Stan arhitekta Vedrana Jukića

Nećeš vjerovati, ali napokon mi je gotov stan, dobivam mail od Vedrana Jukića, mladog i talentiranog arhitekta nove generacije koji otkad je diplomirao, radi u recesiji, dakle s malim budžetima, a velikim željama i ambicijama investitora. Vedran je tijekom studija sa svojim kolegama pokrenuo Archisquad, neprofitnu arhitektonsku udrugu koja svojim znanjem i iskustvom pomaže približiti arhitekturu običnim ljudima i pomoći im da urede svoj životni i radni prostor za što manje novca, često nudeći svoje usluge pro bono i s nekim humanim višim ciljem.

“Hitna arhitektura” njihov je najpoznatiji projekt u kojemu su svojim stručnim i konstruktivnim savjetima pomogli desecima ljudi kako da urede svoj životni prostor, pa čim smo čuli da je Vedran Jukić uredio svoj stan, odmah smo na neviđeno dogovorili susret jer smo znali da će stan biti originalan, funkcionalan, praktičan, moderan, a opet na neku foru potpuno drugačiji od mnogih drugih.

Umjesto 300-400 kuna za parket, Jukići su postavili bijele OSB ploče koje se sami polakirali, a to ih je ukupno koštalo 80 kuna po kvadratu

– Prvo što trebaš znati jest da supruga i ja stvarno nismo imali puno novca i da smo se htjeli što prije useliti u stan u kojemu je nekad živjela moja baka. Stan je bio taman i starinski i, iskreno, malo što nam se sviđalo u njemu. No, za sve ono što smo htjeli, nismo imali novca, tako da smo u startu znali da ćemo puno toga morati smisliti i napraviti sami, pribjegavajući nekim alternativnim, a efektnim rješenjima – priča nam Vedran Jukić dok se vozimo prema njegovu stanu od 75 kvadrata u tipičnoj zgradi u Novom Zagrebu. I evo nas u Sigetu, ispred tipične zgrade građene 70-ih godina u Novom Zagrebu.

Zvonimo na prezime Jukić i za par minuta ulazimo u Vedranov hodnik. Zeleni hodnik odmah nas iznenađuje zanimljivim i nesvakidašnjim detaljima, poput šarenog raznobojnog poda i vješalica koje vise na običnim željeznim lancima. – Uđite – kaže Vedran, pokazujući nam u desnu stranu na vrata koje vode do dnevnog boravka. Ajme, tvoj dnevni boravak je potpuno narančasti, totalno netipičan za arhitekta – nisam to stigla niti izustiti kad sam već shvatila da je riječ o optičkoj varci te da je staklo između hodnika i dnevnog boravka zapravo narančasto, a on je bijeli. – Prva je ideja bila da sve prostorije u stanu budu usklađene i jednake, no kada smo porušili zidove, nepotrebne hodnike i prolaze koji su odjeljivali prostorije u stanu vizualno ga smanjujući, shvatili smo da to zapravo uopće ne želimo, nego da bi bilo puno zanimljivije i inspirativnije kada bi sve prostorije u stanu bile potpuno drugačije.

Zato smo odlučili da kuhinja bude posve bijela, dnevni boravak s dominantnim crvenim i narančastim detaljima, a blagovaonica s detaljima u svim tim bojama – kaže Vedran Jukić, pokazujući nam svoj izuzetno ugodan i kreativan stan. – Sve je totalni low budget, a sve što smo mogli, supruga i ja smo izradili sami. Najprije smo napravili podove koje je trebalo srediti nakon što smo porušili sve zidove koji su nam smetali te poskidali harmonika- vrata i slične smeđe detalje koji su bili tipični za ovakve stanove iz 70-ih i 80-ih godina. Razmišljao sam što staviti na pod. Keramičke pločice nisu dolazile u obzir, parketi su nam u tom trenutku bili preskupi, a laminati nekako preobični i prejeftini. Tada sam se sjetio da na pod možemo staviti bijele OSB ploče te ih prelakirati, što se pokazalo zahvalnim i vrlo jeftinim rješenjem.

