Moho pizzeria

Istaknuti znanstvenik Andrija Mohorovičić prvi je na svijetu na osnovi valova potresa utvrdio plohu diskontinuiteta brzina, koja dijeli koru od plašta Zemlje i koja je nazvana Mohorovičićev diskontinuitet.

Njemu u čast 1996. godine asteroid s rednim brojem 8422 dobio je naziv 8422 Mohorovicic. Nekome je ova informacija potpuno nova, nekome već odavno poznata, a nekome potpuno nebitna.

Ali, za ovu je našu priču itekako važna. Naime, Andrija Mohorovičić rođen je u Voloskom, a kao vrlo bitnoj povijesnoj osobi rođenoj u tom malom začaranom mjestašcu nadomak Opatije, njemu u čast restorančić, odnosno pizzerija, otvorena prošle godine, dobila je naziv Moho.

Nepretenciozno i spontano, pizzerija se smjestila u pitoresknoj lučici Mandrač između dva vrhunska restorana i ubrzo se pozicionirala kao brza, razmjerno povoljna gastro destinacija u kojoj se može pojesti ukusna pizza (specijal kuće je pizza Moho četvrtastog oblika na četri kata), pašta i salata ili popiti kava uz desert.

Iako je proslavila prvu godišnjicu rada, ubrzo je dobila i svoje prve stalne goste čije je oduševljenje – osim na izbor hrane – usmjereno i na unikatno, jedinstveno uređenje interijera te uvijek novu i zanimljivu dekoraciju prostora, ovisno o prigodi. I dok su za ovu gastro avanturu zaslužni suvlasnici Marijan Veršić i Sanjin Kunić, a za hranu kuharice Jagoda i Sandra te pizzajoli Vlado i Saša, za tematsko uređenje interijera najviše je zaslužna freelance umjetnica Darija Žmak Kunić.

Ovaj mjesec sve je, naravno, u znaku Božića. Prvo moramo priznati da smo božićnu priču pizzerije Moho uočili još prošle godine, kada je Darija na zidu izradila dekoraciju u obliku trokuta-bora od raznih ukrasa, od fotografija do dječjih igračaka. Ove je godine, pak, korišten materijal iz pizzerije. Tako je bor napravljen od kutija za pizze, a ukrasi po njemu od tijesta za pizzu, dok su na stolovima mali borići od plutenih čepova. Jednostavno, efektno i originalno, zar ne?

– Ideja plošnog bora proizašla je iz praktičnog razloga jer je prostor pizzerije malen i nema mjesta za veliki bor, a čisti bijeli zid nametnuo se kao idealno rješenje za postavljanje kreativnog bora. Prostor uređujem za blagdane, ali i za Halloween, Maškare… Inspiracije su razne, ali trenutno me najviše inspiriraju djeca, dvoipolgodišnji sin Grga i šestomjesečna kćer Zita.

Kako s Grgom mijesim i izrađujem kolače raznih oblika s kalupima, palo mi je na pamet napraviti bor od pizza tijesta – kaže 34-godišnja Darija, koja se umjetnošću bavi već 20-ak godina. Diplomirala je na ALU u Zagrebu i magistrirala kiparstvo na ALU u Ljubljani, većinom se bavi suvremenom umjetnošću i kiparskim instalacijama, a intenzivno se počela baviti uređivanjem interijera od kada je njezin suprug, inače dizajner, s kolegom odučio otvoriti pizzeriju.

– Vodila sam cijeli niz kreativnih radionica za djecu i odrasle, vodila sam i privatnu galeriju te radila kao asistentica na kiparstvu na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Osim umjetničkog istraživanja, rada i stvaranja, moj posao i djelovanje posvećeno je i kulturnoj animaciji te uključivanju lokalne zajednice i različite publike u interaktivne umjetničke aktivnosti koje se bave idejama o zajednici, kretanju i umjetnosti.

U zadnjih nekoliko godina većinom prijateljima i poznanicima pomažem oko uređenja stanova, najčešće dječjih soba. Kao cjelokupni projekt uređenja interijera trenutno sam najponosnija na pizzeriju, a najdraža mi je soba moje djece i veliki oslikani zid u njihovoj sobi – dodaje.

U uređenju pizzerije, ističe, sudjelovalo je cijelo osoblje, svatko je dao svoj doprinos i izradio neki ukras od tijesta. Najviše su se potrudili konobarica Barbara i pizzajol Vlado, inače najkreativniji član uhodane ekipe i uvijek spreman za vizualne i okusne kreacije. Pomagala je i jedna nona, Vera Bakarčić, majka Darijinog supruga, kao i jedna mlada susjeda, 12-godišnja Nina Šarković, koja je pomagala u izradi borića za stolove. A djecu su čuvali svi, kako je tko stigao, smije se.

Osim dekoracija, glavni adut pizzerije je terasa s restauriranim stolcima s ljetne pozornice Opatije, koje su prije nekoliko sezona otišle u prošlost. Za njihovo renoviranje potrošeno je 4000 vida, 2000 novih letvica, 500 sati rada, 10 prijateljskih ruku i tko zna koliko kapljica znoja, prepričava nam Darija. Unutrašnji stolovi i šank napravljeni su od stogodišnjih, slavonskih hrastovih greda za što su zaslužni jedan od suvlasnika, dizajner Sanjin Kunić i pejzažni arhitekt Luka Jelušić.

Riječki i opatijski umjetnici, redom Milijna Babić, Saša Furlan, Gordan Ivica, Saša Jantolek, Mirna Kutleša, Ivo Matošić, Melita Sorola Staničić, Biba Šehović Jelušić, Dražen Vitolović i Darija Žmak Kunić, ujedinili su snage za realizaciju zanimljive izložbe koja koristi pizza tanjur kao podlogu za vlastito umjetničko izražavanje. Pretvorili su tanjure u originalni zidni décor.

– Sve skupa izgleda jako neobično, chic i romantično. Iako décor tanjura inače imam jako puno, ova serija posebna je jer je svaki tanjur unikat s osobnim autorskim potpisom. Moram spomenuti i pregače, djelo freelance umjetnice Irene Čižmešija, umjetničkog naziva BooPie – dodaje.

O tome kako Moho ne mari za konvencije svjedoči i činjenica da uopće nema natpis s nazivom restorana, nego je on ispisan kredom na velikoj ploči iznad šanka u unutrašnjosti restorana i manjoj ploči koja je mobilna i postavljena vani na umjetničkom štafelaju. Želja je suvlasnika, osim izvrsne hrane, zaključuje Darija, stvoriti i zadržati prepoznatljiv identitet. I zasad im ide vrlo dobro.