U strogom centru Zagreba nedavno je otvoren preuređeni kulturni centar s multifunkcionalnim galerijskim prostorom u vlasništvu SKD Prosvjeta. Uređenje prostora potpisuje arhitektica Ana Miše, koja nam je ispričala kako je projektni zadatak bio dosta izazovan jer je s vrlo malo intervencija trebalo postići pamtljiv doživljaj svih budućih prezentiranih umjetnosti.
S obzirom na to da je zgrada stara više od 100 godina, prije nekoliko godina prošla je osnovnu obnovu zbog sigurnosnih i higijenskih razloga, kada su se obavile nužne reparacije i sve potrebne zamjene instalacija, zahtjev je bio da se minimalno zadire u zidove, podove i instalacije te da se interijerske intervencije maksimalno prilagode zatečenom prostoru. Najveći zahtjev bila je, kaže arhitektica, multifunkcionalnost prostora.
- Vizije investitora bile su impresivne i lijepe, no zadanost prostora u strogom centru Zagreba bila je determinirana postojećim stanjem, prije svega statikom i konzervatorskim smjernicama, tako da je bilo potrebno gotovo svaku prostoriju projektirati za više funkcija. Neke funkcije međusobno su se poklapale, dok su se neke međusobno sukobljavale, te mogu reći da je u ovom slučaju početna faza projektiranja bila najkompleksniji dio cijelog procesa - kaže Ana Miše.
Prostor je površine nešto više od 500 kvadrata. Javni dio zamišljen je kao multifunkcionalni galerijski prostor u kojem se izložbe rotiraju intenzivno, u prosjeku svakih mjesec dana. Sastoji se od velike galerije, izložbenog hodnika, koji vodi u prostor kluba koji je spojen s malom galerijom, i od svih pomoćnih prostora (komunikacije, garderobni prostori, spremišta i sanitarije).
- Kad se govori o multifunkcionalnosti prostora, ona pokušava obuhvatiti što više vrsta umjetnosti: izložbe likovnog postava, fotografije, vizualne instalacije, projekcije filmova, književne večeri i jutra poezije, predstave, koncerte - one na pianinu i one nešto intenzivnije. Također, zamišljeno je da se paralelno mogu koristiti velika galerija s jedne strane, te mala galerija s druge strane, zbog čega je bilo potrebno osigurati dodatnu zvučnu i vizualnu barijeru između ta dva prostora, što se postiglo vratima s dodatnom zvučnom izolacijom. Tijekom projektiranja pojavio se dodatni zahtjev za pomičnim TV studijem u prostoru kluba, koji ima najveću svijetlu visinu i najprikladniju akustiku za traženu namjenu. Taj dio prostora prilagođen je tako da su postavljeni akustični paneli po cijeloj površini stropa, a ostali akustični paneli postavljaju se prema potrebi, kao i reflektorska rasvjeta potrebna za snimanja - pojašnjava.
Drugi dio prostora podijeljen je na urede, pripadajuću čajnu kuhinju i ostale popratne prostore, te prostoriju Pododbora. Potonja opet ima više namjena, koje uključuju probe zbora, folkloraša, radionice za najmlađe i sastanke za nešto starije.
S obzirom na to da je na početku projekta puno toga već bilo definirano, određenim elementima arhitektica se morala prilagoditi s novoodabranim namještajem. Primjerice, postojeći industrijski pod neutralne svjetlosive boje tražio je, kaže, tople i nostalgične elemente drva.
- Željela sam prostoru dati prizvuk nostalgije, ali interpretirane na moderan način jer je ta zgrada to: spoj starog i novog, s naglaskom na njenu interesantnu prošlost, od ženskog internata, nekoliko tiskara, do sada galerijskog postava. Nostalgično sam zadržala i postojeći željezni lift s početka 20. stoljeća, koji je repariran i obučen u mat crnu boju te djeluje poput tihe skulpture pored koje je postavljen pianino. Nasuprot lifta u istom prostoru, prostoru kluba, zatvoreni je šank, koncipiran kao kubus u kubusu - tako se anulira kaotičnost svih elemenata, što tehnologija šanka zahtijeva i ne utječe se na doživljaj umjetnosti, a funkcija je zadovoljena - kaže, dodajući kako je kubus rađen prema mjeri, s potkonstrukcijom, a finalno je obučen u drvni iveral.
