Majstori su dolazili i redom govorili: "Rušite sve bagerom i gradite ispočetka." Ali za Zrinku Sertić i Krunoslava Vulja iz Jastrebarskog to nije bila prihvatljiva opcija. Još prije deset godina su, uslijed porasta cijena nekretnina i ne želeći imati 30-godišnji teret stambenog kredita, odlučili obnoviti tradicijsko imanje Zrinkine bake sa starom, trošnom drvenom kućom i gospodarskim zgradama u okolici Jastrebarskog. Majstore je, očito, bilo teško pronaći, ali okružili su se istomišljenicima i malo po malo ispunili svoj san, dokazujući kako je obnova starih objekata - u trenutku njihovih masovnih rušenja - baš kao i održiv način života s proizvodnjom vlastite hrane, itekako moguća.
Višegodišnji proces obnove bio je, blago rečeno, vrlo izazovan, a Zrinka će reći da još traje. Imanje u konzervatorski zaštićenoj zoni, površine 1300 kvadrata, bilo je u lošem stanju. Dio je objekata bio u ruševnom stanju, a glavna je kuća, površine 180-ak kvadrata, zbog vlage potonula 40-ak centimetara u zemlju.
- Cijelu kuću smo dizali autodizalicama, nekoliko njih istovremeno, kako bi se sanirali temelji. Kuća je većinom građena od drva, pa nije teška, ali u jednom se trenutku javila napuklina na zidu, pa smo se bojali da će se urušiti. To se, srećom, nije dogodilo. Velik dio radova sami smo izvodili. Pronašli smo nekolicinu lokalnih obrta i majstora koji su nam s vremenom postali prijatelji i s kojima smo zajedno radili. Puno smo savjeta dobili od konzervatora koji su nam rekli da je ovo vrijedno jedinstveno gospodarstvo jer prikazuje kako se nekad ovdje živjelo održivo, sa svojom hranom i stokom. Tu su živjele tri generacije, što je možda danas i nezamislivo - kaže Zrinka dok obilazimo imanje.
Govori nam da su maksimalno sačuvali stare ručno tesane hrastove planjke i ostalu građu od oronulih popratnih objekata te ih ponovo iskoristili za, primjerice, izradu namještaja. Na mjestu nekadašnje drvarnice napravili su sjenicu gotovo u istim gabaritima; za obnovu gospodarske zgrade - koju koriste za potrebe vlastitoga OPG-a - dobili su EU poticaje; dok su u glavnoj kući, osim sanacije temelja, ojačali postojeće konstruktivne grede, načete zubom vremena, koje nisu htjeli tretirati nikakvim kemikalijama. Htjeli su što više koristiti prirodne materijale. Tako su izveli i unutarnju izolaciju od celuloznih pahuljica da bi kuća disala te su otvorili tavan, gdje se nekad sušilo meso i skladištio kukuruz. Njega su prenamijenili u spavaonicu otvorenog tipa, s bračnim krevetom, malom teretanom i kućnim uredom.
- Bilo je majstora koju su nam predlagali betonske deke, ali smo smatrali da je nepotrebno dodatno opteretiti konstrukciju i budžet - kaže Zrinka dodajući da su za rekonstrukciju konstruktivnih elemenata i, primjerice, podova, koristili prirodno sušeni hrast, od kojeg je kuća i većinski sagrađena. Sama kuća je u obliku križa, s tim da su prostori u kojima se kuhalo i ložilo izvedeni od cigle.
- Zanimljivo je kako se nekad održivo gradilo, većina materijala stizala je iz obližnje šume, a raspored je imao smisla i bez arhitekata: kuhinja je na sjevernoj, hladnijoj strani, dok je dnevni boravak na jugoistoku, gdje je više svjetla i sunca - komentira Zrinka.
U prizemlju je zadržan izvorni tlocrtni raspored, uz izuzetak izvedbe kupaonice: poveći ulazni prostor krasi staklena vitrina s posuđem Zrinkine bake, vrata s tradicijski obojenim staklom vode na ganjak, tu je i prostorija trenutačno prenamijenjena u garderobu s ormarima koji su rađeni po mjeri, po uzoru na nekadašnje, kuhinja te dnevni boravak. Gotovo je sav namještaj iz obiteljskog nasljeđa ili rabljeni, a većinom su ga Zrinka i njezina majka Sanja same obnavljale.
- Bilo je i onih majstora koji su nam predlagali veće otvore i staklene stijene, kao i onih koji su nam predlagali postavljanje knaufa i imitaciju greda ili, pak, stavljanja pur-pjene između planjki. Mi smo radije stavljali kudelju koju smo nabijali dlijetom u rupe i mazali lanenim uljem. Tako se danas brtve čamci na moru, tako su se nekad radili i spojevi, da voda ne ulazi u planjke. Nama je cilj bio zadržati vanjsku fasadu, zato smo išli na unutarnju izolaciju. Zadovoljni smo jer imamo optimalne troškove grijanja zimi, a ljeti nemamo potrebe paliti klima-uređaj - kaže.
Zanimljivi su i oslikani ukrasi na fasadi, a Zrinka nam pojašnjava da ih je njezina majka oslikala prema šablonama dobivenima od glumca Franje Kuhara, koji također ima tradicijsku kuću u okolici Jastrebarskog. Priča kaže da je u njegovoj kući nekad živjela učiteljica koja je imala vezu s vojnikom iz Beča, gdje je bio jak utjecaj secesije, a koji je po odlasku oslikao njezinu fasadu.
Iznenadio nas je podatak da Zrinka i Krunoslav nemaju veze s građevinom: ona je odvjetnica, a on radi u IT sektoru.
- Kruno je puno radova izvodio sam ili s majstorima, micao je staru oplatu na zabatima, radio je ganjak, sve podove... Svaki slobodan dan, vikend i praznik provodili smo ovdje. S drvom je malo zahvalnije jer određene radove možete sami naučiti i izvesti, u tom smislu smo povoljnije prošli nego da smo išli graditi kuću ispočetka. Također smo uštedjeli korištenjem stare drvene građe - kaže Zrinka.
Želja im je bila imati kuću i vrt da bi mogli biti maksimalno neovisni: u povišenim gredicama uzgajaju luk, rajčicu, brokulu, kelj, mrkvu i ostalo povrće, pokušavajući zadržati i sjeme. Plodova je dovoljno za cijelu godinu, a pripremaju i domaće pekmeze, zimnicu...
- Malo toga kupujemo, nezamislivo mi je da ovdje dolazi dostava - kaže Zrinka.
Tijekom obnove imanja rodila se i ideja o OPG-u, tako da četiri kilometra od kuće imaju voćnjak od 4,32 hektara s ekološkom proizvodnjom jabuka i krušaka s naglaskom na autohtone stare sorte koje su otpornije na bolesti. U neposrednoj blizini je i njihova ruralna kuća za najam, gdje gostima nude vlastite proizvode.
Za potrebe navodnjavanja vrta, na imanju su obnovili i bunar, posadili su biljke koje privlače oprašivače i korisne kukce, poput leptirovog grma, ovdje rade presadnice za voćnjak te pripremaju fermentirano gnojivo od gaveza, preslice i koprive kojim zalijevaju rajčice u vrtu te prskaju voćnjak protiv štetnika, a sve sa željom prave ekološke proizvodnje. Hvale i zajednicu: dosta je ljudi prodalo svoje stanove u gradu te se doselilo na selo, gdje se druže, rade domaće likere, dijele sjeme...
