Najljepši moderan dvorac

Ovo je čisti hedonizam!
Profil
Arhitekti:
Pitsou Kedem Architect
Info:
105 četvornih metara velik apartman u Old Jaffi u Tel Avivu (Izrael) koji je smješten u zgradi staroj više od 100 godina

Prisjetite se samo koliko ste puta kao djeca maštali da živite u velikom, magičnom dvorcu ili neprobojnoj golemoj utvrdi, baš poput vaših omiljenih junaka iz bajki i raznih crtanih filmova… Prisjetite se koliko je iz vaše dječje perspektive idilično izgledao taj svijet. Toliko čaroban, mističan i svemoguć. Vjerojatno zbog toga što u svima tijekom cijeloga života čuči razigrano dijete koje vjeruje u savršene stvari, a vjerojatno i zbog toga što se radi o dobrim, atraktivnim investicijama, arhitekti današnjice jako vole pretvarati stare građevine u moderne domove, a da im pretjerano ne mijenjaju originalni izgled tako da u konačnici odišu luksuzom i suvremenim štihom.

U svačemu ti isti arhitekti vide mjesto koje bi se dalo pretvoriti u udoban dom. Najpopularnija mjesta koja se u posljednje vrijeme arhitektonskim vizijama transformiraju u prostore za svakodnevni život su crkve, mlinovi, svjetionici, a dosta popularne su i krošnje drveća te mjesta pod zemljom. Mi vas, pak, ovaj put vodimo u nešto slično, tj. predstavljamo vam projekt koji je realiziran ove godine i koji je potpuno oduševio struku i javnost. Vodimo vas u Tel Aviv u kojem je arhitektonski studio Pitsou Kedem osmislio naizgled gotovo nestvaran apartman od 105 četvornih metara.

Apartman je smješten u staroj zgradi nalik na dvorac koja je godinama bila zapuštena i o kojoj se nije nitko brinuo niti je ulagao u nju. Tako je bilo sve do trenutka dok ovi arhitekti nisu odlučili preuzeti stvar u svoje ruke i adaptirati te opremiti prostor na samom vrhu zgrade. Odlučili su se baš za prostor na vrhu zgrade jer je jedinstven, postavljen direktno iznad luke, a na zapadnoj strani pruža se veličanstveni pogled prema svom sjaju Sredozemnog mora.

Zgrada nas je fascinirala istog trenutka kada smo je ugledali. Bio je to za nas veliki profesionalni izazov jer se radi o objektu čija se starost nije mogla točno odrediti, ali je sigurno bilo da postoji ovdje više od sto godina. Tijekom godina zgrada je doživjela mnoge promjene, napravljeni su i neki dodaci, ali sve je to bilo dosta loše izvedeno tako da su te promjene samo naštetile izvornoj kvaliteti i izgledu zgrade – objasnili su arhitekti i dodali kako je središnja ideja projekta bila vratiti strukturu originalnih karakteristika i to ponajprije kamenih zidova, stropova i segmentiranih lukova, uključujući dominaciju izvornih materijala, keramike i pijeska s plaže.

Iako je početna ideja arhitekata bila da izvana sačuvaju izgled zgrade kakav je bio izvorno, ali, naravno, poboljšan i osvježen te da apartman urede u stilu pop arta, tijekom procesa odustali su od te ideje i krenuli sasvim drugim putem. Odlučili su prostor urediti brutalno minimalistički, sa samo nekoliko potrebnih komada namještaja i omogućiti ljudima koji će boraviti u njemu potpunu prohodnost, slobodu kretanja i onaj predivan osjećaj lebdenja u prostoru.

– Iskustvo nam je pokazalo da ljudima, kako u životu, tako i u segmentu stanovanja treba dati što je moguće više slobode. Pustiti ih da se nesputano kreću. To ih onda čini sretnima i opuštenima i upravo smo zato tu ideju htjeli provući kroz cijelu ovu priču. Nadam se da smo uspjeli – ustvrdili su arhitekti. Uspjeli su. I to ne samo da su uspjeli nego bi se moglo reći da je prostor toliko prohodan da na trenutke djeluje čak zastrašujuće. Poput nekog labirinta koji ima tisuću puteljaka.

Gotovo da nema vrata, a čak ni kupaonica nije zatvoreno, intimno mjesto kao što je to inače slučaj

I samo biraš kojim ćeš od njih ići. Hodaš i hodaš i tek povremeno naletiš na neki predmet koji te podsjeti da je ovaj prostor namijenjen stanovanju. No, koliko god bi nam u nekom drugom slučaju to smetalo, ovdje ne samo da nam ne smeta nego nam djeluje jako lijepo, poput nekog sna, totalno hedonistički i art. Lako bismo mogli živjeti u ovakvom apartmanu. Kombinirali smo staro i novo, ali nismo htjeli pretjerivati. Ovaj stan je zahvalan jer je velik i ima visoke stropove, pa lako može otrpjeti bilo koji stil uređenja, ali mi smo se odlučili baš za ovaj, ekstra minimalistički jer nam je djelovao kao nabolje rješenje. Jako smo zadovoljni rezultatima.

Čak i ljudi koji ne mogu smisliti prostore bez detalja su nas pohvalili – otkrili su arhitekti. Kada kažemo da se u ovom projektu kombiniralo staro s novim to zaista i doslovno mislimo. Stari, tj. povijesni aspekt izražen je kroz očuvanje teksture i materijala zgrade i zadržavanje eksterijernog izgleda školjke. Moderni je, pak, izražen u otvorenosti svih prostorija. Naime, vrata u ovom stanu nema, a čak je i kupaonica spojena s ostatkom prostora i nije, kao što je to slučaj u uobičajenoj praksi zatvoreni, intimni prostor.

Baš suprotno… Dok netko jede u kuhinji, može lagodno gledati u drugoga koji se tušira u kupaonici. Nema srama, nema ograničenja. Nadalje, od noviteta i modernijih dodataka valja spomenuti i korištenje čelika i željeza u interijeru koji su svemu dali malo industrijskog štiha koji već provjereno super funkcionira u starinskim prostorima. – Struka će vam reći kako je najteže u nekom projektu postići uspješan spoj starog i novog.

Za takav pothvat treba imati dosta vještina, znanja i dobrih ideja jer i najmanja greška može odvesti u potpuno drugom smjeru i upropastiti projekt. Mi smo uspjeli očuvati povijesni aspekt zgrade i gotovo romantične strukture, ali smo također izrealizirali suvremeni projekt koji jako dobro prati aktualne trendove i zadovoljava sve životne potrebe modernog pojedinca. Unatoč vremenskim razlikama, napetosti i dihotomiji između razdoblja, dobili smo iznenađujuće uravnotežen i harmoničan prostor – zaključili su arhitekti. Što se tiče namještaja u ovom apartmanu, kao što smo već napomenuli, sve je u izrazito minimalističkom tonu, ali s druge strane ništa nije slučajno baš na mjestu na kojem je.

Namještaj je dugo i pažljivo biran, a posebno se pazilo kako bi svi komadi bojom i oblikom bili usklađeni jedan s drugim. Prevladavaju neutralne nijanse, a izbjegavao se kolorit kako tijekom “lebdenja” po stanu slučajno nešto ne bi opterećivalo oči. Ono što također pridonosi osjećaju slobode i opuštenosti jesu velike staklene stijene koje se nalaze posvuda po stanu i koje mu omogućavaju dovoljno prirodnog svjetla, bez obzira na to koje godišnje doba bilo. O pogledu da i ne govorimo… More, divna priroda, pa opet more… Predivno.

Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
25. studeni 2024 16:50