Prostorom, dakle, dominira bež boja, prikazana drvetom i njegovim sitnim nepravilnostima, što daje šarm i jedinstvenost svakom komadu, zatim zadani svjetlosivi pod i bijeli zidovi, neutralna bijela rasvjetna tijela u izložbenom dijelu, a crna u klupskom, svijetle fotelje u klubu, s ponekim akcentom tirkizne boje, i s ponekom počivaljkom od kože, ratan na sjedištima kavanskih stolaca, zeleni pliš u prostoriji Pododbora, potpuno bijeli namještaj u uredskim prostorijama, koji će uz korištenje biti popunjeni bojama raznih spisa, zid boje vina u čajnoj kuhinji, koja je kombinacija drvnog iverala i antracita...
- Generalni dojam je miran, ali s dozom dinamike i različitosti, ovisno o prostorijama - opisuje.
Galerijski namještaj rađen je prema mjeri od šperploče: visoki, srednji ili niski postamenti, sa staklenim zvonima ili bez, zatim horizontalni postamenti sa staklom ili bez, puni ili utoreni, na nogarima ili sasvim pri podu, te pomični vertikalni paneli, uokvireni drvetom s dva lica, na koja se postavljaju umjetnine...
Posebna pozornost, s obzirom na namjenu prostora, posvećena je projektiranju rasvjete, njenim pozicijama i samoj boji emitirane svjetlosti, jer i hladnoća, odnosno toplina svjetlosti, mijenja percepciju boja na umjetničkim djelima te samim time i doživljaj umjetničkog djela.
- Svi zidovi u izložbenim prostorima su bijeli, zbog česte izmjene postava te različitih pozicija i dimenzija umjetnina, a zbog zahtjeva za dodatnim prostorom za izlaganjem isprojektirani su klizni paneli od gipskartona ispred prozora u velikoj galeriji - kaže Ana Miše.
Gotov namještaj većinom je odabran u trgovinama IKEA i Chair4You, a postavljen je u klubu, prostoriji Pododbora i uredskim prostorijama. Nostalgična nota u uredskom dijelu zadovoljena je postojećim drvenim stolcima, koji su snažno skulpturalno oblikovani i zaokružuju i u tom dijelu našu ideju, kao što to rade i naslovnice časopisa Prosvjeta, koje su izložene na zidu komunikacijskog hodnika, između izložbenog dijela i onog uredskog.
Ipak, glavni protagonisti u prostoru su zavjese.
- Nevjerojatno je koliko zavjese mogu transformirati prostor. U ovom slučaju zavjese su imale nekoliko funkcija; zbog čestih projekcija pojavila se potreba za black outom dnevne svjetlosti, velika visina prostora uvjetovala je veliku duljinu jednokomadnih zavjesa, te je to jako suzilo izbor dobavljača, zbog javne namjene zavjese su morale biti sporogorive, a zbog velikog i praznog prostora, kao što je svaki izložbeni prostor koji ima jaku refleksiju zvuka, zavjese služe za apsorpciju zvuka i ugodniju komunikaciju - kaže.
Dodaje kako je na transformaciju prostora estetski utjecao odabir pliša kao materijala, način šivanja zavjesa, načelno skrivene vodilice te odabir boja.
- Boje zavjesa su pritajene, moguće iz nekih prošlih vremena, i one prate priču svake prostorije. U izložbenom dijelu zavjese su boje starog zlata, koje se nježno uparuju s drvenim elementima, fino uokviruju umjetnine na zidovima, te daju dinamiku igri svjetla iza pomičnih pozornica. U hodnicima su one boje trule višnje, osvijetljene ugradbenim lampama na stropu, čije svjetlo naglašava teksturu pliša. U prostoru gdje zbor ima probe, zavjese su maslinastozelene, čiji izričaj prate i zeleni stolci - opisuje Ana Miše.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....