Zbog ‘plivačkog uha‘ radimo kardinalne greške, liječnicu zato shvatite ozbiljno: ‘Otvarate put bakterijama!‘

Plivačko uho, ili upala vanjskog uha, jedan je od najčešćih razloga dolaska otorinolaringologu. Premda je, naoko, riječ o banalnoj bolesti, upale vanjskog uha onemogućavaju čak 36 posto pacijenata u obavljanju uobičajenih dnevnih aktivnosti.

Svaki peti oboljeli odlazi na bolovanje, a u više od 65 posto slučajeva propišu se sistemski antibiotici, iako se radi o lokaliziranoj infekciji koja se može jednostavno kontrolirati topičkim preparatima, odnosno kapima i mastima, kaže izv. prof. prim. dr. sc. Željka Roje i pojašnjava kako možemo smanjiti rizik od ove neugodne bolesti, koja je češća u ljetnim mjesecima.

– Vanjsko uho sastoji se od uške i vanjskog zvukovoda. Upala zvukovoda nastaje kao rezultat narušavanja ravnoteže između lokalnih obrambenih mehanizama i precipitirajućih čimbenika upale. Lokalni mehanizmi obrane su: cerumen i epitelna migracija (self – cleaning). Adekvatna količina cerumena hidrofobnim djelovanjem, kiselošću i lizozimskim djelovanjem predstavlja barijeru za rast patogenih mikroorganizama.

Nedostatak cerumena, poglavito u starijih osoba, predispozicija je za nastanak akutne i kronične upale zvukovoda. Isto tako, prevelika količina cerumena ili previskozan cerumen vodi k opstrukciji zvukovoda te susljednoj infekciji. Jako razvijene dlačice na ulazu u zvukovod otežavaju “samočišćenje” i također povećavaju rizik od razvoja upale.

Privatni Album

Bol, nelagoda, iscjedak

Ipak najvažniji čimbenik rizika za razvoj upale zvukovoda je zaostajanje vode u kanalu i zato se takve infekcije primarno javljaju u ljetnim mjesecima zbog češćeg kupanja u bazenima, moru, jezerima, ali i zbog znojenja. Vanjski zvukovod je slijepa ulica dugačka otprilike 2,3 centimetra, koja podsjeća na naše tamne i vlažne dalmatinske kale, a u kojima postoje izvaredni uvjeti za rast i razvoj gljivica i bakterija. Stoga ne čudi da su sinonimi za upale zvukovoda “swimmer’s ear”, “tropical ear” ili “Singapore ear”.

Koji su uzročnici plivačkog uha?

– Najčešći uzročnici upale zvukovoda su bakterije, u gotovo 90 slučajeva. U preostalih 10 posto slučajeva uzročnici su gljivice, premda se vrlo često radi o miješanoj infekciji. Ostali uzroci su nespecifični i vezani uz kožne bolesti ili manifestacije sistemskih bolesti. Među infektivnim uzrocima su bakterije (Pseudomonas aeruginosa, Staphylococcus aureus), gljivice (Aspergillus, Candida) i virusi (varicella zoster), dok su najčešći neinfektivni uzroci atopijski dermatitis, kontaktni dermatitis, psorijaza, seboroični dermatitis, akne i sistemski lupus.

Koji simptomi upućuju na to da je došlo do upale?

– Dva karakteristična simptoma su bol, odnosno osjećaj nelagode u uhu i iscjedak iz uha. Osjećaj nelagode ima raspon od svrbeža do vrlo jake boli koja se pojačava pomicanjem uha, otvaranjem usta, žvakanjem. Ako je koža zvukovoda izrazito otečena, pacijent se žali i na osjećaj zaglušenosti, odnosno gubitak sluha. Iscjedak varira po svom intenzitetu i izgledu. Osobitosti iscjetka mogu nam poslužiti kao vodilja u postavljanju ispravne dijagnoze.

