Samobor

Samobor nisu samo kremšnite. I popularni Fašnik. Ipak je on mnogo više. Otkrili smo neka od najzanimljivijih mjesta u gradiću koji pozornost privlači svojom poviješću i turističkim sadržajima, koji je idealan za osnivanje obitelji, a ujedno je i jedan od najsigurnijih u Hrvatskoj.

Atila Hun povlačio se iz ratovanja kroz dolinu ovoga grada, nakon što je nje- gove postrojbe pokosila kuga. U njemu je tiskana i prva ilegalna zbirka pjesama na makedonskom jeziku. Čovjek rođen u njemu bio je prvi rektor sveučilišta u Sofiji. U 16. stoljeću u rudnicima bakra u blizini proizvodilo se više bakra nego u svim engleskim rudnicima zajedno. Jedan od njegovih stanovnika 1990. dobio je glavnu nagradu za haiku poeziju u Japanu, a njegovi stihovi nakon toga ti- skani su na japanskim limenkama Coca Cole. Znate li o kojem hrvatskom gradiću govorimo? Da smo rekli kremšnite i Fašnik, odmah biste znali…

Atila Hun povlačio se iz ra- tovanja kroz dolinu ovoga grada, nakon što je njegove postrojbe pokosila kuga. U njemu je tiskana i prva ilegalna zbirka pjesama na makedonskom jeziku. Čovjek rođen u njemu bio je prvi rektor sveučilišta u Sofiji. U 16. stoljeću u rudnicima bakra u blizini proizvodilo se više bakra nego u svim engleskim rudnicima zajedno. Jedan od njegovih stanovnika 1990. dobio je glavnu nagradu za haiku poeziju u Japanu, a njegovi stihovi nakon toga tiskani su na japanskim limenkama Coca Cole. Znate li o kojem hrvatskom gradiću govorimo? Da smo rekli kremšnite i Fašnik, odmah biste znali…

Jedno od najstarijih izletničkih odredišta, grad Samobor, danas broji oko 16 tisuća stanovnika te još oko 20 tisuća u okolnim mjestima. Smješten u neposrednoj blizini glavnoga grada Hrvatske, oduvijek je za Zagrepčane imao čar ladanja, a zauvijek je ta tradicija zabilježena u filmu “Tko pjeva zlo ne misli”. Glavni likovi na izlet su otputovali nekada popularnim vlakom Samoborčekom, koji je skoro osamdeset godina povezivao ova dva grada, dok, na žalost, nije ukinut. Postoje i danas planovi kako bi se pruga vratila, ali o njima se više priča, nego što se gradi.

Preduvjete za turističko odredište Samobor je intenzivno stjecao u drugoj polovici 19. stoljeća kada ga se počinje uređivati, pošumljavati, dotjerivati kupališta i parkove. Najpoznatije samoborsko kupalište, Šmidhen, doživjelo je tužnu sudbinu baš kao i Samoborček. Zatvoreno je već godinama, a na njegovom bi mjestu trebao izrasti potpuno novi vodeni park Fantasyland. Za sada taj plan izgleda baš kao da ga je netko isfantazirao, jer i o tome se već godinama samo priča, a zbog različitih zakonskih poteškoća, gradnja nikako da krene za ozbiljno.

U međuvremenu su se oko Samobora počele graditi luksuzne vile koje su postale domovi moćnika iz raznih sfera društva, a počele su nicati i novogradnje, takozvane urbane vile. Šarm baroknog gradića, ali i jeftiniji kvadrati stanova i zemljišta u njegovoj neposrednoj okolici, bili su presudni za brojne obitelji koje su odlučile promijeniti adresu. Ipak, čini se da mnogima od njih stanovi i kuće služe samo kao spavaonice, dok im se život, što poslovni, što privatni, i dalje odvija u Zagrebu. O tome gdje je Samobor danas, razgovarali smo s jednim od njegovih najpoznatijih domorodaca, neprikosnovenim Samoborcem alternativnim liječnikom Dragom Plečkom.

