Diši na nos, poruka je kojom se 37-godišnja Lana Đud poslužila u brojnim situacijama: kada bi bila pod stresom, kada bi htjela osjetiti sve cvjetne mirise koji ju okružuju, ali i kada bi biciklirala prema svojem obiteljskom stanu najvećom uzbrdicom u centru Zagreba, onom na Tuškancu - gdje jedan takav duhovit natpis, ispisan zlatnim sprejem na zidu, nevoljko mami osmjeh na licu svima koji onuda, onako uspuhani, prolaze. A kada je odlučila krenuti u samostalne poslovne vode te svoju višegodišnju ljubav prema biljkama, keramici i umjetnosti pretočiti u jedinstven umjetnički rasadnik - koji je nedavno otvoren u Zagrebu - upravo se fraza "diši na nos" učinila dobrom, lako pamtljivom porukom koju želi poslati svim ljubiteljima biljaka i kreativnog stvaralaštva.
Umjetnički rasadnik Diši na nos u Mandićevoj 49, nedaleko od Remize, smješten u prostoru od svega 15-ak kvadrata, dodatno je oživio ulicu kojom odjekuju dječji glasovi iz obližnjeg vrtića. Lana je, uz pomoć oca Josipa, neuređeni prostor visine četiri metra preuredila u šarmantno mjesto vintage štiha, koje, s biljkama izloženim na postoljima u staklenom izlogu, na prozorskoj klupčici, iznad vratiju i na galeriji, djeluje poput svojevrsnog muzejskog prostora, dodatno obogaćenog skulpturalnim formama, poput crnog ženskog torza, koji je izradio njezin brat Leo.
Posebnost Laninih biljnih aranžmana u tome je što pomno bira i stvara zajednički suživot različitih vrsta biljaka, koje svojom teksturom, bojom, ali i životnim potrebama, skladno koegzistiraju. U biljnim aranžmanima izmjenjuju se sukulenti, ukrasno vanjsko bilje lokalnog porijekla, koloritne proljetnice i sobno bilje, a dodatna posebnost u tome je što ih sve sadi u pomno odabrane tegle, ručno rađene u limitiranim serijama isključivo za tu namjenu. One su nastale u suradnji s domaćim umjetnicima: mladi kipar i keramičar Branimir Boban izradio je elegantne posude s posebno dizajniranim podlošcima različitih geometrijskih oblika (trokut, kvadrat, krug), koje, osim funkcije ocjeđivanja vode, daju drugačiju estetsku notu, podižući teglu i naglašavajući njezin skulpturalni oblik; Maja Grkinić iz brenda Marpital studija izradila je raznolike tegle od betona i celuloze glatke i reljefne površine, dok je Rudi Čabrijan, umjetnik iz Kostrene, dizajnirao posebno šarolike i životopisne keramičke posude za sukulente.
Prostor krase i "leteći" baloni, koje je zagrebačka umjetnica Adriana Tanfara izradila od kaširanog papira-gipsa, koristeći reciklirane materijale, a koji su također s posađenim biljem u ponudi Umjetničkog rasadnika. Zanimljiv je i uokvireni zidni mural Nikoline Žabčić, mlade svestrane ilustratorice i animatorice koja je za Diši na nos izradila vizualni identitet.
Nekoliko velikih tegli, koje su dio stalnog postava, Lana je oslikala koristeći Annie Sloan kredne boje. Inventar prostora birala je i restaurirala sama, a divnu Biedermeier komodu za nju su uredile djevojke iz Psihaarta.
Ljubav prema biljkama i keramici naslijedila je od obitelji, sa suprugom Ruđerom dijeli i ljubav prema speleologiji, a inače je prema struci biolog. Jedno desetljeće provela je u Zavodu za zaštitu okoliša i prirode, gdje je radila na zaštiti krškog podzemlja, a onda je tijekom trećeg porodiljnog počela razmišljati o tome kako povezati sve što voli, s naglaskom na ukrasno bilje, koje već godinama sadi za vlastite potrebe. U nedostatku zanimljivih posuda i tegli, odlučila je ponuditi nešto što je i sama uzaludno tražila - gotov proizvod koji može poslužiti kao savršen ukras ili dar, i živa dekoracija u domu. Ipak, koliko će dugo biljke živjeti, ovisi o njihovim budućim vlasnicima, no svi kupci, uz biljni aranžman, dobit će i upute o potrebnoj njezi.
Lana nudi i uslugu uređenja poslovnih i privatnih prostora, kao i uređenje svih vrsta evenata, a želja joj je, u suradnji s domaćim umjetnicima, ponuditi jedinstvene biljne kreacije, koje će zauzeti posebno mjesto i dugo uveseljavati unutarnji ili vanjski prostor.
