Svjetionik Verudica

Svjetionik Verudica nalazi se sedam kilometara južno od centra Pule, na Punta Verudeli u sklopu Park Plaza Resorta. Do prije samo nekoliko godina bio je napuštena kućica, koja se od drugih sličnih objekata razlikovala samo po crvenom svjetlu koje pokazuje put brodovima bez obzira na doba dana, godine ili vremenske uvjete. Slična je to priča kao i s desecima drugih svjetionika. Kada je tvrtka Plovput koja se o njima brine odlučila svjetionike ponuditi u koncesije privatnim tvrtkama, mnogi su napokon oživjeli. A kako je počela renesansa Verudice, pitamo njezina trenutnog gazdu, mladog poduzetnika iz Pule. – Ideja mi je došla spontano. Vidio sam oglase za takvu vrstu turističke usluge, i budući da mi je Verudica bila, kako se kaže, pod nosom, pomislio sam zašto ne pokušati – kaže najmoprimac i dodaje da se u Verudicu zaljubio na prvi pogled. – Čaroban je taj njezin šarm stare dame, ali damu smo morali poprilično ušminkati. Sam objekt datira od 1877. godine i bio je u prilično derutnom stanju.

Bila je potrebna kompletna adaptacija s time da se nije smio narušiti vanjski izgled te je sve moralo biti odrađeno tako da izgleda kao nekad. U unutrašnjosti se moglo intervenirati, no zbog već zadane forme, osim rušenja dva zida i pomicanja jednog da se dobije mala soba, drugih intervencija nije bilo – objašnjava. Kako su pravila Plovputa te konzervatora bila prilično jasna, adaptacija je trajala oko pola godine i nije bilo teškoća. Objekt se sastoji od kuhinje i dnevnog boravka, dvije sobe i kupaonice dok je u pomoćnom objektu još jedna soba s kupaonicom. Interijer je također osmislio najmoprimac, no zbog predviđenog budžeta trebalo je opremati tako da bude oku ugodno, no u zadanim fi nancijskim gabaritima. – Interijer je lijep i jednostavan. Nastojali smo ne pretjerati, pa prevladava bijela, zemljani tonovi i tonovi boja prilagođeni mediteranskom štihu.

Trudili smo se slijediti priču tog vremena pa smo kupaonice radili u stucco veneziano tehnici, a u kuhinji smo zadržali teraco pločice te smo cijelu priču podigli retro aparatima. Takvi detalji uz, naravno, neizbježnu Ikeu daju dobar spoj modernog i starog, ali i lijepog i funkcionalnog – priča Puljanin. Što se tiče nekog povijesnog značaja, za Verudicu se ne veže niti jedna osobita priča ili događaj, ali zato žal pokraj kojeg se nalazi ima zaista zanimljivu povijest. U knjizi “Kamena svjetla” profesora Nevena Šerića pronašli smo priču koja seže u doba cara Vespazijana, poznatog i kao graditelja pulske Arene. Naime, legenda kaže kako je u to doba caru ponestalo novca za gradnju te je ostao dužan graditeljima.

Kako se car bojao kletve, godinama kasnije svoje povjerljive ljude slao je na žal pokraj Pule da u njega zakapaju novčiće kako bi ih potomci graditelja pronalazili. Prije nekoliko godina taj je žal prekriven turističkom gradnjom, ali najuporniji se i dalje nadaju da će pronaći pokoji novčić star gotovo 2000 godina pod morem. Uz dobru masku za ronjenje i malo sreće, i to je moguće! Na kraju nas zanima koja je najveća prednost odmora u Verudici i koji je dio najdraži privremenom vlasniku i njegovim gostima.

Prednost je lokacija, pripijeni ste uz samo more, ali moram priznati da Verudica ima neki šarm koji se teško može postići kod običnih kuća za odmor, cijela ta njezina funkcija i prošlost, ipak to daje neku težinu. Što se tiče najdražeg dijela, to je zasigurno improvizirano sunčalište iznad puškarnice. Taj pogled i osjećaj opuštanja ne može se ni sa čim usporediti. Jedna gospđa iz Australije je za izležavanje na tom komadiću raja rekla: ‘I felt like a billionaire!’ – i bila je u pravu, to su trenuci koji su neprocjenjivi – zaključuje.

Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijlite!