IDEMO U ISTRU

"Govorili su nam da će obnova stare ruševine u Balama biti jako teška, ali mi smo ustrajali i za 14 mjeseci ostvarili svoje snove"

 BERISLAVA PICEK/CROPIX

Tražili su novi dom u Istri. Najprije su željeli kupiti stanciju, no kako su postali roditelji, željeli su imati blizu nove kuće sve sadržaje - vrtić, školu, trgovinu... I tako je odluka pala na Bale, predivan stari gradić nedaleko od Rovinja koji zadnjih 10 godina proživljava pravu renesansu. Oduvijek su voljeli starine, pa su u potrazi za starom kućom otišli u Općinu Bale da im pomogne pri kupnji nekretnine. Općina je taman prodavala jednu staru kuću s urušenim krovom nadomak crkve u starogradskoj jezgri. I sve se poklopilo. Danas, dvije godine poslije arhitektica i sommelierka Nina Levičnik iz Ljubljane te njezin suprug ekonomist i sommelier Radovan Černelić iz Zagreba koji se godinama bavi unutarnjim uređenjem i dizajnom, uživaju u tek obnovljenoj staroj kući usred Bala koja je pravi primjer očuvanja i revitaliziranja baštine, ali i suvremenog komfora. Uz čaj i vatricu u njihovoj konobi čuli smo priču kako je izgledala obnova sadašnje Ville Porta no, koja je ogolila svoju dušu. U kući su u potkrovlju uredili apartman za sebe i svoje dijete, a na ostalim etažama smjestilo se pet soba i konoba, odnosno velika blagovaonica i kuhinja za doručke i večeri uz kamin i čašu dobrog vina. Kuća ima 280 kvadrata na četiri etaže.

image
BERISLAVA PICEK/CROPIX
image
BERISLAVA PICEK/CROPIX
image
BERISLAVA PICEK/CROPIX

- Godinama smo sanjali malo mjesto pod suncem gdje bi sve bilo po našoj mjeri, gdje bismo spojili sva naša znanja, iskustva i ljubavi, gdje bismo mogli ugostiti prijatelje i goste i gdje bi istovremeno bio i naš dom. Naš san, koji nam se na početku činio gotovo prevelik da bismo ga sanjali, jer bi to također značilo okrenuti naše živote naglavačke, ostvario se u pitoresknim Balama, u srcu Istre. U roku od dvije godine iz stare kamene ruševine stvorili smo prostor za nas i naše goste, gdje se sve temelji na izvrsnom dizajnu, održivosti, recikliranju i prijateljskom pristupu prema prirodi, osobito u vinu i hrani. Villa Porta no spoj je svega što jesmo i što volimo. Prekrasna stara kamena kuća, vrlo sramežljiva i skromna izvana, ali svijetla i puna života iznutra - opisuje nam Nina njihov novi dom.

Nini se uređenjem ove kuće ostvarila djetinja želja. Naime, od svojih najranijih dana u mislima je nosila samo jednu ideju - crtati i kreirati. Ta želja je bila toliko jaka da ju odvela na Fakultet za arhitekturu u Ljubljani, gdje je diplomirala i doktorirala. No, tada se rodila još jedna ljubav - ljubav prema vinima, koja je promijenila njen životni put. Certificirana sommelierka, degustatorica, ocjenjivačica, organizatorica vinskih festivala i nositeljica diplome WSET 3, samo su neki od naziva koji su je doveli do teme njezina doktorata, u kojem se bavila poveznicama između arhitekture i kulture vina. Uz to, strastveni je zaljubljenik u kruh i slastice, pa je nositeljica nekoliko certifikata i na tom području. A sve se to vidi i u uređenju same kuće.

image

Vlasnici Nina i Radovan

BERISLAVA PICEK/CROPIX
image
BERISLAVA PICEK/CROPIX
image
BERISLAVA PICEK/CROPIX
image
BERISLAVA PICEK/CROPIX
image
BERISLAVA PICEK/CROPIX
image
BERISLAVA PICEK/CROPIX

Ističe da je Villa Porta no za njih poput kazališta, s pet malih pozornica, u kojem se odvija njihov život.

- Pet malih pozornica predstavlja pet soba, od kojih je svaka posvećena drugom aspektu našeg života. Naši prijatelji i gosti mogu uživati u jedinstvenom iskustvu u sobama, koje su posvećene: Istri, gdje se nalazi "naše malo mjesto pod suncem"; vinu, koje nam je prije više od dva desetljeća promijenio životni put; kruhu, koji je od bake pekarice naslijeđena ljubav; ružama, kojima smo zasadili veliki ružičnjak pri dolasku u Bale; Africi, gdje je rođen naš sin, priča nam Nina dalje.

Obnova je trajala 14 mjeseci, u nju su se uselili prije dva mjeseca, a velik dio su odradili sami. Posebno kada su na samom početku "čistili" kuću i pripremili je za prve radove. Bilo je naporno, no Nini je bilo draže da to rade sami kako bi sačuvala mnoge detalje u kući koju je jako zavoljela. Bio im je bitan svaki kamen. Rekla je da je sama kuća diktirala radove kako se "otvarala".

image
BERISLAVA PICEK/CROPIX
image
BERISLAVA PICEK/CROPIX
image
BERISLAVA PICEK/CROPIX

- Što smo više pričali s njom, ona je više dala od sebe. Primjerice, jedan mi je majstor rekao da se vidi da jako volim plavu boju jer smo se odlučili za plavo stepenište. Rekla sam mu da smo se odlučili za plavo jer je to naprosto kuća pitala. Kako smo čistili žbuku, stalno su se na zidu otvarale plave boje. I tako je došlo do te odluke. Isto tako, mnogi majstori kada su dolazili govorili su da ima puno posla u kući. Mi smo toga od prvog dana bili svjesni. Od početka smo znali da će to biti zahtjevno i htjeli smo staru kuću. Jer ja volim stare stvari koje imaju dušu. Otkad znam za sebe, duboko sam zaljubljena u motive i predmete, ali i vrlo znatiželjna što se tiče novog, modernog, u isto vrijeme. Ljubav prema starom potječe iz djetinjstva, od bake i djeda, koji su cijenili stari namještaj, kao malo tko. Stoga nije ni čudo da je moj voljeni djed s majčine strane obnavljao stari, čak oronuli namještaj i vraćao ga u život. Uz malu pomoć mini mene. Novi, moderniji dio moje kreativne duše dolazi iz moje profesije. Vjerujem da je biti arhitekt jedna od najboljih stvari koje su mi se dogodile, budući da je horizont beskrajan, a mogućnosti bezbrojne, ističe Nina dalje.

Radovan, čiji je pak djed bio stolar, kaže da je velik izazov bio i kako kuću staviti u funkciju suvremenog života radi komfora i udobnosti, a da se zadovolji estetika.

- Kada smo kupili kuću, krov se urušavao, podovi i stepenice su propadali. U tu kuću nije desetljećima ulagano, barem 30, ako ne i 40 godina. Stare stepenice su bile trule. Samo hrabri su po njima mogli hodati. Uspjeli smo na kraju sačuvati stare grede koje smo očistili i zaštitili. Kada nam je statičar rekao da stare grede mogu ostati, to je bila mala pobjeda - ističe Radovan koji ima više od 20 godina iskustva u upravljanju obiteljskom tvrtkom za unutarnje uređenje, dizajn i opremanje, a zadnjih nekoliko godina stekao je iskustvo u turizmu kroz vođenje vlastitih apartmana u Zagrebu.

image
BERISLAVA PICEK/CROPIX
image

BERISLAVA PICEK/CROPIX
image
BERISLAVA PICEK/CROPIX
image
BERISLAVA PICEK/CROPIX
image
BERISLAVA PICEK/CROPIX

Nina je kod obnove starih predmeta i stvari u kući, poput ulaznih vrata i vrata konobe, željela da se vidi da je to staro.

- Novo je novo, staro je staro. Ne želimo da novo imitira staro - kaže nam dalje Nina. Velik angažman imali su i oko samih majstora koji većinom nemaju osjećaj za staro. Nina ističe da se često osjećala da mora braniti kuću.

- Sjećam se starih vrata koja sada svi gledaju na ulazu u konobu. Svi su ih htjeli baciti. No, ja nisam popuštala i obnovila sam ih. Sada ih svi primjećuju jer su ukras kuće. Htjela sam da se vrate na svoju poziciju - ističe ova arhitektica. Kamene ploče u kuhinji su skidali i nakon obnove poda vraćali na izvorno mjesto prema savjetima konzervatora. Naime, ova je kuća kao dio starogradske jezgre Bala pod konzervatorskom zaštitom zbog čega je obnova bila još zahtjevnija, no i intrigantnija jer su Nina i Radovan ionako željeli vratiti stari duh kamenoj zgradi u koju su ugradili i neke umjetničke intervencije. Naime, dio stare žbuke s oslikom su uspjeli sačuvati, a nadogradili su je zidnim slikarstvom slovenske umjetnice Maruše Štibelj koja je specijalizirana za izradu kolaža.