Zbog jednostavnosti takozvanog klik-klak sistema supruga i ja smo ih sami postavili, a umjesto 400-tinjak kuna koliko bi nas koštao parket s ugradnjom, trošak smo smanjili na 80 kuna po kvadratu, što je znatna ušteda za naš budžet. Onda smo krenuli s kuhinjom jer na nečemu moramo kuhati, zar ne? Kupili smo kvalitetne kućanske uređaje i jednostavno ih stavili u prostor za kuhinju. To nam je za početak bilo dovoljno i odlučili smo da u toj fazi nećemo raditi klasičnu kuhinju, nego smo napravili veliku radnu plohu i ispod nje stavili nekoliko ladica iz stare postojeće kuhinje. Kuhinja je profunkcionirala, a umjesto da radim police i ormare za posuđe, sjetio sam se da ih možemo vješati na zid te da to može izgledati kao dobra fora – priča nam Vedran Jukić, objašnjavajući kako je, kad je uspio sve tave, lonce i poklopce smjestiti na zid, shvatio da je to njihov idealan položaj i kada ih budu micali, više neće znati gdje se koji nalazi. Sjetio se jednostavnog, jeftinog i efektnog rješenja: ocrtao je njihove rubove, pa će u svakom trenutku znati koji lonac treba vratiti na koje mjesto.

Kupili su kvalitetne kuhinjske aparate, a ostatak kuhinje, zasad, improvizirali. Zanimljiv detalj je puzzle od iscrtanih tava i poklopaca na zidu

Stari smeđi ugradbeni ormar u blagovaonici prebojili smo u bijelo, kao i svu stolariju i zidove, a kada smo shvatili da nam je taj dio stana malo prebijeli, kupili smo sofu i fotelje u crvenoj i narančastoj boji, koje su ‘podigli’ prostor – priča Jukić, objašnjavajući kako su sjedaća garnitura, stol i stolice zapravo jedini komadi namještaja u stanu koji su kupljeni u dućanu, a sve su ostalo napravili sami ili uz pomoć stolara. No, i kod tih komada namještaja bili su racionalni, tako da su sofu i fotelje nabavili u Ikei, a stol i stolice u Meblu. – I onda se rodio naš sin pa su sve knjige koje su bile po podu i u kutijama morale naći svoje trajnije mjesto. Mislio sam u knaufu izvesti zid s nišama u kojima bi stajale knjige, ali tada sam, tražeći ponude, shvatio da će nas to stajati oko 6000 kuna.

Iduća je ideja bila da napravimo police za knjige od iverala. To mi je bilo malo dosadno, a kada sam saznao da će i to koštati puno, oko 2000 kuna, odlučio sam još razmisliti. Sjetio sam da bih mogao poslagati cigle i sam sazidati svoju policu. Obična pregradna cigla košta dvije kune po komadu, tako da nas je cijela polica na kraju koštala 200 kuna – otkriva Vedran koji je policu za knjige napravio od stotinu cigli i kartonskih tuljaca od plotera koji su inače smeće što se baca. Pritom nije koristio niti jedno vezivno sredstvo, a polica i knjige zapravo su statički eksperiment nosivosti koji, kako smo se i sami uvjerili, odlično funkcionira.

– Puno stvari u ovom stanu je eksperiment i mnogo toga sam ovdje napravio što se inače ne bih usudio napraviti nekome drugom u stanu jer ne bih bio siguran kako će funkcionirati. No, mislio sam da je ovo moj poligon za istraživanje, a ako nešto i fulam, sam sam si kriv, a sam se na sebe ne mogu ljutiti, nego ćemo to već nekako ispraviti – kaže Vedran koji, osim što nije ljubitelj keramičkih pločica, nije ni fan lajsni. – Za ovaj je stan samo na lajsne koje skrivaju kabele i spojeve između materijala trebalo potrošiti 2000 kuna. No, sjetio sam se da bih umjesto lajsni mogao staviti obične plastične bužire koji se inače koriste kao cijevi za elektroinstalacije.