Šarm baroknog gradića pod Žumberkom i jeftiniji stanovi presudni su za brojne obitelji koje žele napustiti obližnji, bučni Zagreb

– Samoboru prijeti decentralizacija. Postoji tendencija da se sve gradske i općinske institucije, vatrogasci, policija, presele na prostor bivše vojarne Taborec, što je loše za centar grada, koji će tada i po danu biti mrtav. Grad se širi, što je redu, ali istodobno zamiru stare ulice koje su nekad bile prepune zanatskih radnji. S dolaskom šoping centara one su se polako gasile. Industrijski potencijal također je uništen, nekad je ovdje punom parom radilo devet tvornica. Zapravo, Samobor trenutno prolazi pravu zapanjačku metamorfozu. Šteta, jer ovo je jedini grad u kojem ste pri trgu, a na nekoliko metara od vas počinje prava šuma koja se proteže do Slovenije – priča Plečko, čija obitelj je ovdje preko 150 godina. Vjerojatno magazin D&D ne može spasiti Samobor od decentralizacije, ali zato smo odlučili prošetati njime i otkriti što bi to moglo privući nove ljude, pa makar vikend posjetitelje. Otkrili smo hrpu zanimljivih mjesta i ljudi te potvrdili da Samobor nisu samo kremšnite. On je ipak mnogo više.

Ušli smo u pet kafića i na malom geografskom prostoru pronašli nekoliko krajnosti. Iznimno pohvalno za ovaj nevelik grad. Kada je riječ o običnoj dnevnoj kavi ili dobrom pivu u večernjim satima, ovdje sasvim različiti ukusi i svjetonazori mogu zadovoljiti svoje potrebe. Svjesni smo da smo mahom “birtaška” nacija pa smo odlučili napraviti ozbiljnu selekciju kafića koje u Samoboru vri- jedi posjetiti. Možda vam se neće svi svidjeti, ali nema šanse da vam se niti jedan ne svidi.

Kafić Havana svakako je jedinstveno mjesto u Samoboru. Uređenjem, odnosno zidovima “optočenim” fotografijama s Kube u sepiji te glazbom koja potječe s iste lokacije, svakako odudara od onog što se očekuje od baroknog štiha. Stari instrumenti, razno oruđe, Che Guevara, sve se to našlo na zidovima kafića na glavnom samoborskom trgu. Mnogi od tih detalja pronađeni su na Hreliću, dijelove Singerica koji su iskorišteni za stolove donirale su razne bake, a ostatak namještaja vlasnik Mladen Frankić nacrtao je sam. Sve je napravljeno bez arhitekta i dizajnera, a inspiraciju je pronašao u plesu kojim se nekada bavio, kao i u putovanju na Kubu.

– Završio sam strojarstvo i drugi dan otvorio butik u Samoboru. Osim u Kubu, zaljubio sam se i u ovaj grad. On jednostavno ima dušu, ovdje postoji neka kultura ophođenja. Porijeklom, gotovo svi su na mali korak od plemstva – pojašnjava Mladen, inače doseljenik iz Zagreba, koji je sam izradio i impresivne lustere od kuhane vrbe i žice. S obzirom na njegove dizajnerske sklonosti, ni ne čudi da je veliki obožavatelj ovog magazina. Sam je to priznao, nismo ga prisiljavali.

A samo nekoliko metara dalje, samoborski klasik. Kavana Livadić. Popularna već desecima godina i neizbježno odredište svih turista koji su ikad nogom ovdje kročili. Kavana Livadić odavno je nadrasla samu sebe, ona je i hotel i slastičarnica. Vlasnica Marija Labaš bila je zauzeta, pa smo razgovarali s njezinom kćeri Helenom. Ona nam je pak otkrila da Zagrepčani i kremšnite još uvijek njeguju svoj odnos. – I danas dolazi puno Zagrepčana. Naravno, zbog krize, ljudi ipak manje troše, ali ta tradicija nije nestala. Vikendom se dobro radi, jedini problem ovog grada su noćni izlasci. Nema nikakvog kluba, samo nekoliko kafića vikednom radi do jedan-dva sata iza ponoći. Inače, grad se prazni čim pada mrak – priča mlada Helena.

