Od ove kuće imala sam velika očekivanja jer njezini vlasnici imaju svoj stil, životno iskustvo i onaj jedan poseban senzibilitet za estetiku i izgled. Vila koju potpisuje arhitekt Marko Piljek nalazi se u Podsljemenu, u povijesnom dijelu za obiteljsko stanovanje. Ispunjena je zanimljivim detaljima, zbog kojih vam se na trenutke učini kao da ste u muzeju.
Dizajn interijera otkriva duh multikulturalnog iskustva življenja u spoju sa suvremenim arhitektonsko-dizajnerskim težnjama, što je rezultiralo oku i srcu ugodnom cjelinom. Vlasnici su na estetiku senzibilne osobe koje cijene svaki umjetnički ili zanimljivo izrađen, kao i dizajnerski predmet, kvalitetu arhitekture, uživaju u ljepoti bilja i svakom cvijetu. I, naravno, od njihova utočišta očekujete mnogo...
U dvorište kuće ulazi se kroz crvena vrata nakon kojih stepenice vode uz vrt prema domu koji izgleda kao ostakljeni paviljon. Prednji vrt baš je bio u ružama u cvatu, s hortenzijom, japanskim jorgovanom, a tu su i velika zimzelena magnolija, tise, šimšir, rododendron. Kući se može prići i automobilom spuštanjem u garažu, pa stepeništem koje direktno vodi prema glavnom ulazu. Dok mu prilazimo, nailazimo i ovdje na zelenu površinu u obliku pravokutnika, s raznim biljkama, pa i filigranskim cvjetićima.
Crna ulazna vrata su impozantna, krasi ih skulptura cvijeta od metala i emajla, djelo Davora Šuka. Ulazimo u kuću i pogled kroz staklenu stijenu vuče na stražnji vrt. Okretom prema unutrašnjosti kuće otvara se pogled na prostor koji ima zimski vrt na visini od oko 6-7 metara s palmama i platnom - pozlaćenom slikom.
U podnožju je blagovaonica koja je ispunjena mnogim detaljima raznih vremenskih epoha. Razgledavamo prizemlje, atraktivan, toplo uređen dnevni boravak, kuhinju, radnu sobu... Izlazimo u stražnji vrt, također ispunjen biljem i cvijećem, tu je i raskošno stablo bagrema. Oko ove kuće nema velikog dvorišta, gotovo je okružena zelenim zimzelenim zidom susjednih parcela. No, baš to kada se gleda iznutra, jer je veći dio prizemlja u staklenim stijenama, daje jedan osjećaj zaštićenosti i spajanja s prirodom. Kao da te kuća grli... Unutar nje vlada posebna atmosfera, ugođaj koji se prenese na goste.
- Znala sam kako sve treba izgledati, zamišljala kroz život da želim živjeti kao u vrtu, ali s krovom. Biljke i priroda donose mir u kuću. Zato i nema zavjesa... To je moj projekt, naravno, metaforički rečeno, jer je konkretan projekt izradio arhitekt Piljek, s kojim sam se jako dobro razumjela. Njegova kuća je sama po sebi ugodna, jednostavna i predivna, i kad ne bi bilo ničega unutra - kaže nam vlasnica.
O detaljima i namještaju moglo bi se pisati satima, jer ovdje ima čarobnih antikviteta i dizajnerskih klasika kao što su Le Corbusierov stakleni stol u blagovaonici, na kojem su, pak, srebrni detalji koje je vlasnica godinama sakupljala, te crni stol Rennie Macintosh. Dnevni boravak spojen s blagovaonicom dijelom gleda prema vrtu i ulici, u njemu je Hoffmanova garnitura s ljuljačkom te Wagnerov stol iz istog razdoblja. Ima ovdje i art deco detalja, umjetničkih djela kao što su slike slikara Šebalja. Zanimljive su i zemljane vaze iz Perua uz rub prozora... Svi ti posebni detalji sakupljani su godinama, uspomene su koje nešto znače, ne samo dekoracije.
- To se ne može samo stvoriti preko noći. Kad se sve odjednom kupi, uglavnom izgleda kao salon za namještaj. U Britaniji, gdje smo živjeli, također sam naučila nekoliko stvari o uređenju. Englezi svoj dom doživljavaju kao dvorac, znaju kako utopliti prostor i da se tvoj život očitava u tvom ambijentu. Doživljavam kuću kao organsku, dio prirode i dio mene - objašnjava vlasnica.
