Četiri od pet obrtnika u prošloj je godini podiglo cijenu svojih usluga, pokazalo je istraživanje portala Trebam.hr. Cijene svojih usluga najviše su podigli keramičari, tvrtke za obnove i adaptacije, fasaderi i električari, a glavni razlog za povećanje cijena istaknuti su porast cijena sirovina i materijala.
Za primjer, usluge soboslikara u Zagrebu ćete danas vjerojatno platiti oko pet eura za uslugu koja se odnosi na jedan metar kvadratni s uključenim troškom materijala. Cijena, naravno, varira od majstora do majstora i materijala koji se koristi pri radu, kao i o tome jesu li u prostoru potrebne prethodne pripreme zidova poput gletanja, struganja starih naličja boje, impregnacije ili sanacije plijesni.
- Ako plaćate soboslikara za bojanje jedne prostorije dimenzija 4x4, a zidovi prije bojanja zahtijevaju određene korekcije, taj će vas posao koštati oko 270 eura – govori nam Saša Crlenjak, stručnjak za boje u JUB-u. Dakle, ako u stanu ili kući imate tri prostorije te veličine, cijena krečenja mogla doći i do 800 eura.
Količina prirodnog svjetla
Angažiranje profesionalca za soboslikarske radove ima brojne prednosti. Stručnjaci sa sobom nose znanje i iskustvo, upoznati su s različitim tehnikama nanošenja boje i rješavanja problema poput neravnih zidova ili pukotina te znaju kako odabrati kvalitetne materijale i alate. Oni štede naše vrijeme i garantiraju kvalitetu. Ipak, financijski aspekt i sve veća popularnost uradi sam projekata najvažniji su razlozi zbog kojih se brojni od nas barem nekad okreću samostalnom rješavanju majstorskih zadataka u kući. Osim toga, zadovoljstvo postignuto vlastitim trudom i radom je nerijetko najveća motivacija za takve pothvate.
Saša Crlenjak nam je stoga dao zlatne savjete za bojanje zidova koji donose profesionalne rezultate bez troškova profesionalne usluge.
Odabir boje je, govori, jedna od prvih i najvažnijih stavki vrlo bitnih za konačni dojam uređenja našeg prostora.
- Kod odabira boje treba voditi računa o veličini i visini prostorije. Vrlo je važna osvijetljenost prostorije, odnosno količina prirodnog svijetla koji dopire do vaših zidova. Za manje prostorije najčešće koristimo svijetle boje. Ako imamo želju i za tamnijim tonovima u manjem prostoru, najbolje je kombinirati ih na manjim plohama, kao detalj – savjetuje Crlenjak.
U obzir trebamo uzeti i namještaj te generalni dekor prostorije. Ako prevladavaju tamnije nijanse, dobro je napraviti kontrast i odlučiti se za svjetliju boju zidova.
- Novi trend u dizajnu interijera su takozvane off white boje. Radi se o malo pomaknutim nijansama bijele, kao što su boja leda ili boja kefira. Njih vrlo lako možemo dobro uskladiti s tamnijim tonovima namještaja, poda i sitnih detalja koji se nalaze u prostoriji – kaže stručnjak.
Jednom kad smo odabrali svoje boje, vrijeme je za zaštitu prostorije i namještaja koji se u njoj nalazi. Idealno je – ako je to moguće - namještaj ukloniti iz prostorije, što radi zaštite, tako i radi lakšeg kretanja. No ako su komadi namještaja glomazni ili nemamo, primjerice, hodnik ili dvorište na kojem bi on mogao stajati, i dalje možemo poduzeti određene mjere.
- Svakako treba iznijeti manje komade namještaja, slike i ukrase. Predmete poput ormara ili kreveta prekrivamo tankom folijom kako bismo spriječili kapanje boje. Vrlo je važno i sve rubove, utičnice, prekidače, podne lajsne i okvire prozora precizno zaštititi papirnatom ljepljivom trakom. Na podove je pak najbolje staviti zaštitni filc papir ili karton. Što temeljitije obavimo zaštitu, imat ćemo manje za čistiti po završetku radova – ističe Crlenjak.