Fine, kremaste, slatke… Samoborskim kremšnitama rijetko tko može odoljeti. Shvaćamo i zašto. A sve je počelo zahvaljujući Đuri Lukačiću, koji se smatra ocem tog kolača

S tom tvrdnjom, zapravo, složili su se svi ugostitelji s kojima smo razgovarali. Zdrava logika nalaže, ako bi se otvorio barem jedan klub koji bi radio do recimo 4 ujutro, svi bi išli tamo, jer je jedini koji radi, pa bi valjda bio pun, a klub koji je pun gostiju, vjerojatno bi nešto i zaradio. No, takvog mjesta u Samoboru već dugo nema, a i kada ih je bilo, propadali bi. Objašnjenje za to nismo uspjeli pronaći, ali i dalje se svi žale kako se nema gdje izaći.

Možda su se mladi Samoborci ipak orijenitarali na izlaske u Zagreb. Iako, jedno od mjesta s rijetko dobrom atmosferom nalazi se baš u Samoboru. Riječ je o Scout Club Irish Pubu. Prigušena žuta svjetla i malo “mračniju” atmosferu, kakva pubu i dolikuje, prate melodije irske glazbe, žestoki rifovi ili kombinacija jednog i drugog. I 250 vrsta piva, od belgijskih i čeških, preko engleskih i irskih, do japanskog i tajlandskog piva. Vlasnik Srećko Bošković prilično je neobičan ugostitelj, kojem je primaran posao knjigovodstveni servis. Prije 15 godina prethodni vlasnik kafića je nestao preko noći, a Srećko ga je, kad je već bio u susjedstvu, ni kriv ni dužan preuzeo. I odlučio pretvoriti u svoju priču.

– Kod mene nema rezervacija. Ne želim stvarati nikakav elitizam, samo želim da se svi ovdje osjećaju jednako dobrodošli. Moji konobari moraju biti pošteni i poznavati glazbu, to su uvjeti koje tražim. Ne može se dogoditi da ovdje zasviraju narodnjaci, a kavu će već naučiti kuhati – pojašnjava Srećko, koji je od djetinjstva bio izviđač (od tuda i ime Scout), a i danas je aktivan alpinist. U skladu s tim, za svoje goste organizira i nagradne igre pa ih vodi na izlete, rafting, skijanje… A u skladu sa svojom životnom filozofijom, uz pomoć oca, izradio je i sav namještaj za pub. Pravo blago Scouta je podrum. Bez pro zora i dnevnog svjetla, potpuno ukopan u zemlju, u koji se možete zatvoriti i piti sve dok ne nestane piva u kafiću. Dobro, vjerojatno nitko nije toliki kapacitet, ali znate na što mislimo. I još jedan tip – u Scoutu možete pronaći pravi engleski cider. Tko ga je ikada pio, cijenit će ovu informaciju.

Još jedna dobra pivnica i mjesto koje se nikako ne smije zaobići je Old Nick’s Pub, a nalazi se doslovno tri i pol koraka od glavnog trga. Ogroman prostor, koji ima i galeriju, dobro funkcionira i kao mjesto za dnevnu kavu i za večernji izlazak. Kvalitetno opremljen i s pažnjom uređen u stilu pravog engleskog puba, vidi se da se u njega ozbiljno ulagalo. Idealan je jer u njemu možete s mirom razgovarati, prostor je jednostavno toliko velik da vam se nitko ne može disati za vratom.

Još tri i pol koraka dalje, lokacija za romantične duše. Samobor je oduvijek bio vikend-bijeg za parove, pa im savjetujemo da svrate u kafić Tom. Nas je privukao bijeli starinski bicikl oslikan cvjetićima, nehajno naslonjen na staklo lokala. A iza stakla mali shabby chic raj, nastao rukama vlasnice Dubravke Trčak, koja se u posljednje tri godine strastveno počela baviti preuređi- vanjem namještaja i njime uređivati kafić. – Skupljam stvari po Hreliću i Žumberku, spašavam stare klupice iz smeća. Većinu svog vremena posvetila sam tome, a sve radim kod kuće. Sve mi je zametano i ofarbano. Nema neke posebne priče, to je moj hobi kojem sam se intezivno posvetila. Na vlastitoj vikendici sam usred zime, na debelim minusima, vani uređivala krevet. To je trajalo 30 sati, a još nisam stigla ni prespavati na njemu – priča Samoborka koja već četvrt stoljeća vodi kafić.

