Potkrovlje s najboljim stepenicama

Bila sam u ovoj zgradi, snimala sam stan jedne poznate voditeljice, kaže mi fotografkinja Beri dok se nakrcani svom mogućom fotografskom opremom uspinjemo do stana u strogom centru Zagreba, u tipičnoj donjogradskoj zgradi iz 19. stoljeća. Saznajem o kome je riječ, nasmijem se i kažem joj da opet, nakon 20 godina, ide u taj stan, čije je sadašnja vlasnica Ivona Martinčić, koja nam baš u tom trenutku otvara vrata. Uz nju je i Tomislav Pavelić, poznati arhitekt koji je prošle godine bio hrvatski selektor bijenala arhitekture u Veneciji, i na čijim sam tekstovima, između ostalog, arhitektonski odrastala.

Zanimljiv je to susret jer se nitko od nas zapravo ne poznaje, iako se zapravo svi na neki način znamo. Nelagode nema, odmah ulazimo u stan i nasred hodnika stavljamo svoje stvari, kročimo u dnevni boravak, pogled nam pada na golemu kuhinju s otokom, multifunkcionalne raskošne stepenice… Ljubav na prvi pogled.

Nisam tip koji se u frajera može zaljubiti na prvi pogled, ali u prostore definitivno da. To je to. Odmah bih se mogla preseliti, čak ne bih imala potrebu ništa mijenjati, dovoljna je samo nova četkica za zube.

Sa mnom se slaže i arhitekt Tomislav Pavelić i objašnjava da je zapravo to rijetkost jer se njegova estetika u ovom slučaju poklopila s estetikom vlasnika, a da pri uređenju interijera on radi po principu da, ilustrativno rečeno, on sije, a investitor žanje, odnosno, sportskim rječnikom rečeno, predaje štafetu, što bi zapravo značilo da koncipira prostor i rješava tehničke, građevinske i statičke detalje, a sve daljnje odluke vezane uz oblikovanje prostora donosi investitor. No, prije nego što vam objasnimo tko je što u ovom stanu napravio i što je čija zasluga, red je da vas uvedemo u priču.

S potpisom su samo detalji, sve ostalo je Ikea ili namještaj po mjeri. No, mnogo toga napravila je sama, poput bora od preostalih parketa

Prije nekih 5-6 godina htjeli smo kupiti stan na Jarunu koji ima dvorište i zelenilo jer smo imali malo dijete i htjeli smo dodir s prirodom. U zadnji čas vlasnica je odustala i mi smo krenuli u daljnju potragu. U oglasniku smo vidjeli ovaj stan u centru koji je bio puno veći nego što smo planirali kupiti i koji je, usput, bio na dvije etaže s dva odvojena stana. Ipak, otišli smo ga pogledati i oduševili se.

Stan je imao veliki potencijal za otvaranje prostora, mogućnost da dobijemo visinu, svjetlo i zrak – priča nam Ivona i prisjeća se da je u njemu nekad živjela vlasnica sa svojom kćeri koja je u potkrovlju imala manji dvosobni stan, a ona na donjoj etaži veći, trosobni. Stan je, kaže, bio šarmantan i u relativno dobrom stanju pa su se odlučili useliti bez većih preinaka, no u jednom trenutku, dodaje, čovjek shvati da su nepotrebne dvije odvojene kuhinje, dvije blagovaonice i tri spavaće sobe, a istodobno male kupaonice i malo stubište koje iz dječje sobe vodi na galeriju, pa na tavan gdje je kuhinja.

– Raspored je bio malo substandardan, nelogičan i istovremeno šarmantan, no za nas nije bio prikladan jer su to ipak bila dva odvojena stana povezana malim stepenicama i pomalo nam je dosadilo da nam gosti prolaze kroz dječju sobu da bi došli u blagovaonicu. Osim toga, s vremenom shvatite da želite neposredniji kontakt s ukućanima i da je malo nezgodno da se svi tražimo po stanu. I tada smo se odlučili na preuređenje i potražili stručnu pomoć arhitekta Tomislava Pavelića, kojega sam profesionalno poznavala s radija ali i privatno, te za kojeg sam znala da će posao odraditi precizno i na vrijeme – prisjeća se Ivona koja je zajedno s Tomislavom krenula u avanturu uređenja dvoetažnog stana od kojeg je jedna etaža potkrovlje.

