Priča o stanu na vrhu zgrade u centru Zagreba

Prepustiti uređenje doma poznaniku ili prijatelju, bio on arhitekt ili dizajner, dvosjekli je mač. Uvijek se može dogoditi da životni prostor na kraju uopće nije prilagođen potrebama vlasnika ili da se, bez obzira na to koliko se poznanici druže i imaju zajedničkih tema, ukusi i stilovi razlikuju do te mjere da može izbiti svađa, a odnos građen godinama srozati se u samo nekoliko minuta.

No, uvijek se može dogoditi da poznanik promišljeno osmisli interijer, koji do zadnjeg milimetra oslikava karakter vlasnika i koji ga potiče na novu životnu filozofiju. Uostalom, u istim se situacijama mogu pronaći i investitori koji angažiraju dizajnere ili arhitekte s kojima se dotad nisu susreli. No, da pozitivni primjeri na relaciji prijatelj – prijatelj zaista postoje, uvjerili smo se nekoliko puta tijekom godina, ali ovaj smo mjesec ostali zatečeni koliko interijer zaista može utjecati na psihu čovjeka i promijeniti njegov način razmišljanja i stil života, kada ga osmišljava prijatelj.

Naime, upravo to dogodilo se mladom televizijskom producentu Ivanu Rajkoviću, za kojeg prijatelji kažu da prije nije znao živjeti sam i da je dosta vremena s društvom provodio izvan doma, a danas je – smiju se – prava kućanica. Kako je do toga došlo? Ivan živi u stanu površine 73 kvadrata u centru Zagreba, koji je uredio njegov kum i dugogodišnji prijatelj Matteo Cetinski, koji se bavi produkt dizajnom za što je više puta nagrađivan, ali i dizajnom interijera u Hrvatskoj i inozemstvu. Ivan mu je dao odrješite ruke, praktički po principu “ključ u ruke”.

Dobro, imao je nekoliko svojih prijedloga, ali je Matteo u startu znao da želi postići funkcionalan i ugodan životni prostor industrijskog stila s nekoliko konkretnih i dominantnih komada namještaja i detaljima koji otkrivaju tko je vlasnik stana te kvalitetnom rasvjetom kako bi se postizala različita atmosfera. Razmišljajući o Ivanovu karakteru, koliko je društven te posvećen filmu i glazbi, zadatak na prvi pogled i nije bio previše kompliciran, a glavna je tema bila postići “bachelor pad”, odnosno pravi muški stan. Okosnica cijelog projekta tako je postao šank, odnosno improvizirani kafić unutar stana.

I takav je osjećaj kada ulazite u stan, kao da ulazite u neki opušteni kafić, koji se u ovom slučaju naziva “Charlie”. U pozadini potiho svira glazba, a dočekuje nas osvijetljen natpis na limenom šanku “Members only”. Odmah zauzimamo mjesto za šankom i pitamo zašto Charlie. – Pa… Ivan u šali voli reći da se poistovjećuje s likom Charlieja Harpera, odnosno Charlieja Sheena. Ne toliko zbog ‘plejbojstva’, nego zbog slične frizure. To je bila njegova tema, a jedino što nedostaje su crno-bijele fotografije svih mogućih Charlieja: Charlie Chaplin već je dobio svoje mjesto, a postavit ćemo i fotografije Charlieja Wattsa, poznatog bubnjara Rolling Stonesa, pa i deterdženta Charlie – smije se Matteo, spontano nas upoznavajući s vlasnikom stana: duhovitim televizijskim producentom.

Proučavamo stan dalje: desni hodnik vodi prema kuhinji, spavaćoj sobi i kupaonici, dok se s lijeve strane na šank nastavlja dnevni boravak s balkonom. Iza šanka, odvojena kliznim vratima, dječja je soba za Ivanovu kćer.

– Ovo je tipična priča o etaži na vrhu zgrade u centru Zagreba sa zajedničkim prostorijama svih suvlasnika zgrade, koje su se nekada koristile kao verešaj. Nakon što su tri manje tavanske prostorije etažirane i prenamijenjene u stambene prostore, srednji i desni stan su povezani te je kupljen taj prostor. S obzirom na velik broj pregrada u stanu, uklonjeni su pojedini zidovi i osmišljen je novi raspored prostorija, dok je Ivan mene zamolio da mu uredim interijer – prepričava Matteo početak projekta, dodajući kako su zidovi koji odvajaju šank od boravka dimnjaci i nisu se smjeli ukloniti, ali cijelom prostoru daju dubinu i na neki način vizualno odvajaju te dvije zone.

