Upoznajte ljude koji su stvorili najsuvremeniji studentski kampus u ovom dijelu Europe

Krajem prošle godine u Varaždinu je otvoren novi studentski dom kao treća faza velikog projekta Sveučilišni Kampus Varaždin. Nalazi se na prostoru nekadašnje vojarne, a novi Studentski dom s pratećim sadržajima, realiziran je u suradnji sa Sveučilištem u Zagrebu koje je i prijavitelj projekta.

Vrijedan je 141 milijun kuna, a izgrađen je 85% bespovratnim sredstvima iz Europske unije, dok je 15% je nacionalna kontribucija. Studentski dom smo obišli s ljudima koji su ga stvarali, prvenstveno arhitektonskim timom tvrtke Sangrad+AVP, čiji projekt je prepoznat kao najbolji na natječaju i koji, kako kažu, žive ovaj kampus već pet godina kad je sve počelo realizacijom suvremene studentske menze koju je radio isti ovaj ured. Na putu prema Varaždinu, zatvoreni u automobilu s tri arhitekta, ne moramo niti postavljati pitanja. Teme i brojne funkcionalnosti ovog suvremenog doma za studente ne prestaju se nizati, ali najbolje je uvijek početi od početka.

- Broj kreveta i oblik parcele bili su zadati natječajem, stoga smo u startu znali da će ta dva parametra biti ključna. Oblik parcele nalagao nam je da konstrukciju ‘razlomimo’. Tako smo došli do tlocrtnog oblika nepravilnog, tj. naopakog slova ‘C’ jer smo na taj način uspjeli smjestiti najveći broj soba. Novi studentski dom je visoka struktura koja kaskadno raste od nivoa atike postojećeg doma na istoku prema sjeveroistoku od kojeg se postepeno spušta prema jugu. Stupnjevane, terasaste gornje etaže stvaraju imaginarnu kosinu kao metaforu kosih krovova postojeće kuće - objašnjava nam arhitekt Vedran Pedišić, svojevrsni vođa projektnog tima, pedantan tip koji, vidi se, živi i diše arhitekturu. Njegov kolega Erick Velasco Farrera, Meksikanac u Hrvatskoj, sjajan i talentiran arhitekt koji je s timom već 10 godina, daje nam objašnjenje što je sve na zgradi posebno.

- Kao prvo, ovo je jedina zgrada javne namjene u Hrvatskoj koja je kategorizirana kao A+. To je postignuto kroz više faktora, a prvi su građevni materijali: armirani beton (naknadno prednapregnuta konstrukcija), staklo u prizemnom dijelu - kao poveznica s već izvedenim studentskim restoranom, a u višim etažama - ventilirana fasada od vlakno-cementnih ploča (eternit), i aluminijska stolarija s drvenim krilima. Na krovu se nalazi solarna elektrana koja stvara električnu energiju za strojarnicu, hladnjake i dizalice topline. Kad smo kod dizalica topline, radi se o sustavima voda - voda koji omogućavaju pasivno grijanje i hlađenje - objašnjava Eric i dodaje kako novi dom stvara dovoljno energije da posuđuje viškove i susjednom objektu, “starom” domu.

- Na neki način kao da mladi brinu o starijima, samo što je riječ o zgradama, a ne ljudima - smije se Farrerra, čiji hrvatski je gotovo besprijekoran, a smisao za ovdašnji humor nevjerojatan. Eric dodaje kako je energetski koncept doma i cijelog kompleksa uključen u planiranje od prvog dana, od prvog poteza olovkom po papiru.

VELIKE UŠTEDE

- Cijeli koncept teži održivom razvoju i očuvanju okoliša s ciljem da se postigne emisija štetnih plinova u atmosferu jednaka nuli. Dakle uz sve navedeno, kišnica se koristi za sanitarnu vodu, a objekt ima i sustave paljenja svjetala na senzore u cijelom prostoru te sortiranje i odlaganje otpada u podzemne spremnike. Uz sve to, na trgu ispred postojeće zgrade osmišljen je solarni park sa solarnim drvom i dvije klupe, koje su postavljene u poluležeći položaj dok se solarni kolektori nalaze na nadstrešnici, tako da se dvije osobe mogu opuštati u hladovini dok, primjerice, pune svoje telefone - kaže Velasco Farrera.

Važna komponenta cijele priče je i strojarstvo, a o tome nam više kazuje Željko Bertić, simpatičan i vedar inženjer strojarstva za kojeg slobodno možemo reći da je zaljubljen u strojarnicu.

- Ja bih vam mogao nekoliko dana pričati o naprednim sistemima koje smo inkorporirali u ovaj projekt, ali skratiti ću priču na sljedeće. Energetska godišnja potrošnja za grijanje i hlađenje novog studentskog doma za 600 studenata preko dizalice topline voda-voda predviđa 200.000 kn godišnje i emisije CO2 od 77 tona, dok postojeći studentski dom za 279 studenata s plinskom kotlovnicom za grijanje bez hlađenja potroši 470.000 kn i emisijom CO2 od 251 tona. Ukratko, ovaj objekt od prosječnog novo rekonstruiranog objekta istog kapaciteta koji nema hlađenje potroši pet puta manje novaca i zagađuje sedam puta manje okoliš - objašnjava Bertić.

GRAD U GRADU

Kad smo stigli na odredište i napravili krug oko cijelog bloka dobili smo dojam malog grada u gradu, što u svojoj suštini kampus i jest.