– Ivona je odmah rekla da žele jedinistven stan u kojem će na donjoj etaži biti dnevna zona s dnevnim boravkom, kuhinjom i blagovaonicom, a da u potkrovlju budu spavaće sobe. Željeli su otvoren stan s puno svjetlosti i zraka, a ono što je trebalo napraviti je spojiti ta dva sloja (jer ipak je bila riječ o raskošnom građanskom trosobnom stanu i supstandardnom stanu u potkrovlju) u jedan integrirani, smisaoni prostor – kaže Tomislav Pavelić koji je te dvije etaže morao uniformirati, integrirati na način da se prožimaju i da djeluju kao jedinstven prostor, a ne kao dva različita svijeta, kako je prije bio slučaj. Uz to je, naravno, trebalo riješiti i niz tehničkih, posebno statičkih pitanja jer je ipak riječ o potkrovlju sa starinskom drvenom konstrukcijom u zgradi sagrađenoj prije 150 godina.

Stan je pun ideja koje su nastale po principu kako od mane napraviti prednost. Tako je nastao i krevet obučen u dio postojećih greda

– Najizazovnije je bilo donijeti odluku kako organizirati prostor i povezati te dvije etaže stepenicama koje nisu bile zamišljene da budu u stanu, kao što nije bilo ni zamišljeno da se ta dva prostora spajaju. Vlasnici su željeli otvoren prostor, što veću cjelovitost i visinu, pa nam se nametnula ideja da stepenice postane “feature” ovog stana, da budu velike, snažne i multifunkcionalne, da se na njima i oko njih nešto događa – objašnja Pavelić i pokazuje nam stepenice koje su i u doslovnom smislu gradivno tkivo stana. S jedne strane stvaraju prostor za kuhinjske elemente i ormar, veliko spremište. Stepenice su i polica za knjige, izložbeni prostor za slike te galerija s podestom na kojem je radni kutak. Jednostavno sjajno! Kad ne znate kako nešto sakriti i minimalizirati, onda to jednostavno naglasite i dajte novu funkciju, savjet je koji smo, ne sjećam se kada ni od koga, toliko puta čuli, i svaki put se uvjerimo da on bez greške funkcionira.

Nebrojeno smo puta čuli i da je najbolje živjeti u nekom prostoru kako biste shvatili što vam uistinu paše i kakav dom želite. Prostor treba živjeti… I to se pokazalo ponovno točnim jer, kako kaže vlasnica, da nije toliko hodala gore-dolje od kuhinje do blagovaonice, možda nikada ne bi pristala na tako veliku kuhinju i blagovaonicu, koju su dobili spajanjem dviju spavaćih soba. – Kad smo rekli Tomislavu da želimo kuhinjski otok, odmah nas je upozorio da će za to trebati jako puno mjesta i da će dominirati prostorom. Zbog toga je trebalo prostor oblikovati na način da se otok uklopi, a da prostor i svjetlo i dalje budu prioritet. To sam postigla odabirom materijala za kuhinju i oblogu stepenica, te staklenom stijenom koja briše granicu između kuhinje i stepeništa.

Tako je nastala velika kuhinja s otokom i blagovaonskim stolom uz koji sam dizajnirala kožnu klupu i dala je izraditi po mjeri. S obzirom na to da je kuhinja odjednom dobila tri velika prozora te mnoštvo svjetla koje dolazi i s gornje etaže, to je mi je odmah postao najljepši i najugodniji dio stana pa sam odlučila tu preseliti svoj radni kutak. Taj je prostor mjesto na kojem najčešće boravim. Ova klupica nadsvođena lusterom dizajnera Ingoa Maurera s pogledom na stepenice, kuhinju i dnevni boravak – kaže Ivona Martinčić koju je možda upravo ovaj stan inspirirao da ostvari svoju davno sanjanu želju, da upiše studij interijera.

