Petak je, kraj kolovoza. Prema svemu sudeći, pred nama je još jedan topao ljetni dan. Nalazimo se na Viru, u mjestu Bobovik. Beri kruži oko kuće tražeći savršen kadar i čeka pravi trenutak dok se iznad Velebita prelijevaju zlatno-crvene boje. Sunce izlazi u točno 6.35 sati. Dok ona snima, ja uživam u jutarnjoj tišini i laganom šumu valova.
Pokraj nas, šetnicom uz more, protrči tek pokoji rekreativac. Stariji šeću. Većina njih zastane ili barem uspori, baci pogled na kuću i nešto prokomentira. I večer prije, s barke koja je plovila nedaleko obale, čule su se reakcije. Komentari su uglavnom pozitivni. Štoviše, kuća se toliko dojmila arhitekata iz Njemačke da su vlasnike pitali mogu li na uvid dobiti projektnu dokumentaciju.
Ne želimo se pretjerano hvaliti, ali moramo naglasiti da smo informaciju o uskoj kući na Viru dobili i prije nego što se proširila društvenim mrežama. Kolegica Tajči, inače grafička dizajnerica, godinama ljetuje na Viru, a jedan nam je dan s godišnjeg odmora poslala njezinu fotografiju. Odmah smo se zainteresirali i odlučili saznati tko se, kada i zašto odlučio na gradnju jedne takve kuće.
Nalazi se na uglu dviju uličica, u prvom je redu do mora. I zaista je specifična. Razlikuje se od svih tipičnih, većinom kamenih objekata u okruženju, suvremena je, arhitektonski iznimno zanimljiva, uska - rekli bismo - poput poštanskog sandučića. Hrabrost ili ludost, pitamo se. Mi ćemo reći hrabrost.
Vlasnik kuće, Mato Borac, ispričao nam je kako je o projektu maštao godinama, a s konačnom realizacijom došla je do izražaja njegova ljubav prema arhitekturi, upotpunjena višegodišnjim iskustvom rada za imućne investitore na elektroinstalacijama u stambenim projektima na prestižnim lokacijama. Iako su mu te kuće tada bile nedostižne, znao je da će jednog dana i on dobiti priliku realizirati vlastiti projekt.
Prije gotovo 20 godina na Viru je povoljno kupio malu neatraktivnu građevinsku parcelu u prvom redu do mora. Međutim, više od 15 godina dobivao je odbijenice od raznih arhitekata, koji su mu govorili da je besmisleno graditi na tako maloj parceli. On je bio uporan. Imao je jasnu viziju kako kuća treba izgledati i kako podignuti vrijednost tog malog zemljišta s obzirom na sva zakonska ograničenja. Naime, za dobivanje građevinske dozvole trebao je imati građevinsko zemljište površine 180 četvornih metara, s time da je sam objekt na toj parceli morao biti pet metara udaljen od ceste, odnosno metar od susjeda. Prema prostornim planovima, na njoj je bila moguća gradnja stambeno-poslovog objekta minimalne površine 50 kvadrata, a maksimalne visine osam metara. Površina njegove parcele iznosila je 181 kvadrat, a kada su se sva ostala ograničenja uzela u obzir, dobio je iznimno malen i uzak prostor na kojem se može graditi kuća, dužine nešto manje od 15 metara, a širine na južnoj strani 1,45 metara, odnosno 2,45 metara na sjevernoj.
I tada je došao do arhitekta Romana Perinovića u Zadru, koji se udružio s arhitekticom Anom Miljan iz Zagreba. Njihovi prvi nacrti pogodili su u srž onoga o čemu je Borac godinama maštao ležeći na plaži koji metar dalje.
Kuća je površine 52 četvorna metra, s terasom ukupne površine 120 kvadrata. Donji, poslovni prostor, površine 26 kvadrata, ugostiteljske je namjene i pripada mu veći dio terase, a njihovo opremanje prepustit će se budućem zakupoprimcu. Gornji prostor je stambeni, jednake je površine, a osmišljen je kao apartman pod nazivom Aurora te je namijenjen najmu. Ulaz je s južne strane, a ispred je manja terasa koja mu pripada. Stepenice koje vode na kat izrađene su od kamena iz najmlađeg hrvatskog kamenoloma, Plano, nedaleko od Trogira, a ispred samog ulaza je prostor za odlaganje. Interijer je suvremen, mladenački i minimalistički. Cilj je bio osmisliti univerzalan, bezvremenski stil koji će dugoročno odgovarati gostima. Prevladavaju svijetli, neutralni tonovi uz pokoji detalj u crnoj te kombinacija bež i antracit boje, koja dominira i pročeljem. Na podu je velikoformatna keramika mramornog uzorka posebno naručena iz Italije, a dozu industrijskog stila unose visilice.
Mala kuhinja izrađena je po mjeri od iverala i akrila u zagrebačkoj tvrtki InDesign Jurić te je opremljena pećnicom, pločom za kuhanje, mikrovalnom pećnicom, napom, perilicom posuđa i sudoperom. Na nju se nastavlja blagovaonski dio s bež foteljama i stolićem koji su naručeni iz jedne splitske tvrtke, a tu je i mini vinoteka.
- Budući da nitko od dizajnera kojima sam se javio nije bio spreman upustiti se u projekt unutarnjeg uređenja, taj je zadatak pripao supruzi i kćerima. Imam četiri kćeri, koje imaju stila i ukusa, a k tome su i mlade. Razmišljajući kako će mladi parovi dolaziti u apartman, rekao sam im da ga urede kao da rade za sebe, a ja sam im pomogao u tehničkim stvarima - govori nam Borac i prepričava kako je obilazio trgovine namještaja u Zagrebu, Zadru i Rijeci, a zatim fotografije slao kćerima. Tek kad bi se svi zajedno složili oko određenog komada, kupili bi ga.
- Bili smo svjesni da ne smijemo zagušiti ionako površinom mali prostor, ali smo točno znali što želimo. Primjerice, htjeli smo da fotelje budu udobne, da su rotirajuće, da se pokraj njih može prolaziti... Ukratko, da budu praktične. Također smo pazili da niti jedan element ne smeta dok se gost kreće apartmanom. Trebalo je pronaći, pozicionirati i uskladiti elemente koji zadovljavaju sve kriterije, i to usred pandemije koronavirusa - kaže Borac.
U kupaonici se ističe walk-in tuš s podnom kanalicom Tece i staklenom pregradom s crnim okvirima. Vodilo se računa o tome da bude dovoljno prirodnog svjetla, a gotovo sa svih strana pruža se pogled na more. Uz kuhinju i blagovaonicu je prozor zatamnjenih stakala dužine tri metra, a i u kupaonici je mali prozor koji praktički omogućava tuširanje s pogledom na more.
Prostor iznad kupaonice iskorišten je kao galerijski spavaći dio s bračnim krevetom, do kojeg vode crne ljestve izrađene od plastificiranog željeza. Isti se element pojavljuje i kao rukohvat uz stubišne stepenice. Konstrukcija kreveta izrađena je po mjeri, bojom i materijalom usklađena je s kuhinjom, a kako se galerijski prostor sužava, pa bi uz madrac ostalo nepopunjenog prostora, krevet je dobio “balkone”, odnosno dio za odlaganje manjih predmeta, kao što su mobitel i daljinski upravljač televizora. I s galerije se pruža pogled na more, omogućavajući gostima ugodna buđenja.
Prilikom gradnje Borac nije htio ništa riskirati, tako da je gotovo sve materijale naručio od preporučenih, iskusnih tvrtki, ne dopuštajući da niže cijene rezultiraju objektom lošije kvalitete. Glavni izvođač radova bila je tvrtka Elektro-Lovošević.
Sama kuća je armirano-betonska, a dodatno je angažiran statičar koji je izradio projekt polaganja armature. I toplinska izolacija dodatno je pojačana, a aluminijska zatamnjena staklena stijena poslovnog dijela posebno je naručena iz Španjolske i testirana na udare bure do 250 km/h. Na krovu je, pak, postavljen kamen. Popločena terasa s ulične je strane, uz ugostiteljski dio, omeđena nižim zidićem na kojem se može sjediti. I tu se posebno pazilo na detalje. Tako promjena boje na gazištu upozorava na stepenice, a napravljena je i rampa za majke s dječjim kolicima i osobama s invaliditetom.
- Toliko sam emocija unio u ovaj projekt. Ali sad već polako razmišljam što dalje. Razmišljam o jednoj drugoj bajci, na seoskom imanju - kaže Borac i dodaje kako će, prije nego što krene u nove izazove, ovu kuću najvjerojatnije prodati.
