Preuređeni trosobni stan površine 60-ak kvadrata u novozagrebačkom naselju Središće

No ubrzo su zaključili kako im stan ne odgovara u potpunosti pa su se odlučili na kompletan redizajn.

Nakon nekoliko godina provedenih u trosobnom stanu površine 60-ak kvadrata u novozagrebačkom naselju Središće, četveročlana obitelj počela je razmišljati kako logičnije i funkcionalnije osmisliti sobu za dva dječaka, smještenu u svega šest kvadrata. S tim problemom obratili su se šibenskoj arhitektici Sanji Bralić iz ureda Fronta + kako bi upravo ona osmislila idejno rješenje predmetnog prostora.

- Suradnju smo započeli razgovorima o dječjoj sobi, to im je bio prioritet. No, već je na prvi pogled bilo primjetno da je zatečena tlocrtna organizacija stana nefunkcionalna. Velik ulazni hodnik bio je neproporcionalan u odnosu na površinu stana. Vrata koja su dijelila hodnik od prostora boravka predstavljala su barijeru i nepotrebno zauzimala previše prostora, to više što su stalno bila otvorena te tako zatvarala dio kuhinje. Pozicija tih vrata i zatečenog zida bolje bi se iskoristila za stvaranje skladišnog prostora, a sam hodnik bio je potpuno neiskorišten. Obuća nije bila adekvatno spremljena jer za to nije bilo dovoljno mjesta, a jakne su bile vidno obješene, što u malim prostorima nikako nije preporučljivo - prepričava nam Sanja Bralić.

Dodaje kako su sve navedene stavke ponukale vlasnike da naprave analizu kvalitete života koju imaju u datom prostoru te su odlučili krenuti u projekt preuređenja cijelog stana. Arhitektica je izradila nekoliko tlocrtnih varijanti prikaza kako bi vidjeli koje su im mogućnosti te je nakon odabranog tlocrta izradila i 3D prikaze.

Vlasnica joj je dala neke okvirne smjernice jer i sama dosta prati interijerske trendove, a dodatna prednost za suradnju bilo je njihovo prijašnje poznanstvo. Vrlo su brzo “kliknuli” pri razradi ideja, a kako su vlasnici bili dosljedni u izvedbi, stan se minimalno razlikuje od nacrta.

- Uspjeli smo prenijeti 3D prikaze u stvarni prostor - ističe.

Preuređenje stana započelo je rušenjem zida koji je dijelio hodnik i kuhinju, čime je uklonjena najveća barijera prostora.

- Dobiven je open space tako da stan nema klasičnu podjelu prostorija. Hodnik je postao dio dnevne zone: ulaskom u stan namještaj dijeli prostorne zone koje se nastavljaju jedna na drugu. Ulazna vrata u stan su nadsvođena kako bi se vizualno dobio dojam ulazne niše, a tako smo namještajem sakrili sve strujne elemente smještene iznad vrata. S lijeve i desne strane od vrata pozicionirani su ormari. Na desnoj je strani smještena i tapecirana klupica, koja je ujedno početak kuhinjskog bloka. Time smo odgovorili na nekoliko izazova: proširili smo ulazni dio, izbjegli osjećaj prolaska kroz tunel te zaklonili direktan pogled na ulazna vrata - opisuje arhitektica.

Cijelim interijerom prevladavaju hladniji tonovi, tamno zelena i siva uz drveni dekor, diskretne zlatne detalje i par svjetlijih komada, u kombinaciji s mramorom.

- Kroz životni i modni stil vlasnika, afinitete i sitnice koje vole, pa čak i automobila koji voze, pokušala sam izabrati paletu boja - ističe.

S obzirom na manju površinu dnevne zone u kojoj se prožima nekoliko funkcija, želja joj je bila poigrati se različitim dekorativnim oblogama koje zajedno čine jednu skladnu cjelinu, predstavljajući pritom praktična rješenja ili “prekide” između određenih zona. U stanu tako gotovo nema praznog, bijelog zida.

Kuhinjske fronte, koje se nastavljaju na ormar u ulaznom prostoru, započinju zrcalom, što je uvijek koristan element prilikom izlaska iz stana. Slijedi fronta sa zlatnim vertikalnim letvicama iza kojih je neočekivano skriven hladnjak, a prepoznatljivi obrisi kuhinje započinju pećnicom.

- Riječ je o klasičnoj “tunel” kuhinji s uvučenim gornjim elementima, a korištenjem laminama kao materijala na pozadini, radnoj ploči i frontama ostvaren je dojam “slike” - opisuje.

Susjedni kuhinjski zid obložen je u mramorni uzorak koji se, pak, nastavlja na manjoj radnoj površini te se spušta na blagovaonski stol u obliku poluotoka.