“Stepenice su potpuno multifunkcionalne. Na njima je radni kutak, a dio njih su police, kuhinja, ostava…”

Ma oduvijek sam to željela raditi. Čak sam nekad i studirala arhitekturu, ali sam odustala jer sam shvatila da na fakultetu u Zagrebu nema baš puno predmeta vezanih uz interijer – dodaje i objašnjava kako je na Filozofskom fakultetu završila jezike, a da je tek nedavno upisala studij dizajna interijera u Londonu koji je kombinacija predavanja i radionica u Londonu, online predavanja i komunikacije s profesorima putem Skypea iz svog doma, najčešće iz ovog kutka.

– Ovaj stan je inspirativan i jako sam guštala uređujući ga i projektirajući ga s Tomislavom. Čak smo se šalili da bismo to mogli raditi i ubuduće za druge ljude – kaže Ivona i ostavlja mogućnost da to i nije šala te da je na pomolu neka nova suradnja. – Mislim da korisnicima treba dopustiti da prostoru daju svoj pečat. Ako to ne napravite, stan postaje showroom u kojem se arhitekt svodi na dekoratera, a korisnik na gosta u hotelskoj sobi – kaže Tomislav Pavelić i objašnjava da je u ovom slučaju on predlagao, a Ivona je razrađivala predloženu ideju.

Na taj su način nastale multifunkcionalne stepenice za koje je rekao da nude prostor za kuhinjske elemente, spremište i police, a onda je Ivona taj ormar, elemente ili police dizajnirala i dala ih izraditi po mjeri kod stolara. Većina stvari tako je nastajala, a ono što nam je posebno zanimljivo je što stan, iako izgleda ušminkan i dizajnerski, zapravo u onom pravom smislu to i nije. Dizajnerski su samo poneki detalji poput lustera, lampi, vješalica, a sve ostalo je kupljeno ili u Ikei ili je rađeno po mjeri.

– Mnogo smo toga iskoristili i iz starog stana, a neke stvari smo kupili od mladih dizajnera i umjetnika na Danu D i na sličnim smotrama gdje uvijek ima zanimljivih stvari. Mnoge sam izradila sama sa sinom. Sličice na zidu u kuhinji izradili smo tako da smo uokvirili olovke, sapun, napisali neku zanimljivu poruku. Neboder na zidu između blagovaonice i stepenica izradili smo od starih lego kocki, a poslužili smo se i efektnim i jeftinim trikom da smo zid obojali crnom bojom za školske ploče – priča buduća dizajnerica interijera koja je vrlo dosjetljivo, ponovno s arhitektom Pavelićem, riješila i problem preniskog stropa u sinovljevoj sobi.

– To je najniža prostorija u stanu. I u tom tavanskom dijelu općenito su nas jako mučile grede koje su posvuda, na podu, zidu, stropu. Njih smo obojili u bijelo i vizualno ih olakšali, a namještaj smo spustili koliko smo mogli, tako da smo sinovljev krevet spustili u pod jer je baš na tom dijelu to zadano stanje dopuštalo – kaže Ivona i dodaje da je madrac spušten u podest koji je nastao zbog visina greda te da je sličan princip, samo ne spuštanja, nego uzdizanja, i u roditeljskoj spavaćoj sobi.

Krevet je obučen u grede od kojih su neke konstruktivne, a druge ukrasne radi ujednačavanja prostora – kaže Ivona i otkriva nam još stotine dobrih ideja. Za kraj ćemo vam otkriti još samo jednu. Bor koji možete vidjeti na 53 stranici je instalacija koju je sama napravila od ostataka parketa i štafelaja. Jednostavno je muškarcima u kući rekla da joj otpile parket na željene dimenzije i zašarafe na slikarski štafelaj. Fenomenalno.

Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite!