su drugi element projektirani u studiju i imaju integrirane sustave za pohranu, hladnjak, ormarići, zamrzivač, pećnica itd. Ovaj drugi modul odvaja kuhinju od dnevne blagovaonice, stvarajući mali protočni prostor sa stolom kao glavnim protagonistom.

Još jedan značajan prostor je obnovljena zgrada kojoj se može pristupiti s ulice i nije povezana s glavnom kućom i garažom. Dizajnirana je za organizaciju događanja ili obiteljskih okupljanja. Ima modul od hrasta koji integrira kuhinju, kupaonicu i ima pristup vanjskom dijelu kuće. Betonski pod djeluje kao neutralna podloga, a dizajn velikog stola i prostora za sjedenje upotpunjuje prostor.

Prateći linije zgrade, sljedeći volumen koristi prizemlje kao skladište i ima četiri istaknuta luka, čija osvjetljenja služe kao svjetiljka vanjske strane kuće. Ova zgrada, povezana s igraonicom i stanom za poslugu.

Pergola sa stražnje strane funkcionira kao ljetna površina i pojačava dijalog između kuće i vrta. Simbolički povezana sa starim lukom, nova metalna konstrukcija pokušava pojednostaviti staru malu konstrukciju. "Istaknuli smo stražnji aneks uz glavnu kuću, koji je dobio jednobojnu završnu obradu u antracit sivoj boji, a opremljen je velikim crnim željeznim roletama koje otkrivaju stare cigle", navode arhitekti.

Iza kuće uz staru zgradu je izgrađen bazen s obnovljenim u svlačionicama i toaletima. Svi elementi vanjskog ograđenog prostora obrađeni su u istom završnom sloju antracitno sive boje kako bi se stare građevine razlikovale od kasnijih. Vrt koji je integriran u samu šumu, čini prostorom bez vizualnih ograničenja.

Foto: David Zarzoso