Tvornica žarulja Zagreb, poznatija kao TEŽ, jedna je od tri projekta istaknutog hrvatskog arhitekta Lavoslava Horvata koja predstavljaju ključnu hrvatsku modernu arhitekturu socijalizma iz pedesetih i šezdesetih godina. Izgrađena je između 1947. i 1953., a vrlo brzo je postala simbol grada Zagreba, sa svojim prepoznatljivim "svjetlećim" tornjem od 13 katova koji je služio za isprobavanje žarulja. Kada je toranj prestao svijetliti, a pogon proizvodnje žarulja prestao raditi, prostor nekadašnje tvornice dobio je zaštitu kao spomenik kulture, a pojedine dijelove tvornice bilo je moguće unajmiti za nove namjene. Tako je nekadašnji laboratorij 33 prije više od jednog desetljeća postao studio za grafički dizajn dot33.
Pogledajte video!
Marko Robić, grafički dizajner i vlasnik studija, ugostio nas je u svome prostoru od sedamdesetak kvadrata u prizemlju spomenute tvornice. Razlog tome je, naravno, njegovo jedinstveno uređenje industrijskog prostora pod zaštitom.
- U uređenju prostora su bile dopuštene minimalne intervencije, a kako se meni zapravo sviđa taj industrijski stil, nije mi to toliko teško palo. Želio sam poštovati zatečeni prostor koliko god je to bilo moguće, ali mu ipak dati nešto mekši izgled od onog strogog industrijskog. Nekad davno sam se bavio i uređenjem interijera, pa sam odmah imao viziju kako prostor treba izgledati - objašnjava nam Marko.
Doznajemo kako su zidovi i pod bili u lošem stanju, pa ih je bilo nužno renovirati. Odlučeno je da se zadrži brutalistički stil, gdje se na oba spomenuta dijela koristi sirovi beton. Zidovi su u betonskim pločama koje su ostale izložene u izvornom obliku, dok betonski pod ima gornji sloj premaza da bi površina bila glatka.
- Ovo je prostor u kojem svaka, pa i ona najmanja sitnica ima svoj smisao za mene i priča neku priču. Sve je reciklirano, neki su dijelovi obnovljeni, a neki se koriste kakvi su bili i izvorno. Veliki stol za sastanke je zapravo stari stolarski stol koji sam ja oduvijek želio imati negdje kod sebe doma, a kad sam ga konačno nabavio, shvatio sam da je prevelik, pa sam ga odlučio smjestiti u ovaj prostor. On je renoviran i gornja strana je obložena staklom ispod kojeg je broj 33, koji se provlači kroz cijeli prostor, a i moj život - opisuje Marko.
Osim upečatljivog stola, uz njega stoje visoki stolci iz drugog industrijskog pogona u Hrvatskoj, iz tvornice Antilop u Ivanić-Gradu, što zanimljivo kompletira ovaj dio ureda. U blizini ovog dijela nalazi se lounge prostor sa starim foteljama i sandukom iz TEŽ-a, a sve je ujedno i rehabilitacijska zona za napuštene biljke. Marko nam prepričava da osim što daje novi život starim stvarima, njegov studio služi i kao prihvatilište za napuštene biljke koje on svojim dosjetljivim metodama polako vraća u život. U nekadašnjem laboratoriju ističe se još i betonski šank ukrašen muralom superjunaka, stara betonska ploča obložena je u staklo te je dobila novu namjenu i novi život, a nekada je pripadala jednom drugom dijelu tvornice.
Svojevrsna suptilna igra boja i svjetlosti također je odigrala svoju ulogu u ovom prostoru. Marko nam objašnjava da je iz funkcionalnih razloga morao dio iza svoga računala obojiti u crnu boju, pa je ona tako diktirala i ostatak zida, koji prelazi u bijelu pa u neutralnu boju drva kroz police koje je vlasnik sam izradio.
- Teško je i nabrojati sve detalje koji čine ovaj prostor, ali sve ima neku simboliku za mene, od mojih grafičkih radova do nagrada, fotografija koje su vezane za moj život. Kada sam uzeo ovaj prostor, nisam želio da on bude rezerviran samo za rad, htio sam da to bude mjesto susreta. Prostor u koji ljudi vole navratiti na kavu ili piće, u konačnici je to i uspjelo. Prijatelji rado navrate tu na druženje, a i meni je ovo kao drugi dom - kaže za kraj Marko.
