Prvi smo ušli u senzaciju na Bundeku: Dobro došli u najbolju školu u Hrvatskoj

Ako ste prolazili Središćem, niste mogli ne primijetiti tu novu zgradu. Na prvu moderna, čista i stroga, a nakon pomnijeg promatranja, kad se uoči tko su njezini stanovnici, postaje nekako topla, vesela i razigrana. Baš takva bi trebala biti i škola: ozbiljna i stručna, ali opet pružati veselje i toplinu.

Upravo to su neke od karakteristika zgrade Američke međunarodne škole u Zagrebu (AISZ), čiji su autori Vedran Pedišić i Erick Velasco Farrera iz ureda SANGRAD+AVP u suradnji s američkim kolegama iz ureda FLANSBURGH architects, Davidom Croteauom i Jenni Katajamäki.

JAVNI NATJEČAJ

Inače, Grad Zagreb prenamijenio je postojeću lokaciju u svrhu odgojno-obrazovnog kompleksa i 2015. godine raspisao javni natječaj za izradu idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja za Odgojno-obrazovni kompleks Središće koji uključuje AISZ, državni dječji vrtić i osnovnu školu. Neovisni ocjenjivački sud odabrao je pobjednički dizajn i arhitekte, a u Sangradu+AVP-u se posebno vesele što je Grad na takav način odlučio riješiti situaciju, jer će sve tri građevine stilski pratiti jedna drugu te će prostor izgledati uredno i moderno. Uskoro bi trebala početi i gradnja tih dvaju projekata.

No, vratimo se na AISZ. Škola se sastoji od četiri dijela: vrtića, osnovne škole, više osnovne škole (od 6. do 8.razreda) i srednje škole. Riječ je o obrazovnoj instituciji koja ima specifičan odnos prema obrazovanju i svojim učenicima, a kako ona funkcionira ukratko nam objašnjava direktor Paul Buckley.

- Naša škola nudi inovativni međunarodni kurikulum koji je utemeljen na najnovijim istraživanjima u obrazovanju i na najboljoj praksi. Želimo da naši učenici vole učenje, da su uključeni, da slijede svoje snove, da individualiziraju svoje učenje i da izgrade osobnost. Vjerujemo da svaki učenik može učiti na visokim razinama. Mnogi naši učenici će raditi u zvanjima ili područjima koja još ne postoje, oni su spremni za budućnost - objašnjava Buckley, a projektantica Gordana Gregurić Miočić iz arhitektonskog ureda Sangrad+AVP, nadovezuje se kako je upravo koncept škole i kurikuluma bio misao vodilja za osmišljavanje zgrade.

KAO KOD KUĆE

- Ovdje nije riječ o, uvjetno rečeno, tradicionalnoj školi gdje se nastava odvija u učionicama koje su uglavnom slične ili iste, a zatim se kroz hodnike izlazi ili ulazi. Ovdje se ne uči samo u učionicama, nego i oko njih. Klasičan frontalan odnos učitelj - učenik je povremen, djeca uče u grupama, rade zajedničke projekte, uče u učionicama i prostoru oko njih. U prostornom smislu učionica je transparentna prema okolnom prostoru koji nije hodnik, nego isprepleteni sustav niša. Prostori se isprepleću i ulijevaju jedan u drugi, i svi se koriste - objašnjava Gregurić Miočić.

I zaista, kad smo došli, nismo mogli zaključiti je li nastava (kakvu mi pamtimo iz škole) u tijeku ili nije. Kao prvo, nema zvona. U pojedinim učionicama odvijala se nastava, u prostorima koje bi nazvali hodnicima, djeca na velikim vrećama za sjedenje čitaju, rade na laptopima i tabletima ili pričaju, na ulaznom prostoru, koji je i blagovaonica, nekoliko učenika jede, u praktičnom kabinetu dvije djevojke sjede na podu i pilom dovršavaju nešto što nam je djelovalo kao prototip komada namještaja... Činilo nam se nekako najživlje i najveselije u prostoru glazbene učionice. Profesorica Lana Škrgatić objašnjava nam kako je od 15 do 16 sati “passion hour” ili “sat strasti” u kojem učenici mogu ići kamo žele u prostorima škole i baviti se čime žele, tj. onim što je njihova strast. Upravo u tom terminu puno djece dolazi u glazbeni studio svirati ili pjevati.

- Važno je slijediti svoju strast. Ako djecu pripremimo da postanu ono što žele, da u budućnosti rade ono što ih raduje, napravili smo najvažniji dio posla - govori nam prijateljski raspoložen i optimističan direktor Buckley i dodaje da je zgrada možda nova, ali škola je već skupila godine iskustva.

- Mi smo od 1966. godine u Zagrebu, i to kao podstanari. Iznajmljivali smo razne kuće, čija namjena nije uvijek bila u potpunosti u skladu s našom obrazovnom misijom. Sad se konačno osjećamo kao kod kuće jer zgrada svim svojim sadržajima prati ono u što vjerujemo. Puno je lakše nekome predstaviti kakva smo škola kad ga provedemo kroz ovaj naš novi dom - vidno sretan i zadovoljan kaže Buckley.

SADRŽAJI

Kad smo se već dotakli sadržaja, ovo je, slobodno možemo reći, svemirski brod među školama u Hrvatskoj. Tu je kantina s domaćom kuhinjom, glazbeni studio za sviranje i snimanje sa zvučnom izolacijom, opremljena plesna dvorana, kemijski laboratorij, posebne učionice za fiziku, biologiju, jezike... Tu su i dvije knjižnice, velika sportska dvorana koja čak ima i umjetnu stijenu za penjanje, te black box: prostor kina, kazališta i multimedije.

- Što se tiče vanjskih prostora, uspostavljeni su kroz sustav otvorenih atrija, oni su transparentna barijera, ali i koristan prostor za učenje i boravak na otvorenom. Škola također ima vanjska igrališta: nogometno, košarkaško i tenisko. Parkovi sa spravama prilagođeni su djeci vrtićke dobi i osnovne škole - kaže Gordana Gregurić Miočić iz ureda Sangrad+AVP.

- AISZ je i prije nalazio način za suradnju s lokalnom zajednicom, i stoga nam je želja u budućnosti otvoriti Bundek kampus lokalnoj zajednici, uz mogućnost korištenja višenamjenskih prostora, poput igrališta, dvorane, kazališta i slično. Želimo postati aktivni sudionik i dio zajednice kojoj pripadamo. Mi smo vrlo ponosni što gotovo 30% učenika dolazi iz Hrvatske - ističe Paul Buckley.

Arhitekti ističu kako je gotovo nevjerojatno da je škola sagrađena za 13 mjeseci i ukazuju nam na još neke važne značajke građevine.

ČIST ZRAK

- Riječ je o niskoenergetskoj kući razreda A+. To je postignuto solarnom elektranom na krovu te dizalicama topline voda - voda - kaže Gregurić Miočić, a direktor ističe da je to bio jedan od glavnih uvjeta.

- Želimo da naša djeca žive u zdravom svijetu, i na neki način želimo se odužiti prirodi. Bilo je od presudne važnosti da je zgrada do neke mjere samoodrživa. Također, istaknuo bih rekuperaciju zraka koja učenicima u svako doba godine osigurava jednak ‘osjećaj’ u školi, osjećaj da mogu zaista disati punim plućima. I fizički i u prenesenom značenju - zaključio je Buckley.

Foto: Berislava Picek/Hanza Media