Nježna toaleta

Ako ste na ljetovanju i nakon kupanja imate bol u uhu, nemate temperaturu i nije vam začepljen nos, vjerojatno imate upalu vanjskog uha. Probali ste ukapati kapi u uho, ali jednostavno ne prolaze. Vjerojatno je koža zvukovoda jako otečena i kanal je u cijelosti zatvoren pa kapi ne mogu ući. U tom slučaju trebat ćete otorinolaringologa da u zvukovod postavi trakicu s antibiotskom i protuupalnom masti kako bi se postiglo otvaranje kanala, što će omogućiti daljnje liječenje kapima. Trakica ostaje u uhu dva dana.

Važno je da tijekom upale vanjskog uha ne močite bolesno uho i da ga zaštitite vatom, koju s vanjske strane možete premazati vazelinskom kremicom i obvezno uzmite analgetik na usta dok se upala ne smiri.

Griješe li ljudi kada sami pokušavaju očistiti zvukovod raznim pomagalima?

– Otečenost kože zvukovoda i iscjedak može dovesti do njegova potpunog zatvaranja. Okludirani zvukovod onemogućava vizualizaciju bubnjića i adekvatan pregled, a isto tako i primjenu topičke terapije. Stoga je imperativ očistiti zvukovod i ukloniti višak sekreta ili smole, gljivičnih kolonija i oljuštenog epitela kože.

Često plivanje rezultira osjećajem nelagode u rasponu od svrbeža do vrlo jake boli

Goran Šebelić /Cropix

Naravno, inflamirana koža zvukovoda osjetljivija je na traumu nego inače. Zato toaleta mora biti vrlo nježna i poštedna prema koži. U tom se smislu ne preporuča koristiti kiretu ili forsiranu lavaciju. Nikako se ne preporuča “sam svoj majstor” pristup, kada se uši čiste štapićima, ukosnicama, tuljcima za paljenje i sl.

Ako se zvukovod ne može očistiti na adekvatan način zbog izrazitog bola i edema, iscjedak i debris treba ostaviti u zvukovodu i redovito ga ambulantno pratiti dok se ne postignu uvjeti za toaletu ili dok se sekret spontano ne isprazni. U tu svrhu se u zvukovod postavi tzv. trakica koja služi za drenažu i aplikaciju lokalne terapije, bilo kao medij (antibiotska i kortikosteroidna mast) ili kao instilacijska “cjevčica” preko koje kapilarnim silama kapi za uho dolaze do željenog mjesta.

Kako se liječi plivačko uho?

– Liječenje upala vanjskog uha gotovo uvijek je lokalno uz pomoć masti li kapi te uz analgetike na usta, što traje oko sedam dana. Samo u slučaju vrlo jake upale potrebno je davati antibiotik na usta. Nakon sanacije upale osoba uredno čuje. Naravno, potrebna je zaštita od vode barem još dva tjedna nakon sanacije upale kako se ona ne bi ponovila.

Kako spriječiti ponavljanje

Možemo li spriječiti ponavljanje upale vanjskog uha?

– Možemo, ali oni koji imaju problema trebaju se pridržavate sljedećih pravila: ne čistite uši štapićima za uho ni bilo čim drugim, kao što su ukosnice, pincete, čačkalice..., jer na taj način možete oštetiti kožu zvukovoda i otvoriti vrata za ulaz bakterija i gljivica u kožu, što predisponira upali! Osim toga, štapićima “nabijate” ušnu smolu do bubnjića i od tuda više ne može izići prirodnim putem – pomicanjem zvukovoda tijekom govora, plakanja, zijevanja i žvakanja, što dovodi do daljnjeg osjećaja nelagode i zaglušenosti.

Prije odlaska na ljetovanje provjerite stanje unutar zvukovoda i neka liječnik očisti smolu

Ante Čizmić/Cropix

Ušna smola, cerumen, čisti se samo s onog dijela uške i zvukovoda koji je dostupan pogledu, a to se napravi prstom omotanim u gazicu! Dobro je da su uši malo “zamašćene” ušnom masti; ona ima protubakterijsko djelovanje. Ponekad možete koristiti blaga ceruminolitička sredstva za otapanje cerumena. Stari otorinolaringolozi kažu: “Ne stavljaj u uho ništa manje od lakta!”