Bilo me je malo strah, budući da su rebraste, da se po njima neće skupljati previše prašine, no kad sam shvatio da se odlično čiste, odlučio sam u narančaste bužire obući sve kabele i instalacije, tako da sam dobio zanimljiv grafizam koji izgleda jako dekorativno i zanimljivo – objašnjava arhitekt. Po tom principu inovativnosti, kreativnosti i dosjetljivosti napravljen je i ostatak stana, pa tako i spavaća soba koja je, za razliku od veselog i raznobojnog ostatka stana, vrlo smirujuća i opuštajuća. Mjesecima smo spavali samo na madracu i podnici iz Ikee, a onda je na red došlo da riješimo pod u spavaćoj sobi. Obilazili smo dućane i pronašli predivan jasen u četvrtoj klasi, koji je zbog intenzivnih godova bio znatno jeftiniji. Kupili smo ga te u njega obukli pod i zid u spavaćoj sobi.

Nekoliko puta smo ga premazali i uljili kako bi dobio ovu tamnu boju, a od drvenih parketa napravili smo uzglavlje te ostatak kreveta, čime smo dobili krevet kakav smo zapravo oduvijek željeli – opisuje Vedran, pokazujući nam praktične ladice koje se nalaze ispod kreveta.

No, ono što je nama bilo izuzetno zanimljivo u njegovoj spavaćoj sobi jest prozor između kupaonice i spavaće sobe koji je obrubljen starinskim zlatnim okvirom i djeluje kao trodimenzionalna slika. – Kupaonica nije imala dnevnog svjetla, pa mi se činilo zgodnim da probijemo dio zida, stavimo staklo i na taj način dobijemo barem malo svjetla, tako da ne bude više tamna.

Taj se prozor pokazao jako dobrim kada je naš sin bio mali jer smo mogli gledati kako spava, ne ulazeći u sobu, bez straha da ćemo ga probuditi. Ako nam taj prozor u nekoj životnoj fazi dosadi, uvijek s obje strane možemo staviti roloe i problem s intimnošću je riješen – ističe arhitekt. Ako ste dosad mislili da su kupaonice uvijek kupaonice i da se tu nema što puno eksperimentirati, onda sigurno niste vidjeli ovu kupaonicu i WC. Naime, kompletna kupaonica i svi njezini elementi izliveni su u betonu, a potom obojeni u žuto i polakirani. Umjesto keramičkih pločica u WC-u, zidovi i podovi su prelakirani lakom za brodove.

Kako bi i kupaonica dobila dnevno svjetlo, probili su komad zida te ga obrubili starinskim okvirom. Funkcionalno i jako atraktivno

Nisam htio kupiti klasične sanitarije, nego sam htio da probamo nešto drugo. Napravili smo oplatu za kadu i umivaonik u željenoj formi i izlili beton, a kada je sve bilo gotovo, beton smo prebojili u žuto i polakirali kako bi površina bila glatka i podatna za čišćenje i održavanje – kaže Vedran, pokazujući nam fluo cijevi koje se nalaze ispod kade i iznad nje, odnosno koje odjeljuju WC od kupaonice i imaju, naravno, funkciju rasvjete. – Dugo sam razmišljao u što ih obući, a onda sam se sjetio da bi to mogla biti plastika kojom se oblažu svjetleće reklame. Iskreno, možda sam mogao i nešto drugo smisliti, no uvijek stignemo to promijeniti – kaže Vedran koji obožava eksperimentirati jednostavnim, jeftinim i dostupnim materijalima kojima smišlja neku novu funkciju.

– Oboje smo ljudi koji vole nešto napraviti sami i zaista ne patimo od brendova i dizajna. Budući da smo sve ove četiri godine koliko smo uređivali stan, živjeli u njemu, nije nam bio problem puno puta seliti stvari s jednog kupa na drugi, iz jednog dijela stana u drugi. No, nakon svih tih seljenja dogovorili smo se oko jednog: nećemo gomilati stvari. Kad se god neka stvar kupi, moramo se riješiti jedne stare. Svaki put kada kupim neku majicu ili tenisice, moram jedne baciti i, vjerujte, to super funkcionira – priča Vedran Jukić, presretan što je stan postao pravi poligon za igru za njegova dvoipolgodišnjeg sina koji bi uskoro trebao dobiti svoju sobu. Da će soba biti originalna, kreativna, inovativna i posve drugačija, uopće ni tren ne sumnjamo.

Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite!