U posjetu mladoj zagrebačkoj obitelji

Kada je najveća prostorija u kući dječja soba, onda vam je jasno da je u tom domu sve podređeno najmlađima, njihovim potrebama i udobnosti.

– Zapravo nam je površina od oko 25 četvornih metara predstavljala problem jer je pred nama bio zahtjevan zadatak uređenja savršene sobe za dijete. Nikako nismo željeli da ga veličina sobe previše uplaši, a moram priznati da, unatoč nekim razmišljanjima, uopće nije bilo jednostavno urediti ovako veliku dječju sobu. Većina ljudi misli da je problem nedostatak kvadrata, ali i previše njih može biti jednako izazovno, vjerujte mi – priča mlada mama Martina kojoj je najveći problem bio pronaći tepih za dječju sobu ovolike kvadrature. Također, nisu htjeli opremiti sobu isključivo dječjim namještajem pa da svake godine moraju mijenjati namještaj. Željeli su napraviti neku dječju sobu koja će biti lako promjenjiva kako dijete raste.

– U konačnici, dječja soba opremljena je na način da je postojeći namještaj iz stana kombiniran s bakinim namještajem koji sam preuredila i dala mu dječji štih. Prije svega, riječ je o elementima namještaja smještenim uz zid koji su prije bili u sklopu gostinjske sobe, a nisu se nikada previše koristili, tako da su bili dosta očuvani i iskoristivi, ali istovremeno preozbiljni za dječju sobu. Zbog toga sam poleđine elemenata koji se vide obojala u bijelu boju, nalijepila dječje motive, a fronte ladica i ormara obojala u smeđu boju za ploče te stavila ručkice u obliku zelenih kaktusa.

Naknadno su, pak, smještene igračke. U drugom kutu sobe, nasuprot krevetu, nalazi se kutna garnitura smeđe-žute boje koju je baka koristila u svojoj dnevnoj sobi, a sada djetetu služi za igranje i odmor. No, moram napomenuti kako ništa od navedenog namještaja nije trajno rješenje, s obzirom na to da suprug i ja planiramo imati još djece, pa kad ih bude više, kvadratura sobe više neće biti prevelika, nego idealna – smije se Martina koja je kuću u kojoj danas živi sa suprugom i sinom naslijedila od svoje bake i potom potpuno adaptirala.

Naime, riječ je o kući koja je sagrađena oko 1963. godine, a do njihova useljenja i adaptacije nije bilo gotovo nikakvih ulaganja po pitanju instalacija, stolarije, namještaja, sanitarija itd. Zadnje bojanje zidova bilo je prije više od 15 godina.

– Sve je bilo dosta derutno, a interijer je bio u posebno zapuštenom stanju, i to pogotovo namještaj kojeg je zub vremena dobrano načeo – prisjeća se vlasnica dok nas uvodi u kuću koja se sastoji od prizemlja u kojem je ulazni hodnik, kuhinja s blagovaonicom, dnevni boravak s radnom sobom, kupaonica i odvojeni WC s umivaonikom. Unutar ulaznog hodnika nalazi se drveno stubište koje vodi na prvi kat gdje se nalazi hodnik s balkonom, spavaća soba s još jednim balkonom, odvojeni WC s umivaonikom i prostrana dječja soba. Stubište se nastavlja na tavan, odnosno visoko potkrovlje koje je trenutno neuređeno i služi većinom kao odlagalište nepotrebnih stvari.

– Kako je zatečeno stanje kuće bilo u dosta lošem stanju, nismo ustvari ni znali što nas čeka dok nisu krenuli sami radovi. Budžet nam je zbog sveopće krize bio ograničen na iznos od 15.000 eura, što je, složit ćete se, smiješno, s obzirom na to da je trebalo adaptirati cijeli interijer kuće. Taj iznos bi s druge strane bio sasvim dovoljan za preuređenje jedne garsonijere ili manjeg stana, ali ne i kada je u pitanju kuća – otkriva Martina i dodaje kako su 80 posto tog budžeta potrošili da stave nove strujne, vodovodne i kanalizacijske instalacije, zatim na skidanje stare i postavljanje nove, paropropusne žbuke, skidanje starog parketa, rušenje nekih zidova i nazidavanje novih te na hidroizolaciju.

Ukratko, na radove koji se u konačnici uopće ne vide u interijeru. Ostatak novca bio je namijenjen za opremanje kupaonice i novu kuhinju sa samo jednim novim aparatom – pećnicom s kuhinjskom pločom. Radovi su trajali četiri i pol mjeseca.

– Najveći problem, ali i izazov bila je kuhinja. Naime, riječ je o prostoriji koja je velika (samo) 11 četvornih metara, unutar kojih se trebala smjestiti funkcionalna kuhinja i blagovaonica. Postojeće instalacije bile su svaka na svojem dijelu kuhinje i da bi problem bio veći, unutar istog prostora postojala su troja vrata koja su se sva otvarala prema unutra od kojih su jedna služila za ostavu/špajzu od kojih 2-3 četvornih metara. Isto tako imali smo ograničenja u vezi s odvodom i vodovodom, s obzirom na to da se prizemlje kuće nalazi ispod razine ulice te je postojao problem odvodnje zbog neimanja slobodnog pada ako se odvodnja preseli na neko dugo mjesto osim postojećeg.

Ugradnja pumpe za odvodnju nije dolazila u obzir. Dakle, tri problema: kvadratura, troja vrata, dislocirane instalacije. Nakon skica pet projekatanata ispalo je da je najjednostavnije rješenje ujedno i najbolje. Instalacije smo grupirali na zidu gdje su prvotno bile vodovod i odvodnja i spojili ih sve na jedno mjesto, dvoja vrata su i dalje ostala i otvaraju se prema unutra, a treća smo zamijenili harmonika vratima jer bilo koja druga, uključujući i klizna, nisu mogla stati. Vratni otvor na kojem su postojeća harmonika vrata bio je prije puno veći nego sada i tu su se nalazila velika staklena vrata. Taj otvor je smanjen i nadozidan jednim redom opeka kako bi dubinski stao štednjak uz taj zid – priča vlasnica i dodaje kako je hladnjak zajedno sa škrinjom smješten u smočnicu u kojoj se nalaze police za posuđe i druga kuhinjska pomagala, dok se u ostatku kuhinje nalazi blagovaonski stol (koji se može razvući) sa četiri stolice, kuhinjski šank koji služi ujedno i kao radna ploča i kao stol. Ostatak je sama kuhinja koja je nova, napravljena od iverala boje bukve u kombinaciji s frontama visokog sjaja, svijetle bež boje. Kuhinja je vrlo zahvalna za održavanje jer se ne vidi prašina na njoj, a fronte visokog sjaja zbog svoje svijetle boje ne odaju otiske prstiju.

Što se tiče dnevnog boravka, on je neočekivano male kvadrature za kuću i s obzirom na tako veliku dječju sobu. Kako je zbog ograničenog budžeta mogućnost kupnje novog namještaja bila isključena, vlasnici su trebali sav postojeći namještaj uklopiti i pozicionirati u sadašnji dnevni boravak.

– Dnevni boravak ima kožnatu kutnu garnituru, malu knjižnicu s ormarima staklenih vrata, zrcalom i stajaćom lampom koja je bila bakina. Naknadno sam je restaurirala. Od namještaja još postoji element za TV, dvije police i poličar s knjigama na kojem su izložene naše fotografije i neke drage stvari. Zidovi su obojani u dvije nijanse bež boje, svjetliju i tamniju. Tamnija se nalazi na zidu na koji je naslonjena kutna garnitura na kojoj su jastuci koje sam sama sašila. Jedna jastučnica ima i okrugli džep u koji se može, primjerice, smjestiti daljinski upravljač za zaboravne – opisuje vlasnica.

Foto: Biljana Bilvajs/Hanza Media