– Prostor gdje je sada šank bio je neiskorišen, a koristio se kao ulazni prostor s prozorom na kojem je uvijek bila spuštena roleta. Tu je bilo par stolaca na kojima su se odlagale jakne i kaputi. Budući da taj dio zauzima 20 do 30 posto stana, htio sam ga dobro iskoristiti i tu se nametnula ideja šanka. Zapravo, socijalni život stana lociran je upravo u ovoj točki. Ivan tu provodi najviše vremena, s obzirom na to da nema prave blagovaonice, tu jede, tu radi, tu se odvijaju svi tulumi… Čak i mi znamo po četiri, pet sati sjediti i razgovarati, dok je dnevni boravak više za gledanje filmova, kada se udobno smjestiš na sjedeću garnituru – govori Matteo.

Budući da je osmišljena tema bila muški stan industrijskog dizajna, većina je elemenata, pojašnjava, sirova. To su prije svega cigleni zidovi uz šank i u dnevnom boravku. Iako nisu znali što se krije ispod žbuke, po starosti zgrade pretpostavili su da je riječ o cigli, pa su praktički na slijepo krenuli u uklanjanje žbuke. Kod dnevnog boravka iznenadila ih je, prepričava Matteo, betonska greda visine pola metra, koju su zamaskirali metalnim elementima, a potom su isti detalj ponovili na ciglenom zidu iznad šanka. Industrijska tema nastavila se na odabiru materijala za šank, a riječ je o kanadskom orahu, koži i neobrađenoj limenoj ploči, koja šarama pomalo nalikuje na mramor.

Osvijetljeni natpisi “Ajmo ne, a reć da jesmo” ili “Oćemo zvat nekog?” zapravo su interne šale društva, pa je cijeli šank dobio i tu personaliziranu notu. Da cijeli dojam bude kao u kafiću, tu je i cjenik iz 50-ih godina prošlog stoljeća, kupljen kod Gangstera, poznatog zagrebačkog prodavača starinskih predmeta iz 50-ih i 60-ih godina kojima daje nove funkcije. Iznad šanka su pak industrijske visilice koje je dizajnirao Matteo, a izrađene su od starinskih žarulja, grla i žica obloženih crvenim pamučnim platnom, kupljenim u Engleskoj. Osvijetljena je i polica iznad šanka, a osnovna se rasvjeta pali daljinskim putem, pa čak i dva kata niže, kada se penje po stubištu.

Cijelim stanom dominira parket bojan u tamnosmeđu boju, što u kontrastu sa svijetlom bojom zidova naglašava namještaj naročito u boravku. Metalna komoda produkt je studija Mirko Di Matteo Designs, tepih u trgovini Amelie, fotelje su kupljene kod Gangstera i pretapecirane, stolić za TV izrađen je od savijenog lima, a polica za knjige od vodovodnih cijevi. Kao zanimljivo dekorativno, uporabno i rasvjetno tijelo u boravku se javlja gitara te nekadašnji grijači prenamijenjeni u lampe, također kupljene kod Gangstera.

Uz gitaru, kao još jedan glazbeni detalj javlja se bubanj u funkciji stolića, a kao filmski detalji tu su plakati Ivanovih najdražih filmova. Na drugoj strani stana, spavaća soba jedina je prostorija u kojoj je vidljivo da je riječ o tavanskoj etaži, a ona tek čeka preuređenje. Nama je pak bio najzanimljiviji prolaz iz nje kroz kupaonicu do kuhinje. Još jedan otkačeni detalj pronašli smo upravo u kupaonici, gdje su za zidu postavljene Ivanove diplome koje skuplja još od djetinjstva. – Inzistirao je da se diplome negdje vide, a nigdje mi se nisu uklapale u ostatku stanu.

Pa, neka mu bude… – kaže Matteo kroz smijeh i otkriva buduće planove. Naime, u hodniku su stepenice koje vode na krov, a Ivanova i Matteova vizija je u skorašnjoj budućnosti osmisliti krovnu terasu. Što se tiče kuhinje, svi su elementi bijelo-sive boje izrađeni po mjeri od iverala, a poveznica s ostatkom stana je zid obojan u crnu boju koja imitira školsku ploču, limena kutija za otpad, lampe kupljene u Ikei i starinski zidni sat. I za kraj, jedinu manu stana koju možemo izdvojiti je zgrada bez lifta. Popesti se na peti kat zaista nije teško, ali što kada nosite namještaj ili opremu za snimanje? No, osmijeh na licu zamijenit će eventualni umor čim ugledate vlasnika kroz okno na originalnim vratima stana, iza kojeg se nazire šank. Čašu vina, molim.

Foto: Berislava Picek/Hanza Media