Niskoenergetska ljepotica od 160 četvornih metara

U strogom centru Varaždina jedna kuća na prvi pogled odudara svojim modernim i neobičnim izgledom. Kako to obično biva, nakon obećavajućeg prvog pogleda uvijek smo zainteresirani za još, pa su nam tako vlasnici kuće, obitelj Pintarić, otvorili vrata svoga doma, koji je po mnogočemu različit od većine hrvatskih kuća. Osim po činjenici da ju je projektirao njezin vlasnik, arhitekt Adam Pintarić, ova kuća je posebna i po činjenici da je niskoenergetska, točnije, pasivna kuća energetski certificirana u razred A+, s potrošnjom od 7,52 kWh po m2 korisne površine, što je 10 puta manje od zakonom propisanih kriterija. Dok mi obilazimo prekrasno zdanje, Adam Pintarić priča nam zašto se odlučio na projektiranje i gradnju pasivne kuće:

– Pasivna kuća je najtromija građevina što se tiče gubitka energije, dakle kada uložite određenu količinu energije u objekt, gubitak te energije će se odvijati vrlo sporo i s malom korelacijom u odnosu na vanjsku temperaturu. Što je dulje zadržavanje energije, to je boravak u tom prostoru ugodniji. Sve oko nas (zidovi, pod, namještaj…) ima određenu temperaturu koja je ujednačenija što je prostor koji nas okružuje ujednačeniji.

Razdoblje u kojemu je potrebno aktivno grijanje u pasivnoj kući traje oko tri i pol mjeseca, s tim da se usred zime grijanje više dana ne pali, za razliku od normalnih kuća gdje je razdoblje grijanja oko 5-6 mjeseci, objašnjava arhitekt i dodaje: – Razlog tomu je što se energija sunca, unutarnja toplinska energija kuće, kao i energija ukućana koristi kao sredstvo pasivnog grijanja. Sva ta energija postoji i u normalnim kućama, ali ona se vrlo brzo ‘rasipa’ putem zidova i prozora. Osjećaj ugode u objektu povezan je i s brzinom strujanja zraka, ujednačenom temperaturom i vlažnosti te dovoljnom količinom svježeg zraka, tj. kisika. To je ono što drastično razlikuje pasivnu kuću od niskoenergetskih i svih ostalih kuća.

Pasivne kuće su evolucijski korak naprijed u smislu stanovanja i predstavljaju koncept građenja u budućnosti. Ujednačena temperatura zraka i zidova, i optimalna zasićenost kisikom i vlažnosti zraka, dovode do odgovora zašto stanovati u pasivnoj kući. Osim toga, sustavom ventilacije i filtriranja zraka rješavamo se više od 80 posto svih alergena u kući. Pasivna kuća omogućuje najveći mogući komfor življenja dostupan čovjeku – iscrpan je arhitekt.

Interijer odlikuju čiste linije, bijela boja i prostranost koju potenciraju brojne velike staklene površine

Kuća se pruža na parceli u smjeru sjever – jug, a građena je od vrhunskog materijala tvrtke Wienerberger. Pomoćni objekt je garaža za dva vozila koja je samo prividno spojena s kućom pločama od stakla. Ograda je zanimljiva i urbana kombinacija metala, betona i stakla i štiti od svih neželjenih pogleda, ali naravno, ne nauštrb svjetlosti. Uz 24 centimetra debelu toplinsku izolaciju, dizalicu topline zemlja-voda od 3kW, rekuperacija topline zraka i vlage je srce pasivnog objekta.

– Nijedna se kuća ne može ni približiti standardu pasivnih objekata bez zrakotjesnosti i jedinice za rekuperaciju zbog velikih ventilacijskih gubitaka koje bi takva kuća imala. Osnovni koncept je da se sva toplina koju sadrži zrak u objektu prikupi na jedno mjesto te da se na tom mjestu prenese na svjež zrak koji ulazi u objekt. Osim toga, važna komponenta pasivne kuće su i prozori, u ovom slučaju nearmirani PVC profili, s vrhunskim troslojnim staklom – ističe Adam Pintarić. Interijer odlikuju čiste linije, bijela boja i prostranost koju potenciraju mnogobrojne velike staklene površine.

Ne nailazimo ni na kakve nepotrebne stvari, ukrase ili pretjerane, bojama naglašene zidove. Zaista, najveći ukras ove kuće je njezina arhitektura i velika količina svjetlosti koja dopire kroz prozore, a posebno su nas se dojmile stepenice koje izgledaju kao da lebde. Riječ je o laganoj metalnoj konstrukciji koja je furnirana, pa su stepenice znatno laganije, ali i jeftinije nego da su od punog drva, a jednakim su se principom vlasnici vodili i pri odabiru svih vrata. Zanimljivo je da su podovi od rijetko korištenog drva graba, koji je cijenom neočekivano pristupačan, a estetski funkcionira odlično zbog svijetle mliječne boje i zanimljivih godova.

Kuhinja je jednostavna, naravno ugradbena radi kvalitetnog iskorištenja prostora, a svi aparati su energetskog razreda A i više. Na gornjem katu nalaze se tri spavaće sobe i dvije kupaonice, a sve prostorije povezane su prostranim hodnikom. U velikoj mjeri su zastupljeni ugradbeni ormari od poda do stropa, koji su, uz nemilosrdno eliminiranje nepotrebnih stvari, tajna urednosti i čistoće interijera. Za kraj smo upitali Adama Pintarića o čemu bi trebalo voditi računa ako krećemo u gradnju pasivne kuće. – Pasivna kuća ne postiže svoju jedinstvenost primjenom komplicirane tehnike, nego kroz pažljivo postupanje s raspoloživom energijom.

Ako se želi graditi pasivna kuća, projektant bi trebao znati sve unaprijed, od nosivih elemenata, izolacije, hidroizolacije, vrste prozora, preko eventualnih toplinskih mostova, vanjskih roleta, vrste energenta za dogrijavanje, vrste tla, količina insolacije, plus klimatske podatke lokacije, do toga u kojoj će se mjeri upotrebljavati parketi ili pločice, broj ukućana i njihove navike i još mnogo toga. Cijena gradnje ove pasivne kuće viša je otprilike 4% u odnosu na modernu novogradnju sa 5 do 10 cm izolacije isključivo zbog projekta, pa savjetujem svakome tko se upušta u pothvat gradnje pasivne kuće da najviše pažnje posveti stručnom i temeljitom projektiranju.

Iako možda na prvi pogled djeluje kao tipska kuća, nakon što se projekt prilagodi lokaciji i samom naručitelju, svaka kuća postaje jedinstvena. Projekt pasivne kuće, kao ni sama kuća, nije nešto posebno i nestvarno, nego je to zapravo objektivan, odvažan i odgovoran plan koji se može provesti uz puno informiranja, truda i hrabrosti – zaključuje Pintarić.

Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite!