Žena koja je godinu dana bez plaćanja stanarine živjela na malom privatnom otoku u zaljevu San Francisca otkrila je kako joj je bilo živjeti u gotovo izolaciji, čak i tijekom dva mjeseca kad je ostala bez struje. Naime, Desiree Heveroh se 2020. godine preselila u East Brother Light Station - jedan od najstarijih svjetionika koji kontinuirano rade u SAD-u, prenosi NY Post.
Ondje je preuzela ulogu svjetioničara tijekom pandemije koronavirusa, potpuno samostalno upravljajući dnevnim operacijama postaje. Čak se brinula i za zbrinjavanje otpada na otoku pod vodstvom Jareda Warda, iskusnog kapetana broda u zaljevu.
Svjetionik East Brother Light Station izgrađen je 1873. godine, a gotovo cijelo stoljeće čuvari su ručno održavali svjetleću stanicu. Kasnih 60-ih Obalna straža SAD-a odlučila je automatizirati stanicu i objavila planove za rušenje svjetionika, što je izazvalo revolt kod lokalne zajednice koja ga je na kraju uspjela spasiti. Svjetionik je 1971. uvršten u Nacionalni registar povijesnih mjesta, a kasnih 70-ih osnovana je neprofitna skupina za obnovu njezinih zgrada nakon desetljeća zanemarivanja. Noćenje s doručkom na otoku uskoro je postalo odredište turista, avanturista i ljubitelja pomorske povijesti.
U intervjuu na YouTube kanalu World of Nuance, Desiree je objasnila da je prvi put uočila otok tijekom vožnje s kćeri, koja je tada imala manje od 10 godina. Sljedećih nekoliko godina provela je istražujući otok i imanje, smišljajući načine da se uključi u njegovo održavanje i obnovu. Na internetu je pronašla kako se prijaviti kao volonter, a njezin prvi projekt bio je uklanjanje stare fuge oko prozorskih okvira, skidanje boje i ponovno bojanje zgrade sa signalom za maglu.
Taj prvi volonterski projekt na kraju je potrajao deset godina, a Desiree je nastavila pola radnog vremena na otoku raditi marketing. Cilj joj je bio naučiti sve što može te napredovati do ugostitelja. Ta prilika ukazala joj se 2020. godine, kad je pandemija prisilila otočki B&B na zatvaranje, ostavivši gostioničare bez izvora prihoda i prisilivši ih da se presele natrag na kopno.
Otok je ostao bez stalnih stanovnika koji bi se bavili svakodnevnim održavanjem i potrebnim radom pa se Desiree dobrovoljno prijavila da se preseli na otok i brine o njemu, unatoč tome što nije znala koliko će dugo tamo biti potrebna. Također, prodala je i imovinu koju je tada iznajmljivala, pa je ostala bez stalnog prebivališta.
Iako je ta prilika za nju bila nešto poput ostvarenja sna, priznala je da je morala sama prebroditi dio teških vremena na otoku. Najteže joj je bilo kada su podmorski kablovi koji opskrbljuju rasvjetnu stanicu otkazali, zbog čega je ostala bez struje na dva mjeseca. Imala je jedino generatora iz 30-ih koji je mogao osigurati bilo kakav oblik topline i svjetla.
"Ali nije uvijek bio pouzdan", rekla je, dodajući kako je naučila održavati ga. Primjerice, kad bi iz generatora iscurilo dizelsko gorivo, danima bi radila na čišćenju izljeva, koristeći brašno i sodu bikarbonu da upije gorivo. Pronašla je i način kako održavati hranu hladnom te počela sama uzgajati povrće.
Tijekom vremena provedenog na otoku također je pokušala podići svijest o svjetlosnoj postaji, razgovarajući s medijima o pokušajima da ta povijesna znamenitost ostane operativna.
Nakon dva vrlo duga mjeseca, nakon što su volonteri spojili oštećeni kabel kao privremeno rješenje, konačno je vraćena struja na East Brother Light Station. Američka obalna straža, odgovorna za kabel, oklijevala ga je zamijeniti zbog njegove cijene od milijun dolara. Kao alternativa predloženi su solarni paneli.
"Navikneš se na život bez struje, ali uključiti prekidač i imati svjetlo je čudesno", rekao je Desiree.
U videu objavljenom na YouTubeu, posjetila je otok prvi put nakon svoje jednogodišnje avanture, izražavajući radost što ga ponovno vidi ispunjenog posjetiteljima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....