Lijepi dom tročlane obitelji na zagrebačkoj Trešnjevci

– Obožavam Božić i atmosferu koju stvara u domu. Svi jako guštamo u tom periodu i zato kitimo bor čak i nekoliko tjedna prije Badnjaka. Bor i lampice stvaraju neku čarobnu atmosferu i ja želim da ona traje što dulje – odgovara nam vlasnica divnog stana na Trešnjevci na naše isprike što smo je “maltretirali” da božićno uredi svoj stan za snimanje dosta prije Božića. Već na prvi pogled i nas je obuzela čarobna atmosfera blagdana, ali i dobra vibra prostora.

Mješavina novog i starog, antiknog i modernog, drva i metala, toplog i hladnog, a sve dozirano s mjerom, smislom i ukusom. Zanima nas kada su kupili stan, a odgovor je pravo iznenađenje.

– Ovo je prije bio slikarski atelje mojeg oca. Donji dio je bio potpuno otvoren, osim male čajne kuhinje i WC-a, dok se gore nalazila galerija. Galeriju smo pretvorili u spavaći dio, a donji pregradili tako da dobijemo sobu za klinca, hodnik, radnu sobu, kupaonicu i cijelu ovu open space dnevnu zonu. U prvobitnom stanju bila su i dva noseća stupa koja nismo smjeli dirati, tako da smo jedan ostavili vidljivim i prebojali ga, a drugi je sakriven u knaufu pokraj niše s policama. Važno je naglasiti da smo sve osmislili sami, od rasporeda do izvedbe i namještanja – kaže simpatična vlasnica i dodaje kako su radovi trajali oko četiri mjeseca, a prostor se dosta promijenio.

– Bit smo zadržali, ali ipak je bilo većih preinaka. Od uvođenja novih instalacija i grijanja do pregrađivanja prostorija i proširivanja kupaonice, bilo je tu posla. Najveći problem nam je bio od tog otvorenog prostora dobiti smisleni ulaz. Tako je hodnik dobio ovaj neobični trokutasti oblik i jako smo zadovoljni, fora je, a u svaku od tri ‘špice’ imaginarnog trokuta smjestili smo neki element – objašnjava.

Lijevo od ulaza je pravo malo veselo kraljevstvo četverogodišnjeg Andre, prepuno igračaka i dobrih ideja. Tako su stari ormar vlasnici prebojili u sivo i nacrtali bijeli oblačić, a zavjese s našivenim šarenim gumbićima idealan su low cost projekt za sve koji imaju spretne ruke s iglom i koncem. Desno se ulazi u dnevnu zonu u kojoj su open space boravak, blagovaonica i kuhinja. Nama je pažnju privukao otok – šank od inoksa koji izgleda kao dio profesionalne kuhinje.

– Dobro ste to primjetili, baš smo takav htjeli. Dali smo ga raditi po mjeri jer je takav komad neuništiv, a neuništivo je upravo ono što nam treba, s obzirom na to da imamo vesele goste u kući i po nekoliko puta tjedno. Upravo otok s barskim stolicama iz Ikee pokazao se kao omiljeno mjesto svih, jer se stvara super interakcija i na neki način svi sudjeluju u procesu pripremanja hrane i pića. Osim toga, ima dovoljno mjesta za odlaganje, tako da nemamo klasične kuhinjske elemente, što je i bila naša velika želja – priča vlasnica.

U nastavku kuhinje je otkačeni svijetloplavi Smeg štednjak s pećnicom koji je, prema riječima vlasnice, u stalnom pogonu. Oko njega je izvedena zanimljiva niša obložena subway pločicama. – Joj, super su mi subway pločice, njima smo obložili i cijelu kupaonicu. Mislim da će njihov oblik i bijela boja biti odlična baza i da nam neće tako brzo dosaditi, bar se nadam – smije se vlasnica.

Boravak se sastoji od dijela za opuštanje u kojem su dvosjed i trosjed koji su vlasnici donijeli iz prethodnog stana i pretapecirali te blagovaonskog dijela u kojem su antikna vitrina, stol i stolci u art deco stilu, koje je dobila na dar od oca. Staklena stijena odvaja boravak i radnu sobu.

– Radnom sobom smo jako zadovoljni. U njoj su nam drage stvari kao što je prabakina fotelja, tatina slika ‘S mog radnog stola’, brojne naslijeđene knjige, ali i kaljeva peć koja je tu oduvijek. Ne palimo je često jer stvarno jako grije, ali planiramo proširiti vrata sobe pa je češće paliti radi ugođaja – kaže. Navedena staklena vrata prigodno su oslikana božićnim motivom, a obitelj je ove godine uvela i malu promjenu u božićnom dekoru.

– Ove godine prvi put smo odlučili imati umjetni bor. Ekološki je prihvatljiviji, naravno, ali glavni razlog bile su nepodnošljive iglice. Neki dan sam naletjela na neke od prošle godine – smije se vlasnica te dodaje kako je pobornik tradicionalnih ukrasa i dekoracija koje imaju neku priču.

– Na boru imamo i modernije ukrase koje svake godine dopunjavamo nekim novim sitnicama, ali i starih drvenih figurica koje imaju i po 30, 40 ili 50 godina, zatim babuške koje je suprug donio iz Rusije, početna slova naših imena, minijaturni heklani džemperčić… Volimo se zajedno ušuškati, gledati bor i prisjećati se priča koje stoje iza ukrasa – zaključila je vlasnica, a mi ne možemo a da ne primijetimo kako je ideja iza ukrasa na boru jako slična cijeloj priči o ovom interijeru. Spoj novog i svježeg sa starim i naslijeđenim, gdje ono bitno nisu predmeti, već uspomene i vrijednost koju sa sobom nosi naslijeđe.