Derutan prostor površine 30 četvornih metara, nalik šupi bez poda i stropa, smješten na nižim etažama pomalo neugledne zgrade iz 1912. godine u središtu Zadra, mnogima bi bio neprivlačan i nezanimljiv, no ne i Sandri. Ona ga je odmah, te 2005. godine, kupila.
Prvo je razmišljala o otvaranju agencije za nekretnine jer je građevinske struke i bavila se tom djelatnošću. U tom je razdoblju, kao posrednica u prometu nekretninama, prodala mnoge nekretnine u starom dijelu grada, a neke je i preuredila na zahtjev kupca. Kad je shvatila da se ljudima sviđa njezin način uređenja, odlučila je zadržati stambenu namjenu kupljenog prostora te se još jednom upustiti u izazovno preuređenje. Ovaj put za sebe.
- Stari dio grada uvijek je bio ono što me privlačilo. Ima nešto u tim uskim uličicama, osjeti se taj poseban miris starine i prošlosti. Nekome je to bila samo ruševina, stan u zgradi bez lijepe fasade, ali meni je upravo to bilo posebno. Htjela sam zadržati to staro, ali istodobno udahnuti dušu tom prostoru - kaže Sandra.
S idejom bavljenja turističkim najmom, cijeli je projekt osmislila sa suprugom. Nisu, kaže, željeli pristajati ni na kakve ustupke. Krenuli su doslovno ispočetka surađujući s konzervatorima jer je prostor u zaštićenoj zoni.
- Zadržali smo postojeće zidove, ali smo na dijelovima ojačali konstrukciju tako što smo unutrašnje tri strane zida obložili fasadnom opekom Nelissen Vinalmont. Ova ručno oblikovana opeka poznata je po elegantnom, hrapavom izgledu s finim, nepravilnim žljebovima na pješčanoj površini. Izrađena je od limburške gline i pečena u tunelskoj peći grijanoj na plin, što rezultira svjetlosivom i žućkastom bojom. Tako smo, po preporuci statičara, osigurali prostor, a s obzirom na to da u prostoru nema mnogo dnevnog svjetla, u starom dijelu grada zgrade su dosta zbijene, prostor je postao otvoreniji i vizualno veći - kaže i dodaje da su im konzervatori dali korisne savjete o otvorima, prozorima i materijalima kako bi sačuvali željeni, starinski štih.
Dio stropne drvene konstrukcije zamijenili su novima kako bi mogli spustiti strop radi ugradnje rasvjete, a taj je dio bio i najzahtjevniji.
- Uvijek je rizično dirati strop, pogotovo ako je iznad nečiji stan, kao što je bio u našem slučaju. Za građevinske radove angažirali smo specijaliziranu tvrtku jer smo suprug i ja zaposleni pa nismo mogli biti stalno prisutni - kaže.
Teško je bilo naći majstora koji će raditi mikrocement na preostalom zidu.
- To je bilo nešto što sam zamislila u startu jer smo željeli stvoriti prostor koji će biti lako održavati. Iako mikrocement ima prednosti, ima i nedostatke. Za izvedbu mikrocementa potrebno je znanje, iskustvo i odgovarajući alati. Izvedba se obavlja u fazama, pod određenim uvjetima. Troškovi povezani s postavom mikrocementa ovise o stanju podloge, boji, složenosti radova, površini podloge te svojstvima mikrocementa. Uzimajući u obzir navedene čimbenike, cijena mikrocementa je od 60 do 120 eura po kvadratu. S druge strane, jedna od glavnih prednosti mikrocementa je kontinuirana izvedba bez spojeva. Jednolična površina čini održavanje jednostavnim, a debljina mu je jedan do tri milimetra. Zbog prisutnosti polimera, mikrocement se odlikuje visokim stupnjem prianjanja pa je idealan za svaku stabilnu površinu, kao što su beton, drvo, keramičke pločice, metal, staklo, plastika, gips ploče... - objašnjava.
Odlučila se za Glimmerputz rustikalnog izgleda sa sitnim česticama boje starog zlata. Nažalost, u Zadru nije bilo moguće naći majstora za tu dekorativnu zidnu tehniku pa je pomoć potražila u Zagrebu, u tvrtki Sig sistemi. Oni su joj preporučili kooperanta koji je u tom razdoblju boravio u Zadru jer je istom tehnikom uređivao tamošnji hotel.
- Taj je zid upotpunio cijeli dojam i zaokružio prostor tako da smo uspjeli postići izgled kakav smo i zamislili, a to je rustikalni stil s modernim prizvukom - kaže Sandra.
Pod je popločen rustikalnim porculanskim pločicama imitacije tzv. seljačkog drvenog poda, koje su se odlično uklopile na novu opeku na zidovima.
- Instalacije smo morali raditi s posebnim oprezom jer smo morali zadržati ukupnu postojeću visinu, nismo se smjeli dizati ni spuštati, a opet voditi računa o padu vode jer smo htjeli walk-in tuš. U tušu smo ostavili otvoren originalni kameni zid iz 1912. godine. Prvo smo ga dobro očistili i nanovo dali fugirati te u konačnici premazali posebnom impregnacijom i specijalnom emulzijom kako kamen ne bi upijao vodu - dodaje.
Studio apartman u konačnici se sastoji od spavaćeg dijela, koji odvaja crna željezna pregrada rađena po mjeri prema Sandrinoj ideji, a u isti je prostor uklopljena mini-kuhinja iz dva dijela. Ona je također rađena po mjeri, s frontama od crnog ‘anti finger‘ materijala kupljenog u Elgradu. Po mjeri su i viseći stol, ormar i polica u dnevnoj sobi ispod TV-a. Zeleni kauč kupljen je u Lesnini, dok je krevet iz Intermoda. Na zidovima spavaćeg dijela ističu se ukrasi od kovanog željeza teški 20 kilograma, koji su nekad krasili glavna ulazna vrata, a vlasnici su ih zadržali u originalnom obliku te ih samo osvježili bojom.
Kupaonica je jednostavna, a umjesto klasičnih kupaonskih elemenata ugrađena je hrastova ploča debljine šest centimetara koja je prelakirana debeloslojnim vodonepropusnim lakom, na kojoj je crni umivaonik.
- Ulazna vrata kupaonice naručila sam u Satinato staklu jer se nalaze odmah preko puta ulaznih vrata i htjela sam izbjeći dojam skučenosti. Na taj smo način vizualno otvorili prostor - kaže.
Vlasnici su uspješno iskoristili i prostor površine dva kvadrata ispod stepenica koji im je, s obzirom na malu površinu, bilo žao zatvoriti. Nakon niza odbijenica majstora, koji su tvrdili da je nemoguće iskoristiti taj prostor, odlučili su sami naći rješenje.
- Suprug je napravio dva mala ugradna ormara koji su nam iznimno važni. Najponosnija sam na taj njegov doprinos jer je to napravio sam, nakon što su to odbili napraviti veći majstori od njega, pa čak i uz veliku naknadu. A s obzirom na to kako sada izgleda i kako je funkcionalno, čisto sumnjam da bi to itko napravio bolje od njega - zaključila je Sandra.
