Ugodno okruženje za pripremu ukusnih obroka pronašli smo u novom domu bivše vlasnice kultnog zagrebačkog restorana Mali bar, chefice Ane Ugarković, u Istri, gdje nam je pokazala svoja rješenja za pohranu koja odgovaraju prostranim prostorima otvorenog koncepta, a štede dragocjeno vrijeme tijekom pripreme obroka.
Ana je prije dvadesetak godina, kada je prvi put posjetila unutrašnjost Istre i počela bolje upoznavati lokalne ljude, shvatila da joj sve toliko odgovara, da bi tu bez problema mogla živjeti. To je vrijeme prije restorana Mali bar i već tada je počela tražiti savršenu kuću. Imanje u Istri, koje danas dijeli sa svojim životnim i poslovnim partnerom Igorom Jelićem, zapravo je u vrijeme pandemije postalo Anino stalno prebivalište. Godinu i pol su intenzivno obilazili nekretnine po Istri, sve dok nisu pronašli ovu štalu i jednostavno su znali da je to to. Odmah su je zakaparili. Međutim, rekonstrukcija je dugo trajala. Pomalo su gradili dio po dio, a u obnovi im je pomogao prijatelj arhitekt Željko Burić iz Fabrike u Puli. Između ostalog, stari kamen morali su presložiti iznova jer su se prije štale tako radile da su se povezivale blatom. No, Ana je inzistirala na originalnom kamenju.
- Uređenje cijele kuće trajalo je nekoliko godina, pa je i namještaj dolazio postupno i iz raznih izvora. Nešto su moji stari komadi, nešto su antikviteti kupljeni u Istri, a nešto je napravljeno po mjeri. Na podu u ostatku kuće je troslojni hrastov parket za podno grijanje, a u kuhinji brušeni beton, s epoksidnim premazom. Naša draga prijateljica, labinska umjetnica Roberta Razzi, bila je majstor za zidove u dijelu kuće koji je nekad bio štala - priča nam Ana.
Kuhinja je nova, velika prostorija (od 30-ak četvornih metara) koja se stvarala godinama, svakih par mjeseci dodano je nešto novo. Osim što u njoj svakodnevno kuha, Ana održava i radionice za grupe od šest do osam ljudi.
- Središnji stol - kuhinjski otok radna je površina, ali i mjesto za druženje. Njega sam nacrtala i jedan stolar iz Žminja ga je izveo. Na vrhu je kvarcni kamen koji se pokazao kao odlična radna površina. Ostali namještaj je kombinacija prerađenih elemenata iz moje stare kuhinje iz Zagreba, novih elemenata izrađenih prema njima i antiknih komada - nekih kupljenih, a nekih iz moje obitelji, poput stare ledenice mojih pradjeda i prabake, čiju sam sliku pronašla u garaži i sad me promatraju sa svog kredenca. Volim starinske stvari, a puno toga sam i sakupila tijekom godina. Inače, sve vezano uz kuhinju i posuđe mi je slaba točka.
Možda i previše toga skupljam, ali u ovom velikom prostoru to funkcionira - objašnjava Ana te dodaje kako je željela kuhinju koja će biti funkcionalna, a ugodna i topla.
Budući da je kuhinja nastajala postupno, priča Ana, prilagođavala je i organizaciju prema svojim potrebama, koje su, naravno, različite od potreba nekog tko kuha jednom tjedno. S obzirom na veličinu kuhinje, bilo joj je važno da ima dva sudopera, dobro raspoređene utičnice za kuhinjske uređaje, radne plohe pokraj štednjaka i hladnjaka... U kuhinji ima jedan stari ormar koji je pretvorila u smočnicu s namirnicama koje koristi svakodnevno, a ne trebaju biti u hladnjaku. Ima i veću ostavu odmah pokraj kuhinje za ostatak namirnica. Sve što ovdje kuha s ljudima koji dolaze na radionice iz njezina je vrta. Radionice su tematske i sezonski vezane uz vrt, pa u kuhinji, naravno, drži i svježe ubrane namirnice iz njega.
- Trudim se ubrati povrće isti dan kada ću ga pripremati ili konzervirati na neki način. Znam da je to veliki luksuz za većinu ljudi i zaista sam sretna što sad imam tu mogućnost - zadovoljno objašnjava.
Što se tiče organizacije namirnica, taj dio voli često mijenjati, prema potrebi i raspoloženju.
- Imam pune ladice raznih etiketa, štambilja, mašnica i raznih posudica, pa se time zabavljam kad trebam zapakirati konzerve nastale od nečeg iz vrta ili šume - govori.
