Novi život autohtone istarske kuće koja je propadala: Kad se obiteljska ostavština osuvremeni

S potpunim povjerenjem, vlasnici Oriano i Tatjana Trošt svoju obiteljsku ostavštinu predali su u ruke Damiru Bertonu koji je prema njihovim željama osuvremenio vilu, poštujući lokalnu baštinu.

U mirnom, idiličnom okruženju malog istarskog sela Kurili, na samo desetak minuta vožnje od Rovinja, nalazila se stara kuća u nizu koja je polako počela propadati. Na njenom ulazu, na staroj metalnoj pločici, bio je istaknut kućni broj 14. Imala je malo prednje dvorište iz kojega se ulazilo u kuću, a sa stražnje strane šternu i vrt koji nije bio dostupan iz kuće. U njoj već 15-ak godina nitko nije živio.

Kuća je generacijama bila u vlasništvu obitelji Trošt, a budući da su vlasnici bili emotivno vezani za nju, odlučili su joj ponovno udahnuti život.

- Željeli smo sačuvati izvorne autohtone detalje, a istovremeno je prilagoditi i opremiti u skladu s današnjim načinom života i potrebama suvremenog čovjeka. Po preporuci smo stupili u kontakt s čovjekom čiji su nam se prethodni radovi jako svidjeli; čovjekom koji voli, razumije i poštuje istarski prostor i baštinu, koji je u potpunosti shvatio i podržao njihove želje i bez kojeg kuća ne bi izgledala ovako kako danas izgleda. Njegovo je ime Damir Berton. Već na prvom susretu smo “kliknuli” i dali smo mu svoje puno povjerenje, a naš je odnos vrlo brzo prerastao u prijateljski - kažu nam vlasnici kuće, Oriano i Tatjana Trošt.

Radovi na obnovi bili su prilično zahtjevni i trajali su gotovo dvije godine. Podrazumijevali su potpunu rekonstrukciju podova, krovišta, prenamjenu tlocrta, u potpunosti prenamjenu i novo planiranje vanjskog prostora, a sve to uz zahtjev da kuća izvana zadrži izvorni oblik stare autohtone istarske kuće.

- Pretpostavka je da je kuća građena u 19. stoljeću, uz naknadne nadogradnje. Budući da je kuća obiteljska ostavština, a dodatno, investitorima je stalo do očuvanja izvornog izgleda istarskih kuće te su htjeli zadržati vanjski izgled koliko je god to moguće, a iznutra joj dati suvremeniji izgled. Kao veliki pobornik očuvanja graditeljske baštine, toj želji sam vrlo lako udovoljio - dodaje Damir Berton, koji potpisuje idejno rješenje arhitekture i interijera.

Dodaje kako je preraspodjelom prostorija, uz vrlo male intervencije na fasadi i bez ikakvih dogradnji, kuća dobila nove funkcionalne prostorije koje bolje komuniciraju s okolinom. No, radi postizanja što bolje funkcionalnosti u samoj kući, trebalo je u potpunosti promijeniti tlocrtni koncept.

- To je ujedno bio i najzahtjevniji dio projekta, pogotovo iz razloga što je novi koncept podrazumijevao da se ulaz u kuću premjesti u stražnje dvorište koje izvorno nije bilo dostupno iz kuće, s obzirom na to da se prizemlje, gledano s te strane, nalazilo u suterenu - pojašnjava.

S težnjom da dnevna zona bude bolje povezana s vanjskim prostorom, sobe su smještene u prizemlje, u prostor nekadašnje kuhinje i konobe, a dnevna zona na kat, gdje su nekada bile spavaće sobe. Također, proširen je izlaz iz dnevnog prostora na šternu, što je ujedno bila jedina intervencija na vanjskim zidovima. Dodane su i stepenice koje vode do bazena i ljetne kuhinje s natkrivenim dijelom za blagovanje, koja je neizostavan element mediteranskog načina života.

- Vlasnicima je jedan od ciljeva prilikom preuređenja bio maksimalno koristiti autohtone elemente iz postojećeg prostora pa su tako, primjerice, za izradu stepenica korišteni originalni, stari kameni stepenici koje je klesao did Grgo prije više od 80 godina, a koji su se izvorno nalazili u okruženju kuće - kaže Damir Berton.