- Rekla sam da moram donijeti malo svog rodnog kraja sa sobom. Ona je došla iz Kranja, kao i tanjuri koji su napravljeni specijalno za nas, prema koloritu naših soba. Naime, prije svega napravila sam teme svake sobe i kolorit koji ide uz njih - priča nam dalje Nina. Isto tako, reciklirali su dobar dio namještaja i rasvjete, pa čak i tekstila iz stare kuće, koliko je to bilo moguće i od njih napravili nove predmete - uzglavlja na krevetima, nove zavjese, ukrase za sobe, noćne ormariće. Isto tako, angažirali su i lokalnog umjetnika Nasera Hamzu koji je izradio nekoliko predmeta za njihovu kuću.

image
BERISLAVA PICEK/CROPIX
image
BERISLAVA PICEK/CROPIX
image
BERISLAVA PICEK/CROPIX
image
BERISLAVA PICEK/CROPIX
image
BERISLAVA PICEK/CROPIX

- Naserova umjetnost duboko je ukorijenjena u Istri, koristeći elemente i materijale koje može pronaći posvuda, od naplavljenog drva pronađenog zimi na plažama do postrojenja za reciklažu, starih ruševina i napuštenih kamenoloma kao inspiraciju za stvaranje nevjerojatnih umjetničkih djela. Budući da smatramo da je njegova filozofija vrlo bliska našoj - povezivanje održivosti s recikliranjem, staro s novim - ljubazno smo ga zamolili da izradi nekoliko komada za sobu posvećenu Istri. Odlučio se za drvo kao materijal i vatru kao medij za interpretaciju. Volimo sve - od noćnih ormarića do stolića za kavu i umjetnina na zidovima, ponosno ističe ovaj par koji je dao novi život baljanskoj starogradskoj jezgri.

Kuću su uredili tako da bi se u njoj ne samo uživalo, već da bi mogla biti posvećena i njihovoj drugoj velikoj strasti, a to je vino. Naime, Nina je u svijetu vina prisutna je već 20 godina, dok je Radovan bio u organizaciji vinskih događanja kao što je Salon pjenušavih vina. U Balama planiraju organizirati razna događanja vezana za vino, no najprije će malo uživati u tek obnovljenoj starini.

- Vino je jedna od tri stvari koje su mi potpuno promijenile život. Ne znam je li na bolje, ali sigurna sam na je zanimljivije i izazovnije. Budući da imam tu sreću da imam supruga koji nije samo sommelier, već je i ludo zaljubljen u vino, možete zamisliti da je vinska kultura dio našeg života i naše vile. Kruh i vino nisu samo prastari spoj, nego i prije svega savršen brak, kako bi mi sommelieri rekli za uspješne spojeve vina i hrane - kaže nam dalje Nina koja je jednu sobu zbog toga posvetila kruhu. Ukrašena je starim komadima iz bakine pekare.

image
BERISLAVA PICEK/CROPIX
image
BERISLAVA PICEK/CROPIX
image
BERISLAVA PICEK/CROPIX
image
BERISLAVA PICEK/CROPIX
image
BERISLAVA PICEK/CROPIX

- Kruh i ja smo najbolji prijatelji od mog rođenja, jer je moja voljena 102-godišnja baka imala pekarnicu. Ona je bila ta koja me naučila, ne samo svemu o tijestu, već sam zbog nje zavoljela kruh i peciva. Godinama kasnije postala sam opsjednuta kruhom od kiselog tijesta i svim vrstama različitih fermentiranih varijacija tematskog tijesta - od kolačića do kolača i tjestenine. A kako sam uvijek željna nadograđivati ​​svoje znanje, stekla sam nacionalni slovenski pekarski certifikat - kaže nam ova arhitektica. Što se tiče vrta oko same kuće, odlučili su se za prirodni vrt bez puno intervencija. U njemu su obnovili staru šternu, posadili autohtono bilje. No, više su se posvetili nečem sasvim drukčijem, a to je sadnja ružičnjaka.

- Volim prirodu, mirnoću, energiju i neočekivano... Selidba na selo za nas je značila i sadnju vrta. Svi naši prijatelji mislili su da ćemo zasaditi vinograd jer smo oboje sommelieri. Ali ne, previše poštujemo vinogradare i vinare. Sljedeći pokušaj bile su masline, budući da je Istra zemlja vrhunskih maslinovih ulja. Ali ne, odlučili smo se za nešto sasvim drugo; gotovo unikatno... Naš izbor su bile ruže. Pa smo tako zasadili ružičnjak kao danak svim trnovima kroz koje smo prošli u životu - zaključuje ova svestrana arhitektica.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
01. siječanj 2025 07:24