U domu slavonskog kolekcionara vrijeme kao da je stalo. Njegova klasična secesijska kuća, građena početkom 20. stoljeća, s tri sobe na uličnoj strani, s velikim ganjkom te nusprostorijama sa strane, čuva pravo malo blago: u njoj se može vidjeti i doživjeti kako su nekadašnji imućni zanatlije živjeli, i to prije više od sto godina!
Već je i prvi dojam ulaska u dugačak hodnik impozantan. Prepun je slika na oba zida, na podu je tepih dug čak 16 metara, a tu je i starinska komoda, preteča "tabernakla" s ladicama na kojoj je, kako će nam kasnije vlasnik opisati, izložen francuski sat na brušenim mramornom postolju. Teško je uopće zamisliti kakvim se alatima i koliko dugo izrađivao.
Hodnik vodi do dva povezana salona koja stoje gotovo netaknuta, s naslijeđenim, očuvanim i obnovljenim obiteljskim namještajem. Ovdje je "špajscimer" koji je njegova baka dobila u dotu, a sastoji se od bečke neobarokne vitrine, blagovaonskog stola i šest restauriranih stolaca. U vitrini se čuva porculanski art déco servis Rosenthal Maria za jelo za 24 osobe koji se koristi za blagdane i prigodna obiteljska druženja, izloženi su posuđe od češkog stakla te čajnik iz Argentine koji je za rođendan dobio od supruge, a stigao je najvjerojatnije od nekog pomorca skroz do Starigrada.
U drugom dijelu salona je zanimljiva vitrina za srebrninu i "silberbeštek" s bočnim ostakljenim vratima, a vlasnik nam pojašnjava da je riječ o vratima koja dihtaju, što srebrninu održava čistom.
- Potrebno ju je obrisati svake desete godine - kaže i pokazuje nam sat "godišnjak" koji potječe iz perioda između 1910. i 1915. godine, a koji radi 400 dana nakon što se navije, dokazujući trajnu kvalitetu takvih starina.
Nasuprot je vitrina s porculanskim setom za jelo Meissen iz 1884. godine, a riječ je, konkretno, o kraljevskom porculanu jedne talijanske dinastije.
- Svaki tanjur je ručno rađen i oslikan, niti jedan nije isti. Izvorno je napravljen za 24 osobe, a dobiven je na poklon od tatinog bratića sa Šušaka - kaže.
Tu su i orgulje Hammond, kojih u Hrvatskoj, kaže nam onako usputno, nema ni desetak, kao i namještaj u Altdeutsch stilu. Zadržane su i sve kaljeve peći, kao i originalni lusteri, uglavnom secesijski, dok je spavaćoj sobi u art déco stilu. U današnjem dnevnom boravku je komplet pisaćeg stola s bibliotekom također u Altdeutsch stilu, a zanimljivi su i stolci s drukanom kožom, koje je vlasnik također sam restaurirao.
- Pokušao sam spasiti sve što se moglo, od tapeciranog do drvenog namještaja. Obnovio sam, odnosno izradio po uzoru na originalni iz doba rokokoa, drveni okvir reljefa francuskog kipara Clodiona, kojeg su napali crvi - prepričava.
Kao dugogodišnjem ugostitelju, galeristu i kolekcionaru najveći mu je fokus bio prvenstveno na slikama, a zatim na porculanu i satovima. Tako osim Meissena čuva i ponešto engleskog porculana, a u kuhinji se mogu vidjeti i ukrasni tanjuri koje je njegova supruga kupila na lokalnim buvljacima. Što se tiče slika, može se pohvaliti zavidnom kolekcijom. Autori nekih djela su Robert Auer, Dunav Rendić, Vladimir Kirin, Jerolim Miše, Vladimir Filakovac, Gabrijel Jurkić, Celestin Medović, Joso Bužan, Ljudevit Šestić, Slavko Tomerlin...
Svaka ta slika, kao i svaki komad namještaja ili uporabno-dekorativni detalj, sa sobom nosi određenu priču, uspomenu ili, pak, anegdotu. Izdvaja nam jednu: vraćajući se sa sajma antikviteta u Pečuhu, s kupljenom bidermajer slikom jednog njemačkog slikara, na granici su ga zaustavili misleći da je jedan od švercera koji su tada operirali na tom području. Držali su ga oko sat i pol, a zatim pustili kad su shvatili da on ipak nije jedan od njih.
- Ovako sam odrastao, nastavio sam tako živjeti i zaista uživam sa suprugom u svemu tome - zaključuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....