Kad surfer zmajem bira lokaciju na kojoj će izgraditi vikendicu, očekivano je da ona i ne bude baš uobičajena. No, ovaj je otišao ne jedan, već sve korake daleko koliko je mogao i svoje utočište podigao na jednom od najudaljenijih naseljenih otoka. Whistling Wind kuća, kako joj je dao ime, okružena je otvorenim vodama, a jaki vjetrovi čine kanadski Pointe Au Baril idealnim mjestom za vlasnika da uživa u svom hobiju.
Riječ je zapravo o kompleksu koji se sastoji od niza manjih objekata, odnosno njih četiri s kosim krovovima, skladno presvučenim šindrom od srebrne cedrovine, tako da izgledaju kao da ih vjetar baca uokolo. Ove nijanse ciljano su birane kako bi se u određenim svjetlosnim uvjetima kućice mogle "utopiti" u okruženje jer se u drugom dijelu dana jedva mogu razaznati granice kućica od stijena koje ih okružuju.
Tako su pomoćna kućica, sauna i spremište za čamce koje sadrži malu dvoranu za fitness smješteni na različitim izbočinama, a do njih se može doći putem prolaza sačinjenih od drvenih dasaka koji se povezuju s pristaništima za čamce i istovremeno ispunjavaju praznine između stijena.
Kako je održivost bila nit vodilja u studiju AKB Architects koji potpisuju ovaj projekt, u izgradnji interijera maksimalno su korišteni prirodni materijali. Glavna prostorija vikendice tako se sastoji od otvorene kuhinje, prostrane blagovaonice i dnevnog boravka sa zidom za kamin izrađenim od lokalnih granitnih ploča Muskoka, kombiniranih s drvenim elementima.
Ista primjena materijala korištena je u pomoćnoj kućici, dajući tako u oba interijera toplinu zidovima, stropovima i podovima od prirodnog drva. I vajske su strane svakog objekta obložene krovom i zidovima s rubovima zapadnog crvenog cedra.
Glavna kuća sadrži dvije spavaće sobe, kupaonicu i praonicu rublja uz kuhinju, blagovaonicu i dnevni boravak. Pomoćna kuća zapravo je manja verzija glavne, dizajnirana za spavanje do četiri osobe u dvije spavaće sobe sa zajedničkom kupaonicom. Dok kamini na drva u oba objekta pružaju osjećaj elementarnog življenja, oni su ujedno i jedini izvor topline, a unatoč hladnijoj klimi, nije bilo potrebe za mehaničkim pomoćnim sustavima za grijanje.
Održivost se u ovim objektima očituje i u potrošnji vode koja je također svedena na minimum, s vodovodnim instalacijama niskog protoka, a jedina "kada" je zapravo prirodni zaljev Georgian Bay. Sustav tople vode bez spremnika "na zahtjev" grije samo za perilicu posuđa i praonicu rublja smanjuje potrebnu količinu vode. Rasvjetna tijela odabrana su tako da oponašaju blagi ugođaj svjetlosti svijeća, a vanjska rasvjeta je u potpunosti eliminirana, s obzirom na noćno nebo i mjesečev odraz na vodi.
Sezona smještaja u vikendicama u Pointe Au Barilu inače kratko traje jer je određena mjesecima u kojima se otocima može pristupiti brodom. U studenom se na jezeru, naime, počinje formirati led, čime sezona završava. Kako bi se objekti zaštitili tijekom oštrih zimskih mjeseci, udubljena aluminijska garažna vrata spuštaju se kako bi prekrila prozore, a plutajući dokovi uklanjaju se iz vode. Iako se radi o značajnim ograničenjima u gradnji, upravo su ona formirala ovo jedinstveno izdanje, koje oduzima dah već iz daljine kad obrisi okolnih stijena počinju otkrivati da se u njima skriva nešto više.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....