Interijerska nostalgija

Grub betonski pod, cigleni zidovi, čelične cijevi na stropu, ogoljena rasvjetna tijela, hrđavi metalni namještaj, posvuda kabeli… Iako bi prva asocijacija bila nekakva oronula, napuštena tvornica, skladište ili radionica, zapravo opisujemo uređenje doma. Da, dobro ste pročitali. Dom uređen tako da namjerno negira završnu obradu u građenju i bježi od konvencionalnosti i kiča, ali istodobno daje dojam estetskog, funkcionalnog i primamljivog životnog prostora. Iza tog sirovog, gotovo nedovršenog ili pak istrošenog izgleda kriju se odlike industrijskog dizajna, sve popularnijeg stila uređenja prostora koji nadahnuće nalazi u razdoblju industralizacije krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Unatoč hladnom i naizgled neudobnom ambijentu koji ti materijali ostavljaju u domu, njihovom pravilnom primjenom u kombinaciji s elegantnim, jednostavnim komadima namještaja i detalja može dati sasvim suprotan dojam.

Takav, tvornički ambijent u stambenom prostoru popularan je u brojnim svjetskim gradovima, a taj trend polako stiže i u Hrvatsku pa domaći stručnjaci predviđaju kako će upravo industrijski stil biti pravi hit u 2014. godini. Odlučili smo stoga saznati sve tajne industrijskog dizajna te vam odati jednostavne trikove kako u svoj dom unijeti barem malo tog retro duha. U tome su nam pomogle Ivana Ferenčak, vlasnica Dizajnholika, te arhitektica Violeta Beljić Kušić, vlasnica dućana Interior Creator.

Prije svega, zanimalo nas je što točno industrijski stil uređenja podrazumijeva. – Industrijskog stila može biti sama arhitektura, odnosno interijer, a zatim i predmeti, odnosno namještaj i rasvjeta koji ga nastanjuju. Radi se zapravo o jednom od najiskrenijih stilova uređenja, u kojem se ništa ne uljepšava, skriva i ukrašava i sve su oblikovne komponente usmjerene na funkciju, a ne ornamentaciju, gdje je sve logično i racionalno. Ukratko, to je stil koji veliča ljudsku imaginaciju, ali zajedno s tehničkim mogućnostima stroja – objašnjava Ivana Ferenčak i dodaje kako se industrijski stil, povijesno gledano, pojavljuje kao vodeći stil u uređenju interijera periodički. Neke naznake vidljive su već u pokretu Arts and Crafts, zatim u vrijeme Bauhausa

te ponovno krajem 40-ih i u prvoj polovici 50-ih godina. No, nikada nije bio ovako popularan kao posljednjih pet godina. Nekoliko je razloga zbog kojih je industrijski stil danas ponovno aktualan, ističe Ivana. Prvi je prezasićenost kičenim, ‘neobaroknim’ stilom koji je vladao početkom novog tisućljeća. Drugi je dugotrajna svjetska fi nancijska kriza, zbog koje je pretjeranost u besmislenom ukrašavanju izraz neukusa. A treći je nedostatak prostora u gradovima zbog kojih se industrija izmješta iz središta grada na periferiju, ostavljajući iza sebe goleme industrijske komplekse koji imaju izvanredan potencijal za prenamjenu.

A prenamjenjuju se najščešće u javne sadržaje poput muzeja, restorana, kafića ili stanova. U velikim svjetskim gradovima na takve, uzbudljive prenamjene nailazi se gotovo na svakom koraku. Primjerice, u Parizu je Muzej d’Orsay izniknuo iz starog željezničkog kolodvora, u Londonu je Tate Modern u nekadašnjoj elektrani, u poljskom Poznanu je trgovački centar Old Brewery izniknuo iz stare pivovare sagrađene 1876. godine, a u nizozemskom Amsterdamu je napušteno brodogradilište u koje je održivi studio Except preselio svoje poslovanje.