- Pozicioniranje blagovaonskog stola općenito je problematično u prostoru - smatra Sanja Bralić, pojašnjavajući kako je riječ o važnom elementu svakog doma, no kako bi stol funkcionirao kao samostojeći, zahtijeva određeni, definirani prostor oko njega. U ovom slučaju nije postojala takva mogućnost.

Blagovaonicu prati zidni dekor u drvu s policama, niži element proteže se do boravka, gdje preuzima funkciju TV komode, a isprekidan je dekorativnim letvicama koje vizualno dijele prostor. Na suprotnom zidu se uočava još nekoliko zidnih dekora; tapeta dizajnerice Josipe Maras te zrcala koja ponavljaju uzorak letvica. Pažnja je posvećena i rasvjeti, a ističe se kompozicija okruglih lampi u nekoliko veličina na zidu boravka uz kutnu garnituru. Ubrzo doznajemo kako je upravo taj zid ujedno i bočna strana novoizvedenog ormara, koji se nalazi na poziciji srušenog zida te zaokružuje ulaz u dječju sobu. Ormar sadrži i kućnu knjižnicu, koja je vidljivo orijentirana prema blagovaonici, a arhitektica nam otkriva još jedan zanimljiv trik: reflektiranjem knjiga u ogledalima dobivena je dubina prostora te je dodatno vizualno povećan prostor.

- Ormar je izrađen kao dio hodnika, a iz istog su dekora i vrata dječje sobe, koja su izvedena kao klizna kako bi zauzimala što manje prostora, a kližu preko stolarskih obloga - pojašnjava.

Dodaje kako je dječja soba bila polazišna točka cijelog projekta. Površine je šest kvadrata, a u nju je trebalo smjestiti dva kreveta, dvije površine za rad i učenje, prostor za igru na podu i dovoljan broj ormara.

- Budući da nisam ljubitelj tipičnih kreveta na kat zbog osjećaja klaustrofobije i skučenosti, do željenog rješenja došla sam pomicanjem kreveta. Donji krevet je izmaknut tako da je uz njega ostvaren prostor za odlaganje i stepenice sa skrivenim ladicama, koje vode na gornji ležaj - pojašnjava.

Nadsvođeni ormar izrađen je od iverala 3D printom, a ispod je prostor za rad u “L” obliku, koji se nastavlja uz prozor, iznad radijatora te uz donji krevet. Cjelokupni dojam definitivno podiže predimenzionirana, koloritna i dizajnom razigrana lampa koja je popunila “rupu” iznad donjeg kreveta, a na zid uz vrata postavljena je tapeta s porukom. Ona se naknadno, kako će djeca rasti, može promijeniti te time sobi dati novi karakter.

I u roditeljskoj je spavaonici svaki zid drugačije tretiran, a cilj je bio postići dojam hotelske sobe.

- Ovdje je prije bio tamni ormar s velikom bočnom plohom koja je zatvarala prostor. Sad je ovdje pozicioniran ormar koji ima ulaz s boka te je postavljeno rustik zrcalo, a mogu reći da je soba najsvjetliji moment cijelog stana po pitanu boja i materijala. Korištene su teksturirane, ali nježne fronte ormara, baršunasto uzglavlje, specijalni materijali koji reflektiraju svjetlost... Postavljanjem komode dobivena je doza elegancije, a ujedno je skriven i radijator. Nasuprot kreveta je zidna obloga kojom sam htjela stvoriti okvir, svojevrsnu sliku kad se upali TV - kaže arhitektica i vodi nas u kupaonicu.

Pod kupaonice je izveden kao nastavak podne obloge hodnika, dodana je zlatna keramika u zoni tuša, a ostatak površina tretiran je tamnim nijansama i zrcalima koji reflektiraju cijeli prostor. Svi uređaji su skriveni, a u zidovima su izvedene niše koje se koriste kao police, tako da vidljivi dijelovi mogu uvijek biti lišeni svih suvišnih detalja.

Za kraj, arhitektica priznaje kako je projekt bio dosta izazvan, ali dislociranost sudionika u projektu nije negativno utjecala na njegovu realizaciju. Naprotiv, uz dobru koordinaciju lako su se posložili svi potrebni segmenti.

- Zahvaljujući već uhodanoj suradnji na prijašnjim projektima, za stolarski dio bio je zadužen Ratko Pejić iz tvrtke LLP-stil iz Čazme, a veliku pomoć pružila je i Bernardica Mrković iz Credo centra u Splitu. Uz povjerenje koje smo imali s investitorima, rezultat je i više nego zadovoljavajući - zaključuje Sanja Bralić.