Opisuje nam da su sve stare seoske istarske kuće imale male otvore, kako bi se ljudi štititli od sunca i bure, a staklo je bilo skupo i nedostupno. Isto je bilo i na ovoj kući, pa je unutrašnjost bila mračna.

- To je u suprotnosti s današnjim načinom života kada ljudi više vremena provode unutar kuće i žele što više dnevnog svjetla dovesti u kuću. Budući da nisam želio povećavati ili probijati nove otvore na vanjskom plaštu kuće, jer bi tako ona izgubila izvorni izgled, dodatno osvjetljenje smo vrlo efektno riješili krovnim prozorom, svjetlarnikom, što kući daje zanimljivost - kaže.

Ukupna površina kuće je 160 kvadrata, raspoređenih u tri etaže. Uz dnevnu zonu, kuća ima tri spavaće sobe i u njoj se može ugodno smjestiti do sedam osoba. Dvije sobe s kupaonicom su smještene u prizemlju i obje imaju izlaz na malo zatvoreno dvorište u kojem je posebno ugodno ispijati kavicu u jutarnjim satima.

Veliki ugradbeni ormar za obje sobe, s prednjim stranicama izvedenim u ogledalima brončanog odsjaja, smješten je u hodniku, čime je postignut vrlo zanimljiv vizualni efekt, a sobe su, rasterećene ormara, dobile na prozračnosti i prostranosti.

- Još jednu zanimljivost ove kuće predstavlja zid jedne sobe koji je oslikan koristeći izvorno rulo koje se koristilo u ovoj kući i prije 50-ak godina - ističe Berton.

Kameno stubište, izvedeno od autohtonog kamena iz obližnjeg kamenoloma, vodi do dnevne zone u kojoj se nalazi kuhinja, blagovaonica, dnevni boravak i wc, a čelično stubište s drvenim gazištima nastavlja se do potkrovlja u kojem je smještena treća, master soba s otvorenom kupaonicom i odvojenim wc-om. Soba preko svjetlarnika ima pogled na dnevnu zonu i bazen.

- Prilikom preuređenja kuće stavili smo naglasak na korištenje prirodnih materijala i angažiranje lokalnih majstora. Tako su podovi u noćnom dijelu drveni, a u ulaznom holu i dnevnoj zoni kameni, pri čemu je također korišten autohtoni kamen iz obližnjeg kamenoloma. Keramika je svedena na minimum. Dio stubišta, ulazna vrata, elementi u kupaonici i portuni djelo su vrhunskog lokalnog bravara - nabraja Berton.

Dodaje kako prevladava eklektični stil. Ocrtava se duh prošlosti, ali je naglasak na suvremenosti, odnosno današnjem načinu života.

Zidovi su svijetlih, neutralnih boja kako bi kuća izgledala prostranija, a ističu se umjetničke slike Elvisa Bertona, koji je osobno osmislio izbor i postavu slika za ovu kuću. Budući da vlasnici vole njegove radove, posebno mjesto u kući pronašla je i njegova skulptura čempresa, izvedena u kombinaciji drva i čelika.

Namještaj je uglavnom talijanskih proizvođača, jedino su Tonet stolci renovirani i redizajnirani. Posebnu vrijednost za vlasnike ima i renovirana fotelja koju je izvorno koristila nona Luca, grijući se uz peć u ovoj kući više od 70 godina.

- Kuća je uređivana s puno pažnje i ljubavi, što gosti koji u njoj borave primjećuju i cijene. Mi živimo u istom selu i rado gostima dajemo preporuke za bogate sadržaje u okruženju ili ih povremeno razveselimo košaricom domaćih, ekološki uzgojenih proizvoda iz našeg vrta - dodaju Oriano i Tatjana Trošt.

I za kraj, jedna zanimljivost: stara metalna pločica s kućnim brojem je skinuta tijekom renovacije te ponovno vraćena na mjesto, te postala jedan od podsjetnika na nekadašnju staru kuću i život koji se u njoj odvijao. Po njemu je vila jednostavno i nazvana: Kurili no 14.