Velika Britanija i Njemačka, kao kolijevke industrije, imaju mnogo prenamijenjenih objekata toga doba, a primjerice, Frankfurt ima na Majni gotovo čitavu takvu gradsku četvrt. Mi, nažalost, kaskamo za genijalnim europskim intervencijama pa na našim prostorima nema puno takvih primjera, ali moramo istaknuti možda najljepši i najuspješniji primjer prenamjene tvornice u javni sadržaj – staru kožaru u zagrebačkoj Medvedgradskoj ulici pretvorenu u muzej (Gliptoteka), koji plijeni pozornost svojom fasadom od cigle.

U većini svjetskih gradova može se naići na brojne uzbudljive prenamjene tvornica, dok na našim prostorima zasad nema puno takvih primjera

Također, tu je i kuća za umjetnost i ljude Lauba, koja je nekad bila jahaonica u sklopu vojnog kompleksa austrougarske vojske, a kasnije tkaonica. No, ako se pita struku, interesa itekako ima. – Kolege arhitekti, urbanisti, ali i povjesničari umjetnosti već dugi niz godina razmišljaju o prenamjenama i oživljavanju takvih prostora. Nažalost, spotičemo se o zakonsku regulativu, nedostatak gradskih financija, ali i istinskih interesa, obeshrabrenost privatnih investitora i slično, ovisno o vlasništvu objekta. Pouzdano znam da se zagrebačkom Paromlinu ili, na primjer, strojarnicama Gredelja već odavno pokušava udahnuti novi život. Većina objekata, u cijelosti ili parcijalno, zaštićena je kao naše kulturno naslijeđe. Međutim, nebriga nekih vlasnika dovela je do propadanja. Intencija je da se industrijske građevine transformiraju u kulturne ili turističke, ali i stambene sadržaje. Sve su to objekti sagrađeni u razdoblju od 1870. do 1940. godine, a samo grad Zagreb ih ima puno.

Tu su i Gradska klaonica te tržnica u Heinzelovoj ulici, Badelova zgrada u Vlaškoj ili uljara i tvornica Penkala u Branimirovoj ulici. U Osijeku se, primjerice, nalazi napuštena zgrada nekadašnje tvornice žigica Drava, sagrađena od pune opeke 1856. godine – ističe arhitektica Violeta Beljić Kušić. Kada govorimo o prostorima stambene namjene, industrijska arhitektura najčešće ima sve adute za kvalitetno življenje. Goleme prozore s obiljem svijetla, visoke stropove koji omogućavaju gradnju galerija, povijesnu patinu koja je sjajna za davanje pečata osobnosti prostoru… Kako se često radi o čeličnim konstrukcijama s malo nosivih elemenata kao što su zidovi, bivši tvornički kompleksi omogućavaju otvoreni plan te ostavljaju široku mogućnost organizacije tlocrta prema potrebi korisnika.

Upravo zato što takvi prostori nemaju termičke brane, ističe Violeta Beljić Kušić, najvažnije je pitanje dobra toplinska izolacija. – Oblaganje stropova, podova i zidova toplinskom izolacijom te kvalitetan strojarski projekt grijanja stvorili bi uvjete za ugodan boravak. Preporučljiva je izvedba dodatnog, podnog grijanja da bi se premostila problematika grijanja u prostoru visine iznad četiri, pet metara – kaže. Ako je, pak, riječ o vizualnom utopljavanju doma, industrijski stil omogućava zaista lijep niz arhitektonskih elemenata koji asociraju na duh industrijske revolucije. Materijali koji se najčešće koriste su prvenstveno metali poput čelika, željeza, aluminija, bakra, kroma.

No, dizajnerima je omiljena tema suprotstavljanje tih hladnih elementa s toplima poput cigle, drva i kože, što uvelike pridonosi domaćem ugođaju. – Posebice ako oni na sebi imaju tragove iznošenosti i patine. Stare drvene grede i cigla na zidovima izgledaju izvanredno, posebice ako su različitog tonaliteta. Dekorativni efekt ovakve cigle, koji je zapravo rezultat pogreške u pečenju, davno je prepoznao velikan hrvatske arhitekture Stjepan Planić, koji ju je obilato upotrebljavao. Njegove obiteljske vile još izgledaju vrlo suvremeno, a među najljepšima su one u Andrijevićevoj i Novakovoj ulici u Zagrebu.

