Kako je nastala najljepša ciglena kuća u Zagrebu

Arhitekt Miloš Pecotić autor je projekta čiji je glavni cilj bio osigurati dva izdvojena stana te povezati unutarnji prostor s okolišem.

Bila je to čestica površine 1660 četvornih metara na zapadnoj padini ispod groblja uz šestinsku crkvu, u maloj, slijepoj ulici, prisjeća se arhitekt Miloš Pecotić početka projekta gradnje obiteljske kuće čiji izgled oduševljava sve u tom zagrebačkom, podsljemenskom naselju.

- Na parceli su postojale dvije zgrade. Jedna manja, ruševni gospodarski objekt s podrumom, nekadašnjim svinjcem, prizemljem koje je prije bilo gospodarsko spremište te tavanskim grednikom, nekadašnjim sjenikom.

Druga zgrada je obiteljska kuća sa suterenom, prizemljem i nekorištenim tavanom. Obje građevine su tradicionalne gradnje i izgleda, opeka i megaronska elegantna forma sa strmim dvostrešnim krovom. Bile su dio pitome strukture prigradskog naselja, sela Šestina čije se postojanje i tipologija iščitava vrlo teško jer je tranzicijskim urbicidom gotovo u potpunosti uništena - objašnjava arhitekt Pecotić.

VISOKI KOMFOR

Dodaje kako je s tim projektom preuzeo gotovo moralnu obvezu da svojom intervencijom, koja je predviđala rušenje postojećega gospodarskog objekta, adaptaciju i renoviranje postojeće obiteljske kuće te njezinu dogradnju novom zgradom, na neki način sačuva memoriju prostora.

Glavni zadatak bio je osigurati dva izdvojena stana visokog komfora, za roditelje i mladu obitelj, a pritom se uklopiti u nekadašnju tipičnu gradnju šestinskih obiteljskih kuća manjeg formata sa strmim dvostrešnim krovom. Osim na zadovoljenje funkcionalnih potreba suvremenog stanovanja, naglasak je stavljen i na povezivanje unutarnjeg prostora s okolišem otvaranjem povoljnih vizura te fizički kontakt s vanjskim prostorom.

- Postojeća kuća i dalje je organizirana kao jedan stan, a dogradnja sadrži dva stana, od kojih svaki ima direktni izlaz na teren. Prostor dogradnje organiziran je poluetažno kako bi se bolje prilagodio niveleti terena. Ta je prilagodba potencirana upotrebom kosog otvora, kao motiva u prostoru boravka, iz kojega se vidi cvjetnjak na padini terena. U tom je boravku i prozor u kojem se vidi Kulmerova kurija “ovješena” na plohu zida kao slika - kaže Pecotić.

PAMETNO OSMIŠLJENA

Što se tiče same prostorne organizacije kuće, arhitekt naglašava da je kuća pametno osmišljena pa zona podruma i podruma-mezanina obuhvaća pristupnu terasu-lođu s vanjskim blagovanjem kao nukleusom obiteljskog okupljanja u zaštićenoj jugozapadnoj niši između zgrade i vanjskog stepeništa.

- Ona je preko “demontažnog” vjetrobrana direktno povezana s konobom i roštiljem u njoj. Iza vjetrobrana se ulazi u ostale prostore “nižeg” stana koji je riješen potpuno nekonvencionalno u želji da se postigne što bolja povezanost s prirodnim okolišem i omoguće dubinske vizure. Stan ima “zajedničke” vanjske prostore, ali i “intimne” na zapadnoj i sjevernoj strani u vidu terase-lođe. U mezaninu je njegov spavaći trakt s pripadajućim prostorom, sve u potkrovlju dvostrešnog krova - opisuje arhitekt Miloš Pecotić.

DVOSTREŠNI KROV

Prizemlje, pak, obuhvaća ulazni prostor “višeg” stana gdje se preko prostora blagovaonice ulazi u gospodarski dio s kuhinjom, sve u nivou okolnog terena s terasom orijentiranom prema Medvednici, te u prostor dnevnog boravka na nivou višem za 52,5 centimetara.

Dnevni boravak je potkrovni prostor ispod dvostrešnog krova. Odatle se zavojitim stepenicama penje na nivo potkrovlja koje je preko galerije otvoreno na prostore dnevnog boravka. Na kraju, potkrovlje sadržava pristupnu galeriju, dvije dječje sobe s kupaonicom te roditeljsku spavaonicu s garderobom i kupaonicom s lođom. U garderobi je otvor prema “vešeraju” u gospodarskom prostoru ispod za jednostavnu dopremu rublja na pranje.

- Moj je stav bio, s obzirom na to da se radi o obiteljskoj kući, da ja budem autor “hardvera” koji obuhvaća građevinsku konstruktivnu, izolacijsku i termoizolacijsku supstancu te vanjsku i unutarnju ovojnicu. Ovojnica izvana je pretežno fasadna opeka a iznutra bijela ploha zida i stropa, s podom u parketu od hrastovine, osim u sanitarijama i pomoćnim prostorima gdje je to keramika. Opredjeljenje za izvedbu glavnine pročelja s fasadnom opekom dimenzija 24 x 11 x 6 centimetara je da se drugačijim završnim materijalom naglasi “nova” kuća u zadržanoj staroj formi - priča arhitekt.

Interijer je zapravo open space prostor u kojemu su dnevne prostorije povezane u slijedu. Kuhinja i blagovaonica nastavljaju se na dnevni boravak i vanjsku terasu, a jedino što ih “prekida” je stubište koje spaja različite nivoe kuće.

Izgled interijera, koji je stilski savršen spoj modernog i tradicionalnog, znatno je definiran i krovnim prozorima marke Velux.

Naime, visoki nadozid i strmi kosi krov na dvije vode iznad dnevnog boravka drugog stana perforirani su horizontalno položenim otklopnim i dvama krovnim prozorima u zanimljivoj kompoziciji, na obje strane bočnih pročelja, čime se i na višim etažama prisvaja okoliš.

TOPLI UGOĐAJ DRVA

- Dnevni boravak dobiva dodatno svjetlo preko trokutastih prozora na zabatnom zidu, uz kosinu nižeg krova. Bijele plohe zidova i podgleda krovišta, okviri prozora i sokl smiruju dinamično oblikovane elemente interijera, hrastov parketni pod i stube koje povezuju prostorije daju topao ugođaj drva, lijepa tekstura prirodnog kamena travertina, koja se provlači kroz cijeli interijer, ovdje je uokvirila kamin.

Ovako decentan odabir boja i materijala nenametljiva je podloga biranim komadima vrijednog starog namještaja koji ponavljaju priču odmjerenog spoja modernog i tradicionalnog. U tonovima od bijele do bež boje kupaonica odaje dojam jednostavnosti i čistoće, a dva krovna prozora s okvirima u bijelom poliuretanu propuštaju prirodno svjetlo u količini znatno većoj od higijenskog minimuma - kaže tim arhitekata i dizajnera iz Veluxa.

Foto: Velux