Moslavačka dama u industrijskom stilu

Ah, te predrasude! Koliko god smo svjesni da su loše, ponekad im se ne možemo othrvati. Krenuli smo i mi tako na put u malo mjestašce nedaleko od Kutine, pa počeli naklapati što bi nas moglo čekati na lokaciji, a ovako su tekle neke od naših teorija… – Opet će biti neka prenatrpana drvena vikendica. Ili će sve biti puno tabletića. – Ma neće, pa muškarac je radio i uredio kuću. – Ma daj? Kako ti je zvučao? Da nije neki minimalist? Ako opet dođemo u praznu kuću ja ću poludjeti…

– Pa bolje da dođemo u minimalističku nego u neku prenatrpanu iz zemlje čudesa. – Ne znam baš, nemoj se puno nadati, vidiš valjda gdje smo… Kada smo stigli na odredište i upoznale simpatičnog vlasnika i njegova dva psa, odmah su nam se svidjeli, a i kuća je izvana izgledala lijepo pa smo se posramili zbog zločestog razgovora na putu. A kad smo krenuli u obilazak interijera, morali smo se “pokriti ušima”. Pred nama se otvorio potpuno drukčiji prostor, pravo osvježenje u moru sličnih interijera. Sirov industrijski stil s posebnom estetikom i prostor razveden na neobičan način. Naime, kada se uđe u kuću, desno je dnevni boravak, a lijevo iza pomične stijene sa ogledalom kupaonica te još jedna soba u nastavku.

Ravno ispred ulaza je kuhinja, ali nije u ravnini s ostatkom kuće, već je “ukopana” te se do nje silazi ljestvama. Pitamo vlasnika kako to da ima kuću na ovoj lokaciji, iako je poslovno vezan za Zagreb. – Kao mladić, zbog čestih putovanja koja su bila dio mog posla, sanjao sam o kući koja bi bila moj dom i svojevrsno utočište u kojem bih imao mir, privatnost i sigurnost, odvojen od svijeta, a sve se jednostavno dogodilo u pravi trenutak. Ovdje sam živio kao dječak i ova kuća nekad je bila dio našeg imanja namijenjenog isključivo domaćim životinjama. Kako je se dobro sjećam iz djetinjstva, želio sam zadržati njezin nekadašnji izgled i duh. Iako sam želio očuvati što je moguće više izvornih elemenata, sve je bilo previše derutno pa je bila potrebna kompletna adaptacija objekta. Gradili smo nosive zidove i dijelove temelja iznova. Bez obzira na skice i projekt, estetika je postojala kao takva isključivo u mojoj glavi te je kompletan nadzor nad svim radovima bio konstantan – priča nam vlasnik.

Dobar dio materijala sačuvan je od prethodnog objekta, a vlasnik je dokupio drvene grede, cigle s okolnih ruševina i crkava te osnovne elemente za gradnju, poput klasične cigle. Izolacija je debela deset centimetara, što je s obzirom na veličinu i visinu prostora bio imperativ. Od početka gradnje do prvog noćenja u kući prošle su oko tri godine, ali ova kuća je konstantni proces koji se mijenja i živi s vlasnikom, a nas je zanimalo koja mu je bila misao vodilja pri uređenju. Potpuna sloboda. Kuća je istovremeno radni prostor, studio, atelier u kojem se krećemo bez straha da ćemo oštetiti bilo koji dio, te suživot s životinjama, prvenstveno psima velikih pasmina koji su dio obitelji. Zatim mogućnost druženja za veći broj ljudi čije prisustvo ne opterećuje prostor, niti ga stvara prenatrpanim.

Svakako sam želio stvoriti prostor koji ne odskače od prirode koja okružuje kuću te postići dojam industrijskog i rustikalnog, ali ne kroz elemente kućanstva, već elemente konjušarnice ili recimo nekog lofta u kojem se obrađuje drvo ili željezo – kaže vlasnik. To je i uspio postići, i to prvenstveno odabirom tamnih boja i nedovršenih ploha za zidove, te originalnim podom. – Pod je sirovi beton, koji je “odležao” svoje pod teškom čizmom zidara i radnika na objektu. Inzistirao sam na tome da radnici gaze čizmama po betonu koji nije do kraja suh kako bi tim oštećenjem dobio željenu patinu i kako bi bio uprljan blatom. Zatim je sve premazano prozirnom epoksi smolom. Tako sam dobio dojam pohabanog, prljavog industrijskog poda, koji je u stvari površinski savršeno čist, ali podnosi zaprljanje koje jednostavno ne dolazi do izražaja – priča nam vlasnik svoje originalne ideje.

