Kad se poštuje tradicija i cijeni ljepota

Zrinka Ivković i Xavier Adriaenssens upoznali su se u Chicagu. Zrinka je tamo rođena, no hrvatske korijene vuče iz Kaštelanskog zaljeva. Xavier je odrastao u Francuskoj, a nekoliko godina živio je i u Obali Bjelokosti. Danas par s dvoje djece živi u Londonu, a prije nekoliko godina put ih je nanio u Hrvatsku.

Iako ovdje nisu planirali kupiti kuću, u Trogiru su naišli na ruševno zdanje čiji ih je potencijal oduševio te se rodila ideja o kupnji i obnovi građevine uz poštovanje tradicije, ali i korištenje suvremenih materijala. Tri godine nakon intenzivnih radova na renovaciji i opremanju interijera dovršena je obiteljska kuća Sepia. Prostire se na 130 četvornih metara, a sastoji se od prizemlja, tri kata i galerije.

- Kuća je stara sigurno 300 godina i bila je u jako lošem stanju kada smo krenuli s projektom. Uspjeli smo sačuvati samo originalne kamene zidove, a sve ostalo rađeno je novo. Radile su se nove ploče od drvenih greda s armiranobetonskom spregnutom konstrukcijom te krov. S obzirom na jako malu tlocrtnu površinu, cilj je bio što bolje iskoristiti prostor. Pritom je osnovna ideja bila poštovanje tradicionalne gradnje s donekle suvremenim interijerom, a materijali koje smo najviše koristili su drvo, kamen, željezo i beton - rekla je arhitektica Branka Juras, prema čijem je projektu kuća Sepia obnovljena. Izvođač je bila tvrtka Sopica, namještaj je izradio majstor Ivo Vuković, a bravariju Mateo Kuić.

Šetnja kućom počinje od glavnog ulaza sa sjeverne strane. Ulaskom u prizemlje nalazimo se u otvorenom prostoru dnevnog boravka, a tu su i WC te unutarnje stubište koje, osim što vodi na gornje etaže, omogućuje i prodor veće količine prirodnog svjetla u interijer. Na prvom i drugom katu su spavaće sobe s kupaonicama, na trećem su kuhinja s blagovaonicom i terasom, a na galeriji je radni prostor.

- Vlasnici su željeli da originalni kamen ostane vidljiv, podovi i neki zidovi prekriveni su dekorativnim betonskim premazom Terra-sol, a keramika je Mutina: Azulej dizajnerice Patricie Urquiole. Za rasvjetu smo odabrali Intralighting industrijskog dizajna kako bi bio u suprotnosti s rustikom kamena i drva, a da istodobno ne dominira prostorom. Sav namještaj rađen je po mjeri, osim sofe, koja je kupljena u Prostoriji. Cijelo uređenje interijera stajalo je 250.000 kuna - pojasnila je nagrađivana arhitektica.

Kuća ima i terasu na trećem katu koja se prostire na 14 kvadrata, a funkcionira kao produžetak kuhinje te se za lijepog vremena na njoj može objedovati ili se na njoj priprema roštilj.
Iako arhitektica Branka Juras ima dozvolu za rad na nepokretnim kulturnim dobrima te iskustvo rada na kamenim kućama, priznaje da je obnova postojećih kamenih nekretnina mnogo teža od projektiranja novogradnji jer zahtijeva potpunu posvećenost projektiranju, do najsitnijih detalja.

- Stare kuće od tebe stalno nešto traže, ali ta se zahtjevnost na kraju uvijek isplati. Kuća ti vrati tim svojim životom kojim je već živjela i zajedno s tobom pomogne da se ostvari nešto novo i nepredvidljivo. To se u konačnici najviše osjeća kod njezina svakodnevnog korištenja - zaključuje arhitektica.

Foto: Robert Matić/Hanza Media