Danas ih voli koristiti arhitektonski duo 2A, s najljepšim ostvarenjima na obiteljskoj vili u Varaždinu i na zagrebačkoj Perjavici – dodaje Ivana Ferenčak. Naravno, dio ove priče su i antikni komadi namještaja. Naime, stan ne mora biti nužno u staroj tvornici jer se industrijski stil može postići gotovo u svakom domu, i to upravo namještajem i detaljima. Pritom ne mislimo na stilski namještaj, nego na originalne primjerke iz razdoblja kada je industrijski stil bio dominantan. Doduše, ako imate neki originalni primjerak iz Bauhausa, Breuerov stolac, fotelju Mies van der Rohea, stolić Charlotte Perriand i slično, posjedujete pravo malo bogatstvo jer se ti primjerci danas kupuju na dražbama u najvećim svjetskim aukcijskim kućama poput Sothebyja.

No, za gradnju ovakvog stila sasvim će dobro poslužiti i neki stari, takozvani školski stolac ili pak ‘no name’ radni tronožac iz neke radionice. Industrijskom stilu paše sve, samo ga treba znati dobro uklopiti. U rukama pravog dizajnera, čak i stilska fotelja može izgledati dobro uz neku stolnu svjetiljku pronađenu u staroj radionici.

I upravo zbog toga vintage je najčešće logičan izbor jer ćete koristiti stare primjerke namještaja spašene iz škola, tvornica, ureda i radionica, možda stare metalne ormare, sandučiće za poštu, drvene kutije od alata ili streljiva i slično – dodaje. Kada je riječ o bojama koje prevladavaju u interijeru, preporučuju se prvenstveno crna i siva u kombinaciji s nekom od osnovnih boja, najčešće crvenom za elemente koji se žele naglasiti. No, savjet je da pokušate biti što vjerniji materijalu koji se koristi, odnosno njegovoj prirodnoj boji.

U svakom slučaju, interijer mora biti u skladu s karakterom vlasnika, tako da možemo reći da i ne postoji stan u kojem će taj stil izgledati loše. Čak i ako se radi o nekoj historicističkoj arhitekturi, ističe Ivana Ferenčak, vješt arhitekt ili dizajner upravo će to pretvoriti u prednost. Još jedna dobra osobina ovog stila je ta da je eklektičan, odnosno može funkcionirati izvrsno u bilo kojem ambijentu, pa čak i s komadima namještaja koji pripadaju sasvim drugom stilu i vremenu.

Međutim, što kada je riječ o novogradnji? Vidljive cijevi i instalacije zaštitni su u znak ovog stila… Kako dobiti taj efekt u nekom modernom stanu? – Nikako, ako instalacije te vrste ne postoje, svakako nećete stavljati lažne cijevi. No, ako su one sakrivene, najčešće ispod spuštenih stropova, odvažite se ostaviti ih vidljivim jer to itekako dobro može izgledati. Ako slučajno imate i grede, bilo čelične, bilo drvene, i njih izložite pogledima te ih obojite u neku kontrastnu boju u odnosu na ostatak ambijenta. Zapravo bi bilo idealno da u projektu stana sudjelujete kada je on u rohbau fazi, tako da možete intervenirati i izvesti betonski ili cigleni zid i slično.

No, to se može napraviti i na postojećim zidovima. Ako je gradnja od cigle, skine se žbuka, a cigle se očiste i konzerviraju. Možete ih i obojati, ali najčešće su one toliko dekorativne da je šteta prekriti ih jednoličnom bojom. Betonski zid također se može dobiti i raznim sintetskim masama. Građevinski zahvati nisu nužni kako bi u vašem domu prevladavao industrijski stil. Osim samim namještajem, koji često ne mora biti ni skup ako se potrudite spasiti koji primjerak s krupnog otpada i malo ga restaurirati, stil možete graditi i raznim ukrasnim elementima. Otiđite na neki buvljak, ugrabite kakav zanimljiv dio stroja i stavite ga na zid umjesto slike. Rezultat će biti vrlo zanimljiv – ističe Ivana.