Sačuvati što je više moguće izvorne zgrade i strukture, uz potpunu reorganizaciju unutrašnjosti, poboljšanje toplinske učinkovitosti i proširenje prizemlja kako bi se stvorile snažne nove veze s okolnim krajolikom bio je jasan zadatak koji je arhitekt Yves de Fontenay dobio za uređenje kuće u istočnoj četvrti Suttona u kanadskoj pokrajini Quebec.
Nekretnina iz 1908. prvotno je bila skromno proširena pedesetih godina prošlog stoljeća, a otad je uglavnom ostala nepromjenjena radi čega je rekonstrukcija koje se primio ovaj arhitekt trebala niz zahvata kojima će se dobiti moderno rješenje prigodno za život u desetljećima koja slijede.
Sa svojim teškim zidovima, općenito glomaznom geometrijom i velikim dimnjacima, projektu se trebalo pristupiti s krajnjom pažnjom da rušenje, pa čak i obično bušenje, pojedinih zidova i dijelova ne bi izazvalo probleme u statici. Mali prozori i neobičan raspored u inicijalnoj izgradnji kuću su činili prilično nezgrapnom i uskom za korištenje i potrebe modernog života. Izvana neusklađene zidove čvrstima je držao uočljivi sivi cementni mort, koji je istovremeno oduzimao prirodnu privlačnost kamena.
Središnje mjesto u novom dizajnu stare kanadske kuće zauzela je ideja o spajanju tri ključna razdoblja izgradnje koje je prošla u jednu kohezivnu cjelinu. Izvorna je arhitektura, stoga, u čitavom tijeku renovacije bila nit vodilja za budući izgled modernog interijera i eksterijera. Zidovi i krov prizemnog dodatka duboki su i masivni, a na njima je i ostao naglasak same strukture.
Prizemna je etaža oblikovana tako da može uokviriti pogled na okolni krajolik i istovremeno podupirati veliki, masivni krov koji se proteže i nad terasom. Na gornjem je katu potpuno ostakljena krovna mansarda kojom se i izvana može naslutiti potpuna transformacija interijera u moderan prostor za život kojeg karakterizira otvoreniji prostor, logičnije povezani dijelovi kuće i prilagodba užurbanoj svakodnevici.
Da bi sve pretpostavke za moderan interijer bile zadovoljene, a istovremeno sačuvan željeni starinski štih ovaj je arhitekt dao osmisliti poseban bijeli cementni premaz kojim su prekrili sve stare i nove fasade, kao i zidove unutar kuće. Takva je završna obrada na jedinstven način povezala vanjski i unutarnji dio kuće, a na priču se nadovezala i sveprisutna tema "održivosti". Ovi premazi od vapna i cementa su, naime, razvijeni u bliskoj suradnji s lokalnim obrtnicimaTa bi boja i tekstura s vremenom trebala nastaviti patinirati, a već sada kući daje vrlo različit izraz ovisno o godišnjem dobu.Tako se ljeti svijetle bijele fasade ističu kontrastom na bujno zelenilo koje ju okružuje, dok zimi kuća blijedi u snježnom monokromatskom krajoliku i tako doprinosi umirujućoj vizuri.
U potpunosti se morala obnoviti i toplinska izvedba, što je bio još jedan od većih zadataka unutar samog preuređenja. Kako bi se očuvao monolitni izgled zidova i zaštitio kamen od mogućeg propadanja, često uzrokovanog potpunim odvajanjem iznutra, cijela kuća i njezin prizemni dodatak izolirani su iznutra novim slojem konoplje, biomaterijala poznatog po njegovu prozračnosti i kontroli vlažnosti. Unutarnji zidovi obloženi su "inteligentnom" parnom branom koja, uz već spomenutu vapnenu završnu obradu, kući omogućuje prirodno disanje.
Zamijenjena su i sva dotrajala vrata i prozori novim drvenim okvirima visokih performasi koja podrazumjeva kvalitetniju izloaciju, a izvorni kamini u potpunosti su obnovljeni uz pomoć lokalnih zidara koji su tradicionalno znanje uparili s modernim građevinskim standardom kako bi dobili suvremena i funkcionalna rješenja.Gdje god je to bilo moguće, građevinski tim okupljen oko mladog arhitekta favorizirao je lokalne prirodne materijale i prenamijenio izvorne komponente kako bi se zadržao što veći početni karakter kuće, ali kako bi se smanjio ukupni ugljični otisak čitavog projekta.
U glavnom dnevnom boravku sačuvane su i prenamijenjene neke od izvornih drvenih greda, dok su u dvorištu poljsko kamenje, sačuvano tijekom iskopavanja, i kamene ploče dobivene iz lokalnog kamenoloma uklopljene su u novi dizajn krajolika. Tako su i u eksterijeru, baš kao i u cijeloj su kući izabrani materijali zadržani sirovi, skromni i u skladu s karakterom izvorne arhitekture, prenosi mreža v2com.
Važno je istaknuti i da se kuća u svom renoviranom izdanju oslanja na jednostavne pasivne strategije za smanjenje potrošnje energije i održavanje ugodne unutarnje klime tijekom cijele godine. Izvorno uglavnom smješten iznad zemlje, postojeći podrum je sada većim dijelom "potopljen" ispod zemlje, i to nakon dodavanja novog proširenja. Stepenasta konfiguracija prizemlja također je pomogla smanjiti ukupni otisak zgrade, stvarajući prirodno strujanje zraka između prostora prema gornjoj razini. Ljeti to pomaže u prirodnom prozračivanju zajedničkih prostora, dok se zimi topli zrak hvata i redistribuira kroz kuću putem visokoučinkovitog mehaničkog sustava povrata topline.
Fasade su također dizajnirane kako bi pomogle u regulaciji klime prema sezoni, što je pravac u kojemu moderna arhitektura svakako stremi dok pokušava dovesti održivost nekretine na najveću moguću razinu. Duboki kameni zidovi i ekspanzivni krovni dodaci ne samo da pomažu u zaštiti novih prozora i zidova od oštrih vremenskih uvjeta, već i pomažu u smanjenju neželjenog prodora topline tijekom vrućih ljetnih mjeseci. Ostakljene fasade okrenute su prema jugu čime pomažu uhvatiti i pohraniti pasivne solarne dobitke, smanjujući na taj način potrebu za mehaničkim grijanjem. Obnovljeni kamini također dodatno pridonose strategiji pasivnog grijanja. Zajedno, ove su mjere pomogle smanjiti potrebu za velikim mehaničkim sustavima i pretjeranom izolacijom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....