Stare boje od vapna
Govori i kako prije samog početka bojanja moramo provjeriti čvrstoću i ispravnost podloge.
- Ako imamo novu podlogu (mineralnu ili gipsanu žbuku, gips ili kartonske ploče) svako je dobro i preporučljivo premazati ju akrilnom emulzijom zbog lakšeg prianjanja boja ili izravnavajućih masa. Nanošenje akrilne emulzije povećava čvrstoću podloge i omogućava boje prianjanje boje. U prijevodu, time i smanjujemo potrošnju boje, omogućujemo si lakše bojanje i sprječavamo odljepljivanje boje nakon više nanosa – kaže.
Kod renovacije starijih objekata je važno da provjerimo koliko je slojeva boje već na našem zidu, a u nekim slučajevima bit će potrebno mehanički ih skinuti.
- Stariji objekti su bili bojani bojama na bazi vapna koje se s vremenom pretvori u prašinu. Za takve podloge koristimo Jupol Primer dubinski temeljni premaz koji penetrira u podlogu i učvršćuje ju za daljnju obradu – tumači Crlenjak.
Jednom kad smo obavili sve iz pripremne faze, krećemo s bojanjem. Po pitanju izbora boje, jedna od evergreen preporuka je JUPOL Classic boja, koja je prvi izbor kupaca već više od 50 godina. Njemački eco-INSTITUT joj je dao certifikat razreda A, što znači da ima nisku emisiju hlapivih tvari u prostor te je odličan odabir za korisnika i okoliš. Osim toga, i sam brend JUPOL je čak jedanaest puta zaredom dobio prestižnog priznanje Trusted Brand.
- JUPOL Classic možemo razrijediti čistom vodom. Preporuka je da se dodaje maksimalno 15 posto vode na količinu smjese boje. Ako dodajemo više, smanjujemo pokrivnost boje – govori stručnjak.
Boja s tradicijom
Ova boja može ići na zidove, a obično se koristi i za stropove. Oni su u najvećem broju domova bijeli.
- Upravo od stropa treba početi cijeli proces krečenja. Najprije kistom prolazimo po ivicama stropa i pazimo da ne pređemo na zid. Poslije toga uzimamo valjak i bojamo kompletan strop. Po pitanju valjaka, optimalna dužina niti je od 18 do 20 milimetara– kaže Crlenjak.
Osim kultnog Classica, JUB nudi cijeli raspon boja za zidove, od perivih boja poput JUPOL Brillianta s kojim je dovoljan samo jedan premaz, JUPOL Latex perivih boja do JUPOL Golda dostupnog u preko deset tisuća nijansi. Tu je i linija specijalnih boja koje rješavaju specifične probleme na zidovima poput JUPOL Citra boje za prevenciju plijesni, zatim JUPOL Blocka koji blokira sve vrste mrlja na zidovima do JUPOL Therma koji daje dodatni osjećaj topline na zidovima.
Zidove bojamo po istom principu kao i strop. Najprije uzimamo kist i prelazimo sve uglove, teško dostupna i mjesta oko prekidača, utičnica i podnih lajsni.
- I ovdje pazimo da boja ne bi prešla na strop. A nakon pothvata s kistom bojamo kompletnu plohu zida. Sušenje prije drugog premaza bi trebalo trajati minimalno od četiri do šest sati, no ono ovisi o temperaturi prostorije, vanjskoj temperaturi te vlažnosti zraka. Idealni su uvjeti u kojima je prostorija na temperaturi od 20 stupnjeva Celzijusa, a relativna vlažnost zraka iznosi 65 posto – govori Crlenjak.
Nakon drugog premaza mičemo zaštitne trake, najlone i ostala pomagala koja su nam sačuvala namještaj i pod prostorije.
- Potom čistimo prostor, ali i valjke i kistove, koje peremo u vodi i spremamo ih za idući put. A onda uživamo u plodu svojega rada.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i JUB-a.
