Kuća za odmor na otoku Krku

Kad mi se radosno javila kolegica Rajka Bunjevac s viješću da je dovršena njihova kuća za odmor u Gostinjcu na otoku Krku, nisam niti približno mogla biti svjesna koliko je truda, napornog rada i godina prošlo od same ideje o kupnji zemljišta sa starim primorskim objektom do dovršetka cijelog kompleksa. Možemo istinski govoriti o kompleksu, jer riječ kuća nije dovoljna za dočarati ovu dostojanstvenu i suptilnu arhitektonsko-krajobraznu kompoziciju punu ljepote.

Projektanti i vlasnici su arhitekti studija „RBP arhitekti“, kolege Rajka Bunjevac i Boris Petrović. Sada bi se naivno moglo pomisliti kako nema jednostavnijeg projektiranja od projektiranja za vlastite potrebe. Međutim, praktična stvarnost je drukčija i arhitekti su i za svoje vlastite potrebe morali proći kompletan proces udovoljavanja teškim zakonskim normativima, rješavanja problema vlasništva zemljišta, istraživanja, učenja, osmišljavanja i realizacije.

Željeli su stari, autohtoni objekt i pronašli su ga u Gostinjcu na otoku Krku prije nekoliko godina. A osnovni okidač za tako zahtjevan poduhvat bila im je tužna slika devastirane hrvatske obale nekontroliranom te prostorno i oblikovno neadekvatnom „novogradnjom“. I tako su se ljubav prema arhitekturi i izuzetno poštovanje naslijeđa pretvorili u ovu lijepu realizaciju.

Čak dvije godine trajalo je samo prikupljanje vlasničkih papira. Stari vlasnici, obitelj Turčić, bila je brojna i razasuta po svijetu. Rajka i Boris ušli su u trag svakom nasljedniku, otkrivši još jednu paralelnu povijest - povijest obitelji Turčić, uz onu vezanu uz sam objekt.

Projektiranje je zamišljeno kao rekonstrukcija kojom se izbjegava gradnja suvremenog objekta, već se stari dovodi u funkciju 21. stoljeća. Tako se pročistilo imanje s dvije kuće i pomoćnim objektima - kovačnicom, štalicom, gumnom za vršenje žita, a uspjeli su sačuvati i niz suhozida. Za dijelove kompleksa koji su novijim pregradnjama uništeni, išlo se na faksimil onoga što su bili stopostotno sigurni da je bilo u eksterijeru.

„Postojeća zgrada, u najvećem dijelu, izgrađena je 1862. g. Kako smo našli da postojeća gradnja ima u potpunosti zadržane originalne arhitektonske elemente, pristup rekonstrukciji imanja izveden je na pažljiv, konzervatorski način – pokušalo se maksimalno respektirati postojeću arhitektonsko – urbanističku kompoziciju, te ukloniti sve elemente gradnje 20 st. Osim toga, obnovili smo neke originalne elemente, npr. ulazna kovana vrata pronađena na parceli, originalno popločenje terase kamenim masivima, te ih ponovno ugradili“, objašnjava osnovnu ideju arhitektica Bunjevac.

Detaljnim arhitektonskim snimkom objekata, te proučavajući ruralnu arhitekturu središnjeg dijela otoka Krka rekonstruirali su dijelove koji su bili dijelom uklonjeni tijekom vremena, a suvremene intervencije svele su se na dogradnju bazena s terasom i nadstrešnicom te minimalističko unutarnje uređenje, koje su uklopili s postojećim prostorno – arhitektonskim okvirima te prilagodili suvremenim potrebama.

„Fokus interesa bila je obnova imanja kao cjeline, tako da smo obnovili sve postojeće suhozide i vrtne terase, obnovili ulaznu „kulu“ – karakteristični element krčke gradnje, obnovili štalu i gumno u dvorištu te hortikulturno objedinili cijelo imanje autohtonim raslinjem.“ nastavlja arhitekt Boris Petrović.

Svi vidljivi zahvati izvedeni su low-tech metodom, tradicionalnim načinom zidanja, slaganja kamena, fugiranja i slično dok su konstruktivni zahvati na zgradama izvedeni minimalno invazivno u odnosu na postojeću gradnju. Za spregnute međukatne konstrukcije koristila se stara hrastova građa iz srušenih kuća iz Gunje dok je armatura samo injektirana križno u obodne zidove. Na podu u prizemlju izvedena je glazura od bijelog cementa dok je na katovima pod izveden od sibirskog ariša, od kojega su načinjene i škure, čime su ostvarili efekt modernog interijera u starom oplošju.

Izuzetno zanimljiva je i realizacija hortikulture nastala idejom ruralne kuće u ruralnom vrtu, jer riječ je o seoskom gospodarstvu, 3 km udaljenom od mora. Koautorica hortikulturnog rješenja imanja je kolegica Dobrila Kraljić, dipl.ing. krajobrazne arhitekture. Projektiran je autohtoni, seoski primorski vrt s povrtnjakom i voćnjakom. Ulazni dio flankira visoko drveće, čempresi i murve, a na najnižoj terasi obnovljen je maslinik.

Kuća za odmor u Gostinjcu na Krku uspješna je i prelijepa priča o poštivanju autohtonog i kulturne baštine i predstavlja pozitivan kontrapunkt zastrašujućoj slici našeg priobalja u urbanističkom i arhitektonskom smislu. Gubitak identiteta primorskih mjesta stvaraju nestručne, neplanske gradnje, čime se zadaje trajan i poguban udarac vrijednostima koje trebamo sačuvati za sebe i prezentirati svijetu, uostalom i kao turistička zemlja. Zato ovakvi pozitivni primjeri trebaju biti posebno valuirani kao uzor. Jer, često nije potrebno puno kako bi se sačuvalo i održalo staro u praktičnosti i uporabnosti novog. A arhitekti Rajka Bunjevac i Boris Petrović pokazali su nam to u punoj brižnosti, raskoši i ljepoti.

Violetu možete kontaktirati na: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. te pratiti na webu i Facebooku

Fotograf: Hrvoje Serdar