U ovoj je minimalističkoj građevini mnogo životnih predmeta, koji ju ipak nisu opteretili, te prostor diše. Iako je toga naizgled puno, zapravo je taman. Na podu je orahov parket i moramo se složiti da parket, naročito složen na riblju kost, nekako tradicionalno bolje pristaje građanskim stanovima i kućama od, recimo, dasaka. U kući je i nekoliko atraktivnih tepiha, no nema ih pretjerano. Neke slike stoje na podu naslonjene na zidove.
Jako nam se svidjela i kuhinja, osvježavajuća bijela, ali ipak u toplom klasičnom engleskom stilu. I s divnom art deco kolekcijom stakla, kao i s prekrasnim zdjelama. Atraktivan je i središnji mramor na otoku.
U prizemlju je i radna soba s krasnim drvenim starinskim kineskim ormarom. Vraćamo se u središte kuće i gledamo unutarnji vrt na visini. Palme i fikusi koji se automatski navodnjavaju, a povremeno ih se održava kada vrtlari dođu s visokim ljestvama. Na katu je galerija koja također gleda na ovaj vrt, a sa strane kuće, prema jugu, glavna spavaća soba s terasom i kupaonicom. U sredini kuće je dječja soba s nišom koja gleda na unutarnji vrt i kroz prozor u daljinu na Medvednicu. Frontalno je još jedna spavaća soba, u kojoj također ima zanimljivih detalja kao što je vrč sa šalicama iz 1. stoljeća.
S vlasnicom komentiramo kako nam se sviđaju i naizgled ovlaš prebačeni prekrivači i druge tkanine u kući te jastuci.
- Pa, čovjek mora voljeti prostor u kojem živi, tako staviti neki pokrivač, prostirku, kao što je juka iz Meksika, ručni rad, koji je na garnituri u boravku. Na krevetima u spavaćim sobama su oni koje je radila moja mama, još po starim talijanskim uzorcima - govori nam.
Boraveći u ovoj kući, primijetila sam nekoliko stolaca, fotelja na nekim mjestima, pa sam sjedila na njima čekajući kolegicu fotografkinju Neju. I otkrila da u kući ima još toliko lijepih vizura i posebnih mjesta gdje se može odmoriti i uživati u pogledu i blagoj ugodnoj atmosferi ovog prostora.
Iako se radi o zahtjevnom projektu, kuća je, kaže nam arhitekt Marko Piljek, osmišljena u jednom danu.
- Bijeli papir, crni monitor kao inspiracija i početak svakog projektiranja predstavljaju izazov s kojim se treba suočiti, koji ponekad preuzme arhitekta mjesecima, a nekad je dovoljan pogled i misao, pa projekt nastaje u dahu. Rezultat je to usuglašenosti u razmišljanju investitora i projektanta, u potpunosti smo slijedili prvi impuls - objašnjava Piljek.
Kuća je transparentna i nenametljiva, pa se tako uklopila u postojeću matricu zgrada u susjedstvu te redefinira urbani ritam ulice. Čistog je volumena i jasnog koncepta koji naglašava brisanje granica unutarnjeg i vanjskog prostora njihovim međusobnim stapanjem. Garaža, spremišta i gospodarski dio smješteni su u suterenu, stubištem su povezani s ulaznim prostorom u prizemlju, odvojenog volumena, s krovnim svjetlom kao naznakom igre svjetla i sjene u interijeru čitavog objekta.
- Centralni prostor kuće predstavlja blagovaonica visine 7,5 metara, na koju se nižu prostori prizemlja, dnevni boravak sa zapadne strane, kuhinja i radna soba s istočne strane, a oni stvaraju jedinstveni prostor paviljonskog tipa, no unatoč tome svaki dio za sebe zadržava potrebnu intimu - dodaje on.
Transparentnim stubištem pristupa se galeriji na katu s koje pogled seže direktno na zelenilo unutarnjeg vrta osvijetljenog krovnim svjetlom koje u prostor reflektira odsjaje zlatnog panela i hommage je arhitektu Louisu Baraghanu.
- Prostorima spavaćih soba pristupa se s galerije. Svaka od njih s obzirom na orijentaciju ima različit pogled - na vrt, na obronke Sljemena i zapadni dio grada.
Odabir materijala logičan je nastavak koncepta kuće, nenametljivosti i suzdržanosti - kaže arhitekt.
Pročelje gornje etaže prekriveno je staklokeramičkim mozaik-pločicama u kombinaciji sa sjenilima od prefabriciranih ploča s uzorkom drveta. Detalji su reducirani i dosljedno naglašavaju koncept kuće.
- Mogli bismo ovaj objekt metaforički nazvati SUV-om među kućama, kako je rekao jedan slučajni prolaznik - ustvrdio je Piljek.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....