Ograničeni budžet i kratko vrijeme: kako je nastao prvi dječji vrtić u Fužinama

Obožavamo dobre, domaće projekte, pa ne čudi da smo se jako razveselili kada smo vidjeli Dječji vrtić Snježna pahulja u Fužinama. Radi se o modularnom vrtiću koji su projektirali arhitekti iz Studija Mapa, a koji je otvoren u rujnu ove godine.

Naša želja je da u sljedećih 12 do 16 mjeseci s radom krene prvi dječji vrtić u Fužinama. Imamo ograničen budžet. Molimo vas da s obzirom na vremenske uvjete i brzinu razmislite o modularnoj gradnji. Vrtić svakako mora imati kosi krov i ne bismo drvenu fasadu - tako je glasio projektni zadatak investitora koji je dočekao arhitekte iz Studija Mapa nudeći, naizgled, više ograničenja nego mogućnosti. Također je napomenuto da je uz sjevernu granicu vrtićke parcele rijeka Ličanka te se u tom zaštićenom riječnom pojasu ne smije graditi i nužno je omogućiti nesmetan pristup do korita rijeke zbog održavanja.

Imajući na umu činjenicu da im je projektiranje tipologije vrtića oduvijek bio autorski užitak, arhitekti su sva navedena ograničenja odlučili prihvatiti, iskoristiti i pretvoriti u prednosti. I u tome su itekako uspjeli.

Objekt vrtića podijeljen je na manje volumene, s namjerom da se tako što više približi djeci kao primarnim korisnicima, istovremeno se formom krova prilagođavajući okolnoj ruralnoj gradnji. Vanjska ovojnica od tamnog profiliranog lima s kosog krova se “spušta” na fasadu, dodatno ističući podjelu zgrade na četiri volumena; tri vrtićke jedinice i prostor polivalentne dvorane. Ovaj najveći i najdominantniji volumen dvorane dodatno ističe i formira ulaz u dječji vrtić s jugozapadne strane. Sam prostor dvorane, osim vrtićkih potreba, zadovoljava funkciju društvenog prostora za stanovnike Fužina. Tri vrtićke jedinice, koje čine jedna jaslička i dvije vrtićke, kao i prateći prostori vrtića, prilagođeni su površinom smještaju i odgoju za boravak 52 djece maksimalno. Odabirom kosog dvostrešnog krova, koji je nagibom blizak lokalnoj arhitekturi, u vrtićkim su volumenima stvoreni interijeri prostrane visine, što su arhitekti iskoristili za projektiranje dvoetažnih prostora: galerija povezanih stubištem s ostatkom jedinica. Visina galerija namjerno je manja, kako bi služile kao intimniji prostori isključivo namijenjeni za boravak djece. Organizacijom galerija unutar vrtićkih jedinica ostvareno je fleksibilno okruženje, podložno dodatnom oblikovanju i korištenju.

Bosnić+Dorotić

Bosnić+Dorotić

Zaigranost djece kao korisnika zgrade te lokacija i mikro okruženje naselja i ambijenta u kojem je vrtić, interpretirani su oblikovanju fronte zgrade grafičkim prikazom “kućice” na pročeljima glavnih volumena. Na taj način pročelje, uokvireno suvremenom interpretacijom kosog krova, stvara igru sjena i percepcije izgleda objekta, puštajući prolaznika da “odabere” koji mu je prikaz draži.

Bosnić+Dorotić

Bosnić+Dorotić

PRIRODNI MATERIJALI

Ulaskom u vrtićke volumene korisnik jasno doživljava ritam odvojenih jedinica, čiji je interijer kompletno obložen drvom, u kontrapunktu s tamnim fasadnim i krovnim limom te žbukanim pročeljima. Maksimalna iskorištenost drvenih materijala u interijeru odgovor je na nemogućnost korištenja tog materijala u eksterijeru, ali i izravna asocijacija na drvo kao tradicionalnu sirovinu područja Gorskog kotara.

Vrata, stubišta galerija, obloge polica i zidova te maske radijatora, kao i većina mobilnog namještaja, ciljano su dizajnirani i izvedeni upravo u drvu, prirodnom materijalu koji svojom toplinom stvara poticajno okruženje za odrastanje djece. Pločama od punog drveta obloženi su kosi stropovi i dio zidova vrtićkih jedinica. Minimalna udaljenost okolne gradnje te ograničenja odabrane modularne gradnje definirali su organizaciju “manjih” otvora na pročelju, potencirajući tako projektiranje dominantno drvenog interijera koji je osmišljen kao svijet za sebe.

Bosnić+Dorotić

Ispred vrtićkih jedinica su manje terase, a veće zajedničko igralište pozicionirano je na jugoistočnoj strani parcele, kako bi se udaljilo od glavne prometnice i susjednih objekata te približilo zelenijem potezu parcele vrtića, uz korito rijeke Ličanke. Igralište je preko unutarnje komunikacije povezano s ostalim prostorima vrtića.

Iako je interijer vrtića introvertiran, ulazni prostor projektiran je s prostranim pogledom prema intenzivnom zelenilu uz rijeku, pozicioniranom iza vrtića, na sjevernoj strani, uokvirujući tako sliku pejzaža i idile kao prikaza koji djeca, možda i nesvjesno, percipiraju prije ulaska u svoj šareni i razigrani svijet.

Bosnić+Dorotić

Bosnić+Dorotić

INOVATIVNA PODLOGA

Vrtićke jedinice i dvoranu “spajaju” zajednički komunikacijski prostori koji su, kao i servisne prostorije te prostorije uprave vrtića, niže visine i ravnog krova. Prateće prostorije, kuhinja, ured, soba za sastanke, spremište, karantena, garderobe, sanitarije odgajatelja te kotlovnica pozicionirani su na sjevernoj strani parcele i svojim su oblikovanjem, kako u interijeru tako i u eksterijeru, u drugom planu.

Studio Mapa

Ograničenja lokacije, orijentacije jedinica, veličine parcele za gradnju vrtića te gusta gradnja oko nje, kao i prostorni standardi dječjih vrtića - gotovo sve od navedenih postavki bile su pri projektiranju testirane do svojih granica, kako bi se budućim korisnicima zgrade pružilo inovativnu i inspirativnu podlogu koja se reflektira u arhitektonskom obliku objekta, nacrtu svake prostorije i dizajnu prostornih elemenata.

Više o radu arhitekata iz Studija Mapa doznajte na webu - studiomapa.hr, Instagramu @studio.mapa ili Facebooku @studiomapa.hr.

Foto: arhiva Studio Mapa (fotografije dron), Bosnić+Dorotić (bosnicdorotic.com)