Moramo priznati, život u netipičnom prostoru koji odskače u ponudi prosječnih, uniformiranih stambenih nekretnina, sa šarmantnim kosinama, fleksibilnim tlocrtnim rasporedom i odličnim pogledom, vrlo je privlačan i uzbudljiv.
Trend preuređenja starih neiskorištenih tavana na zadnjim katovima stambenih zgrada u atraktivna potkrovlja za stanovanje iznimno je popularan posljednjih nekoliko godina, no ujedno predstavlja i vrlo izazovan projekt u koji se upuštaju samo uporni, jer treba “pridobiti” sve suvlasnike zgrade ne bi li se uopće moglo pristupiti uređenju. A to nije nimalo lako.
Prisjetimo se samo projekta GSKG-a u Zagrebu prije nekih 15 godina, kada je napravljena evidencija sa 500-tinjak stambenih zgrada u široj gradskoj jezgri te je pokrenut projekt pokušaja prenamjene tavanskih u stambene ili poslove prostore.
Unatoč interesu raznih investitora i potencijalnim benefitima koje su mogli dobiti kroz sanaciju krova ili eventualno uređenje fasade, s obzirom na to da je prosječna starost evidentiranih zgrada bila sto godina, suvlasnici tih zgrada nisu pokazali želju za uključivanjem u projekt.
JAVNA PREPORUKA
Sličan projekt provodio se i u vrijeme bivše države, prije otprilike 35 godina, doduše kada nije bila potrebna suglasnost svih suvlasnika stambenih zgrada, pa je i sam projekt vjerojatno bio nešto uspješniji. Naime, tada je postojala javna preporuka da se iskoriste tavanski prostori kako bi se masovno očistili, a troškovi uređenja stana priznavali su se kao otkup tavanskog prostora.
Ovo je priča o jednom takvom potkrovlju, odnosno o obitelji koja je prepoznala potencijal starog neiskorištenog potkrovlja u strogom centru Zagreba te ga hrabro uredila po svojem guštu, drukčije od većine tadašnjih stanova. Čak bismo se usudili reći da je među prvima u svoj dom uvela open space koncept stanovanja.
Naime, u to vrijeme na našem je području bilo uobičajeno raditi kuhinju odvojenu od dnevnog boravka, a kako je bračni par na medenom mjesecu u Kanadi vidio njihov koncept stanovanja, svidjela im se ideja dnevne zone koja obuhvaća kuhinju, blagovaonicu i dnevni boravak, kako bi ukućani mogli komunicirati neovisno o tome gdje se nalaze. No, vratimo se na početak.
- Prije preuređenja iz tadašnjeg tavana izneseno je doslovno devet kamiona smeća, pa je država u to vrijeme takve pothvate na taj način ‘subvencionirala’ - prepričava vlasnica i pokazuje nam stan površine 126 kvadrata na petom katu, koji se sastoji od dnevne zone koja obuhvaća čak dva dnevna boravka vizualno odvojena šarmantnim gredama te blagovaonicu i kuhinju, zatim glavne ili roditeljske sobe, još dvije spavaće sobe, od kojih jedna ima walk-in garderobu, te kupaonice s dva umivaonika i toaleta, a najveća mu je prednost velika terasa površine čak 50 kvadrata, koja je na krovu zgrade te je orijentirana prema jugozapadu, odnosno prema unutarnjem dvorištu jednog donjogradskog bloka.
Budući da su se kćeri iselile iz stana, vlasnica se lani odlučila na preuređenje, ne dirajući tlocrtni raspored i dio namještaja, pa stan danas predstavlja spoj starinskog, naslijeđenog i darovanog namještaja sa suvremenim komadima, kao i onima industrijskog stila.
STARA GARNITURA
- Prošle smo godine mama i ja sudjelovale u preuređenju. Zajedno smo obišle nekoliko salona namještaja u Zagrebu te preuredile stan po vlastitom ukusu. Prvenstveno smo htjele osvježiti stolariju, koju smo u konačnici obojile u bijelo. Budući da je izvorno stan napravljen u jelovini, bio je dosta taman, pa smo išli na što svjetliju varijantu pri uređenju - detaljno pojašnjava jedna od kćeri vlasnice i dodaje kako su stari krovni prozori zamijenjeni Veluxovima još prije pet godina, dok je PVC stolarija promijenjena prije godinu dana, zajedno s protuprovalnim vratima.
Prostorom dominira drvo: pod, dio stropa, šank i kuhinja rađeni su od jelovine, s tim da je pod prebrušen i posvijetljen, a kuhinjska stolarija i biblioteka koja odvaja ulazni dio od dnevnog boravka obojeni u bijelo. U sklopu preuređenja zamijenjene su i kuhinjske fronte te dio namještaja u boravku.
Vlasnica je zadržala staru ručno rađenu garnituru od masivnog drva koju je naslijedila od oca, a koja je došla u kombinaciji sa starinskim velikim ormarom koji je smješten u glavnu spavaću sobu. Ručno rađena garnitura, pak, nalazi se u “radnom” dnevnom boravku u kojem se ističu komadi namještaja u crvenoj boji, dok drugi dio dnevnog boravka čini veća bijela kutna garnitura za sjedenje s foteljom. Uočavaju se i mnogi detalji koje je vlasnica donijela s poslovnih i privatnih putovanja u južnoj Africi, Americi, Grčkoj, a iza kojih se kriju razne priče.
BRONČANA NAPA
- Da, svaki komad ima svoju dušu - kaže vlasnica sa smiješkom i pokazuje nam bakrene visilice koje je kupila na jednom putovanju, a koje su se odlično uklopile iznad šanka te stilski povezale sa starom brončanom napom u kuhinji rađenom po mjeri te metalnim lusterom iznad bijelog blagovaonskog stola s masivnim stolcima od bukve, koje su vlasnici kupili kad su se useljavali.
Ono po čemu je ovaj stan jedinstven svakako je terasa na kojoj su sjedeće garniture napravljene od paleta, a koja je bambusovom lamperijom skrivena od eventualnih pogleda s drugih terasa.
Foto: Sandra Šimunović/Hanza Media
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....