- Evo, to je kuća, sviđa li vam se - pita nas Vedran Pedišić dok još upijamo prve dojmove prekrasne suvremene zgrade sa središnjeg trga i pitamo se koliko ljudi je potrebno da bi se nešto ovakvo provelo u djelo. Treći član arhitektonskog tima koji se našao s nama na terenu, Andrej Doronjga, po našem sudu, diplomat u timu, odgovara kako je doslovno nemoguće prebrojati sve koji su sudjelovali.

- Tu je toliko ljudi koji su živjeli ovaj projekt s nama. Ne možemo dovoljno naglasiti važnost i ulogu svake osobe koja je sudjelovala u nastanku kampusa i doprinos koji su dali. A sad ćete upoznati i “master minda”, vizionara koji stoji iza svega, smije Doronjga i upoznaje nas s Nenadom Milijašem, ravnateljem Studentskog centra Varaždin.

- Zagrepčanci, kasnite, rekli ste u 11, sad je pola dvanaest, čak ste i akademsku četvrt prešli - smije se Milijaš, a nama treba sekunda da shvatimo da se šali. Ovaj izvanredni entuzijast u pet godina svojom nepokolebljivom željom da osuvremeni i poboljša studenski život u Varaždinu uspio je ostvariti nekoliko velikih ciljeva koje su mnogi prije realizacije smatrali snovima, prije nego ciljevima.

Ali ipak, prije oko dvije godine izgrađena je suvremena studentska menza, čije otvaranje je stvorilo oko 35 novih radnih mjesta, a upravo izgrađeni studentski kampus osigurao je da niti jedan student u Varaždinu ne ostane bez smještaja. I sve to u rekordnom roku i sa zaraznom energijom i vječnim osmijehom na licu. Postavljamo ravnatelju pitanje koliko je trajala gradnja.

- Osamnaest mjeseci, i ja mislim da je i to bilo previše vremena - smije se Milijaš u iščekivanju reakcije arhitekata.
- Pa da, mogli smo i za šest to zazidati - podbada Doronjga, a simpatično prepucavanje prekida vika male djece.
- Evo vidite, ovo me posebno veseli - kaže Milijaš - ovdje se u park na sprave za vježbanje dolaze igrati djeca. Ovaj prostor trga je otvoren svima i svi su dobrodošli - kaže. I zaista, ljudi prolaze preko ove površine kao da je dio grada oduvijek, što je dobar znak da je projekt lijepo legao u urbani kontekst.

- ‘Ajmo sad u obilazak, nadam se da ste u kondiciji - smije se Milijaš.
U prostoru prizemlja smješteni su prostori multifunkcionalnih studentskih sadržaja. Radionice, studentski klub, medijateka, prostori studentskog servisa, te prostor studentske ambulante nalaze se u sjeverozapadnom dijelu zgrade.

U sjeveroistočnom se smjestila uprava studentskog centra i ulaz u stambeni dio studentskog doma. Jugoistočni dio sadrži spremišta za studente, praonicu rublja te garažu za bicikle. U podrumu se nalazi garaža sa 117 parkirnih mjesta i tehnički dio. Cijeli dom povezan je cijelom visinom s dva stubišta s dizalima te s dva evakuacijska stubišta na zabatima. Na katovima od prvog do četvrtog smjestio se stambeni dio studentskog doma. Na svakom katu se nalazi i po jedan prostor dnevnog boravka te dvije čajne kuhinje s lođom odnosno terasom, a tu je još i prostor spremišta, te dnevni boravak s TV-om.

OTVARANJE KARTICOM

Zanimljivo je da su u južnom kraku koji je orijentiran prema željezničkoj pruzi sobe okrenute prema trgu, tako da nemaju pogled na prugu niti čuju buku s iste. Ušli smo i u nekoliko soba koje su komforno namještene, imaju frižider, ormare s velikim ogledalima, ormariće za cipele, francuski balkon, električne regulatore zamračivanja, otvaranje karticom... Posebne su po tome da su kupaonica i wc unutar sobe odvojeni i imaju podno grijanje.

- Evo vidite, ove WC školjke su posebne antibakterijske bez unutarnjeg ruba, a gledali smo i da ima prostora za odlaganje - kaže Andrej Doronjga, a nama zvuči nevjerojatno do kojih detalja su projektanti involvirani. Prolazimo hodnicima u kojima se svjetla pale na senzore, a netko je zapazio da jedno od dvadesetak ne radi.
- To su projektanti krivo smislili - kaže Milijaš.
- To je investitor poželio, vraćaju arhitekti lopticu i svi zajedno se smiju, a nama postaje jasno da se ovdje radi o ljudima koji funkcioniraju kao obitelj. Na stranu šala, svi su ubilježili kat, sektor i broj sporne lampe.
- To su još finalni detalji, ali sve u svemu došli smo kraju - kaže Vedran Pedišić, a mi pitamo tim kako se osjećaju sad kad je sve gotovo.
- Moramo reći da smo svi zadovoljni i ponosni. Nakon ovako pozitivnog projekta zaboraviš i na probleme s kojima si se susretao i na umor. Neki od nas su izgubili i po deset kilograma, ali zajedničkim snagama smo uspjeli - kaže ekipa, a Vedran Pedišić ističe kako je svaki projekt, posebno onaj javne namjene, gotovo kao dijete.
- Kao arhitekti uvijek ostajemo povezani s takvim projektima i investitori nas često kontaktiraju oko promjena, održavanja, tekućih pitanja...

Tako će biti i s ovim kampusom. Završili smo ga, sretni smo, ali on tek počinje živjeti u svojoj punoj funkcionalnosti i još ćemo mu se puno puta vraćati - zaključio je Pedišić.

Foto: Željko Hajdinjak/Hanza Media, Ivan Dorotić