Ukopana kuhinja je prostrana, a industrijski stil postignut je bojama, materijalima i predimenzioniranim metalnim lampama. – Kuhinja i sudoper izrađeni su od sirovog željeza s premazom u kombinaciji s drvetom, i pokazalo se da je željezo izuzetno zahvalno za održavanje, a pogotovo zato što sam neke dijelove namjerno “pohrđavio” jer jako volim efekt koji hrđa daje namještaju i stvarima. Element blagovaonskog stola, tj. šanka za objedovanje zamjenjuje originalan stolarski stol na kojem je moj djed svojevremeno učio zanat i za kojim je poseban osjećaj sjediti – priča vlasnik. Iza velike klizne stijene koja je ujedno i ogledalo krije se, slobodno možemo reći, najneobičnija kupaonica koju smo dosad vidjeli. Ne podnosim industrijske kade, umivaonike i njihovu bjelinu i plastičnost.

Doživljaj tuširanja ili kupanja za mene mora imati element prirodnog, zato je kada istovremeno i maleni bazen, ako to poželim. Zbog dubine ukopa, pri tuširanju ili kupanju sva voda ostaje u bazenu, te nema neugodnog močenja cijele kupaonice. Ljeti kada se otvore sve stijene na kući, on postaje malen bazen za rashlađivanje – objašnjava vlasnik, a mi nastavljamo prema dodatnoj sobi. Kako je tlocrt kuće u obliku slova L, možemo reći kako su dnevna soba, kuhinja i kupaonica u dužem dijelu, a dodatna soba u kraćem dijelu imaginarnog slova. Dodatna soba na prvi pogled je još jedan dnevni boravak, ali krije iznenađenje. Cijeli drveni dio na kojem se nalazi garnitura je klizni, a ispod se krije spremište. Spremište ispod kreveta ustvari je podrum iz prethodnog objekta koji mi je bilo žao zatrpati.

No, s obzirom na to da je bio poprilično dubok, iznad njega je izgrađen putujući otok na šinama, ispod kojeg se krije kompleks kliznih ormara, konkretno njih tri. Tu su pohranjeni svi sezonski elementi, od garderobe, do božićnih ukrasa, aparata za kućanstvo i svih nepotrebnih stvari koje zagušuju prostor ili se ne koriste svakodnevno – priča vlasnik i dodaje kako ne voli pretrpavanje, pa stoga niti nema klasične spavaće sobe ili kreveta. Za spavanje koristim kauče i garniture, koje sam birao da budu udobne i prilagođene spavanju. Kreveti bi pretrpali prostor, ali kako se kuća konstantno mijenja, ne isključujem mogućnost da se u budućnosti pojavi i krevet. Kako kod mene često dolazi do zasićenja, ništa ovdje nije zauvijek, uvijek ostavljam mogućnost promjene boja, detalja i rasporeda prostorija – kaže.

Dok sjedimo na prostranoj terasi, koja je zbog visine i položaja zaista ugodna, iako je dan pakleno vruć, upoznajemo vlasnikove roditelje koji su nas ugostili kao kraljeve, a vlasnikov otac podijelio je s nama i stihove svoje poezije. Kako to obično biva u opuštenoj atmosferi, redaju se anegdote. Iako nisam klasičan “crkveni” vjernik, moja majka koja živi preko puta, posvetila je ovu moju kuću jer je svećenik navratio kad njena nije bila dovoljno pospremljena za njezine kriterije – smije se vlasnik. Mi ga za kraj pitamo ima li kakav savjet za sve one koji tek kreću u uređenje kuće. Za neke stvari majstori će vam reći da su neizvedive, ali na kraju će zamoliti da se slikaju ispred elementa koji ste osmislili, a oni ga na kraju ipak izveli.

Estetski kriteriji izvođača radova koji nisu slušali moje upute te su izvodili radove prema vlastitoj estetici ponekad su me izluđivali, ali nisam posustajao. Kada nisu napravili po mome, zamolio bi ih da sruše i krenu ispočetka. Nemojte se libiti doći do svog cilja. Uživajte u procesu i dajte si slobodu da kuća bude odraz vašeg duha i načina života, a ne trendovski ispunjena elementima koji s vama nemaju nikakve veze – zaključio je vlasnik.

Foto: Berislava Picek/Hanza Media