Ova četvrt u Augsburgu, gradu na jugu Njemačke, najam stana od 60 kvadrata naplaćuje 0,88 eura godišnje. U čemu je tajna?

Dok cijene najma rastu u čitavom svijetu, a priuštivost stanovanja za mlade sve je upitnija, jedna njemačka lokacija tom negativnom trendu odolijeva već gotovo 500 godina. Fuggerei je četvrt u gradu Augsburg na jugu Njemačke s oko 142 stanovnika u kućicama "obloženim" vinovom lozom koje je izgrađeno na temelju ugovora iz 16. stoljeća pa stanarina dan danas košta samo 0,88 eura i to ne mjesečno, nego godišnje.

Kako je do toga došlo, objašnjava se u povijesnim zapisima o životu lokalne obitelji Fugger. Kad su se 1367. naselili u Augsburgu, Fuggerovi su živjeli od trgovine tkanom robom, no kako je obitelj bila orijentirana i vrlo predana svom poslu, brzo je uspostavila važne veze i postala jedna od najbogatijih obitelji u gradu, piše theculturetrip.com.

Tijekom narednih godina godina stekli su brojna velika imanja i nekretnine diljem Augsburga što ih je ponukalo i da osnuju nekoliko hvalevrijednih društvenih inicijativa. Posao obitelji razgranao se pa je jedan od njih, Jakob Frugger, postao uspješan bankar, snažno odlučivši da će zadržati obiteljsko nasljeđe potrebe pomaganja zajednici, osmislio pristupačan smještaj za siromašne obitelji.

Da bi taj naum ostvario do kraja, davne 1521. godine darovao je gradskoj upravi zemljište za izgradnju i uspostavu socijalnog stambenog kompleksa, prvog takve vrste u svijetu, za one obitelji pojedince koji su u potrebi. Da bi se u tom kompleksu mogli nastaniti stanovnici moraju biti katolici, prijavljeni kao građani Augsburga i moraju biti "na dobrom glasu".

Osim ovih kriterija, prvi stanovnici socijalnog kompleksa morali su se obvezati na molitvu tri puta dnevno za zdravlje i prosperitet obitelji Fugger i svih građana Augsbuga, ali i prihvatiti policijski sat u 22 sata. Tad je dogovorena i cijena smještaja u iznosu od jednog "rajnskog guldena" za jedan stan, koja se nije mijenjala do danas baš kao niti ovi neobični uvjeti za ostvarenje istog.

Doduše, policijski sat je navodno malo olabavio te se može, bez posljedica, doći u smještaj i nakon 22 sata, a za to je nepisano pravilo ostaviti napojnicu portiru. On je i sam, naime, stanovnik Fuggerei naselja jer, osim obvezne molitve i poštivanja kućnog reda, stanari obavljaju i druge manje poslove u naselju poput noćnog čuvanja, posluživanja, održavanja zelenih površina i slično.

Jakob Fugger osnovao je dobrotvornu zakladu za financiranje svog kompleksa društvenih stanova, koja i danas pokriva neke troškove, a rajnski gulden kao tadašnje platežno sredstvo kroz stoljeća je pažljivo preračunavan da bi cijena ostala ista.

Naselje Fuggerei od svog je osnutka preživjelo i Tridesetogodišnji rat i Drugi svjetski rat, u kojima je zadobilo niz oštećenja, no uz sredstva iz Fruggerove zaklade i dodatne financijske injekcije obnavljano je i proširivano, no uvjeti za dobivanje boravka po ovoj povlaštenoj cijeni koja ne postoji nigdje drugdje na svijetu, ostali su isti.

Otvorenost prema vanjskim posjetiteljima još je jedan način na koji se Fuggerei nastavlja financirati i osiguravati svojim stanarima simboličnu cijenu najma. Ova priča je, naime, zanimljiva je i turistima koji ga rado posjećuju po cijeni od 8 eura dnevno za odrasle. Tamo mogu dodatno obići muzej Fuggwerei stanara i upoznati se s poviješću mjesta, ali i posjetiti jedan od 67 stanova, od 60 kvadrata stambenog prostora, u kojemu mogu čuti priču o njihovoj neobičnoj svakodnevici koja se uspjela očuvati kroz sva ova stoljeća.