Kad se kreativci zaljube i odluče živjeti zajedno

Poznato je da prema uređenju prostora u kojem borave možemo mnogo zaključiti o karakteru osoba. Već na prvi pogled simpatični stan od 60 četvornih metara na zagrebačkoj Malešnici o svojim vlasnicima odaje gotovo sve: mladi, kreativni, osebujni… i da, zaljubljeni.

Kristina Brlečić, magistrica restauracije, konzervacije i kiparica, i Nikola Brlečić, dizajner interijera, mladi bračni par iz Zagreba, uspjeli su spojiti staro i novo, kupljeno i pronađeno, željeno i naslijeđeno, i harmonično su sve to povezali u cjelinu. – Nakon godinu dana veze, spakirala sam kofere i uselila se Nikoli u stan u kojem je do tada živio sa svojom obitelji. Uz farbanje zidova, manje preinake i razmještaj namještaja željeli smo da stan poprimi neki naš osobni pečat. Prva se rodila ideje da napravimo mali šank u sklopu postojeće kuhinje.

Tada je sve odjednom krenulo i malo po malo našli smo se usred potpune adaptacije stana. Od rušenja zidova, oblačenja starog dimnjaka u kamen, postavljanja knaufa u većem dijelu stana, novih radijatora, prozora, seljačkog poda, pa sve do novog telefona jer bezveze je imati stari u novom stanu – smije se Kristina dok se prisjeća kako je počela cijela ova priča. Dodaje da je samo uređenje trajalo dva mjeseca.

– Oboje jako volimo otvorene prostore koji omogućuju prozračnost i prohodnost, pa su tako najveće promjene prilikom uređenja doživjeli zidovi. Većina ih je srušena kako bi prostorije bile povezanije. Na mjestu gdje je bio mali otvoreni hodnik stavljena su vrata te smo tako odijelili spavaći dio i kupaonice te ih učinili intimnijim od ostatka stana – pričaju Kristina i Nikola dok stojimo u dnevnom boravku u kojem je dominantan komad gigantska garnitura iz Kike. Gornji dio presvučen je ljubičastom tkaninom, dok se donji dio od bijele eko kože gotovo stapa s bijelim vunenim tepihom. Iznad garniture nalazi se otkačena slika koju je par napravio zajedničkim snagama.

Primjećujemo kako su brojni neobični detalji ono što čini ovaj stan posebnim. – Budući da sam boem u duši i imam strast prema starinama, dio namještaja nabavila sam na glomaznom otpadu. Iskoristila sam i mnogo detalja naslijeđenih od bake i djedova. Bakina stara svjetiljka s vikendice oduševila me plisiranim prljavim roza sjenilom i uz neke moje male preinake odlično se uklopila u interijer. Nikolin djed je sam napravio drvenu dasku za rezanje i toliko mi se sviđa da je držim kao ukras na malom stoliću u kuhinji. Također, glinena vaza moje bake odlično mi je poslužila kao posuda za luk, dok njene rukotvorine, košarice te ‘bakice i dedeki’ od špage krase ostatak stana. Volim kombinaciju starog i novog, starine mi daju neku toplinu i priču koju novi komadi, ma koliko lijepi bili, ipak ne mogu ispričati – sjetno nam priča Kristina i uvodi nas u kuhinju koja je rađena po mjeri, a dominantne boje su prljavo bijela i crna. Posebnost u kuhinji je crni sudoper i pećnica na neuobičajenom mjestu; s bočne strane šanka.

Kuhinju i blagovaonicu povezuje veliki šik sat iz Amelie. Na blagovaonicu se nastavlja kutak u kojem je gazda veliki kakadu Roko, a pored njega je maleni kutni stolić za kompjuter od hrastovine, također napravljen po mjeri. Totalno drukčija priča zatekla nas je u spavaćoj sobi u kojoj za razliku od ostatka stana prevladavaju smireniji i jednoličniji tonovi. Na sredini dominira bijeli krevet, desni zid krase ugradbeni ormari, a posebno se ističu dvije neobične komodice. – Komodu sam pronašla na otpadu, pobrusila, dezinficirala, poigrala se bojom i stavila nove ručkice. Mali noćni ormarić također je stigao s otpada i udahnula sam mu novi život s malo rekonstrukcije, svježe boje i crteža. Da skupljanje stvari s otpada nije lak i bezopasan posao uvjerila sam se kada sam naišla na prekrasan drveni, rezbareni okvir. Bila je gusta borba s “čuvarima otpada”, ali ipak je završio iznad našeg kreveta, smije se Kristina i dodaje kako su Nikola i ona skloni čestim promjenama rasporeda. Ipak, nekih detalja iz svoga stana ne bi se nikad odrekli. To su, kažu, stare uspomene kraj kojih stvaraju neke nove – svoje.