Poduzetni će Francuzi pronaći način da iznajme čak i kutiju za cipele ako za time postoji potražnja. Tim riječima ironično se našalila Rita, imigrantica iz Rusije koja u Francuskoj živi od 2002. godine, u svom videu objavljenom na društvenim mrežama. No, u svakoj šali ima i malo istine, zar ne?
Rita na svojem profilu Pariscape često objavljuje razne zanimljivosti i komentira aktualnosti vezane za Pariz, a nedavno se bavila temom najma stanova. I to ne bilo kakvih.
"Minimalna veličina stana koji se može dati u dugoročan najam jest devet kvadrata. Ako je prostor manji samo jedan centimetar, on prema francuskim zakonima neće zadovoljiti postavljene standarde ljudske dostojanstvenosti", naglasila je Rita, dodajući kako se danas u Parizu, prema službenim podacima, iznajmljuje 115.000 stanova površine manje od 12 kvadrata.
"Najam mikro stanova vrlo je profitabilan posao", rekla je Rita, koja je pronašla nekoliko najbizarnijih primjera koji ujedno pokazuju kako podmukli vlasnici izbjegavaju francuske zakone kako bi zaradili na (su)građanima.
Mikro stanovi koji se često nude u najam najčešće su zapravo nekadašnje sobe za sluškinje, a uglavnom se nalaze u zgradama sagrađenima sredinom 19. stoljeća u velikoj obnovi grada, koju je vodio baron Osman. Te zgrade, prepoznatljive po njegovim strogim kriterijima da moraju biti iste visine, usklađene fasade i slične boje kako bi centru grada dale karakterističnu harmoniju, danas čine oko 60 posto zgrada u Parizu.
"Te zgrade imaju šest katova, u prizemlju su obično bile trgovine, dok je prvi kat bio rezerviran za skladištenje ili stanovanje vlasnika tih trgovina. Drugi je kat bio ‘fancy‘, s balkonima i ljepšim prozorskim okvirima, namijenjen bogatim Parižanima koje se, s obzirom na to da su se zgrade gradile u vrijeme kad nije bilo dizala, htjelo poštedjeti iscrpljujućeg zadatka penjanja po stepenicama. Treći i četvrti kat su bili klasičniji s manje ukrasa, peti kat nije bio ‘fancy‘, ali je imao balkone kako bi se osigurala estetska ravnoteža fasada na gornjem, šestom katu gdje su bile tavanske sobe za sluškinje. One su davno otišle, ali njihove su sobe još tu pa bi bilo šteta pustiti ih, osobito kad je iznajmljivanje mikro apartmana isplativa stvar", rekla je Rita.
Prema njezinim riječima, stan površine devet kvadrata može stajati oko 110.000 eura, a isti se može dati u najam za 400 do 500 eura mjesečno, što vlasnicima osigurava povrat od osam posto. Najčešće ih unajmljuju studenti, mlade zaposlene osobe i oni koji jednostavno nemaju drugog izbora.
Rita je tako u videu pokazala unajmljeni ‘stan‘ jednog umjetnika koji živi od prodaje svojih slika. Plaća ga 200 eura, a u njemu nema tuš kabine, nema WC-a, nema grijanja ni tople vode...
"Njegov je život poput beskrajne igre Tetris", slikovito je opisala kako se mora snalaziti i pomicati stvari, ovisno o željenoj radnji u svom privremenom domu.
Pokazala je i sobu jedne studentice Veterinarskog fakulteta koja objeduje u krevetu, ima tuš kabinu, ali ne i WC (on je u vanjskom hodniku). Nju su posjetili i inspektori gradonačelnikova ureda te izmjerili prostor. Rita je objasnila zašto.
"Prema francuskim zakonima, površina životnog prostora ne mjeri se veličinom poda, nego po stropnoj visini koja je najmanje 2,20 metara, sve ispod te razine ne uključuje se u izračune, što znači da kosine i niše nižeg stropa nisu uključene u površinu životnog prostora, a to može značajno smanjiti brojke na kraju izračuna. Inspektori su tako ustvrdili da je površina njezine sobe zapravo 5,30 metara što znači da može prestati plaćati stanarinu, a da je vlasnik obavezan pronaći joj drugi smještaj", rekla je.
No, ustvrdila je da 95 posto najmodavaca nije briga za ovu obavezu, tako da često dolazi do situacija u kojima ‘pariška prefektura‘ preuzima te prostore, a vlasnik gubi pravo na najamninu. Neki podržavaju stanovanje u manje od devet kvadrata, ali postoji jedna ‘kvaka‘ - ne smiju se dati u najam na više od tri mjeseca, što znači da će se vjerojatno pronaći na platformama za kratkoročni najam.
Rita je, usput rečeno, istaknula kako čak i Vijeće Europe zahtijeva da veličina zatvorske ćelije mora biti najmanje šest kvadrata po zatvoreniku, što ne uključuje zone sanitarija.
A zašto ovakvih situacija i dalje ima u glavnom francuskom gradu? Jednostavno, ponuda nekretnina je nedovoljna, kamatna stopa je porasla pa ljudi manje kupuju, što znači da su duže u najmu, što pak znači da se stanovi ne oslobađaju za druge. Stoga je potražnja za najmom iznimno velika, a zanimljiva je i informacija da je podstanarima uvijek potreban jamac kako bi unajmili nekretninu.