Posjetite li Samobor, obavezno zavirite u tradicionalne trgovine i odlične restorane, a kući ponesite suvenire. Bocu bermeta, muštardu…

Kad ste već u Samoboru, bilo bi šteta da ne ponesete neku uspomenu kući, bila to boca bermeta, licitarsko srce ili dojmovi s izložbe. A možete pronaći i nešto sasvim originalno, ručno rađene lutkice iz trgovine Angelus Beatus koje izrađuje Lidija Škiljan. Inače dizajnerica metala, koja se donedavno bavila izrađivanjem crkvenih reljefa, odlučila se posvetiti nešto “nježnijem” poslu. U toj joj je odluci pomoglo i njezino četvero djece, prvo je za njih počela šivati. – I mama je krojačica, ali nije me to prije posebno interesiralo. Na kraju sam se sama naučila, sad sam već i stigla mamu. A od djece iz prve ruke dobijem komentar je li nešto dobro. Nakon što sam šivala lutkice i anđele, sin mi je rekao da je vrijeme da napravim i nešto za dečke – smije se Lidija. Njezine igračke mekane su i tople i nisu opasne za djecu. Trgovina (koja se nalazi preko puta Livadića) Lidiji zapravo služi kao vizit-karta. U njoj je šivaći stroj, pa svatko može vidjeti proces nastajanja njezinih lutkica. Vikendom se na glavnom trgu postavlja nekoliko štandova sa suvenirima. Redovito je tamo i Brigita Mihina, koju smo posjetili u njezinoj medičarni Arko. Tradiciju je zapo- eo njezin djed Ivan Arko, a danas medičar- nu krasi titula “obrt s tradicijom”. Brigita srca od tijesta već više od deset godina tunjka, cifra i što se već sve ne radi s njima.

Samobor doslovno poziva na šetnju i opuštanje uz potočić 

Kako su se prije radili, licitari se tako rade i danas. Ali razlike među medičarima, naravno, ima. Recepti se prenose s koljena na koljeno, svatko ima svoj način, svaka ruka drugačije zafrče – kaže Brigita. Osim licitara i medenjaka, u ponudi ima i gvirc, vino od meda, ujedno i jedno najstarijih pića uopće. I to u dvije varijante, “dječjoj” s tri posto alkohola i onoj ozbiljnijoj sa 18 posto.

Zainteresirani za suvenire i alkohol, odnosno alkohol kao suvenir, mogu produžiti do podruma Antuna Filipeca. Njegov bermet i muštarda gotovo su pa zaštitni znakovi grada. Ovo doba godine najbolje je za bermet, aromatizirano vino koje je odavna poznato kao božićno piće. No, nema nikakvog razloga da ga pijete samo za Božić. U Filipecovom podrumu postoje dvije atrakcije, preša stara više od 150 godina s kojom i danas rade te stari bunar koji su slučajno pronašli tijekom uređivanja podruma. U podu se, naime, otvorila rupa duboka deset metara, koju je Filipec odlučio sačuvati pa ju je osvijetlio i zatvorio staklom. Fascinantan prizor. Osim bermeta, probali smo i njegovu mušatrdu, posebnu vrstu senfa koju su u Samobor donijeli francuski vojnici u doba Napoleona. Muštarda savršeno paše uz kuhano meso i kobasice. I pročišćava sve dišne organe.

– Djed je komercijalizirao proizvodnju 40- ih godina. Bio je kožar, ali tada mu je konfiscirana sva imovina. Nisam nikad bježao od tog posla i bilo je logično da nastavim tradiciju – kaže. Antun danas živi između Samobora, gdje su mu roditelji i posao, i Zagreba, gdje živi sa suprugom i djecom. Povremeno razmišlja o konačnom preseljenju u Samobor, no još se nije odlučio na taj korak.

Da ne ispadne da smo samo cugali po Samoboru, raspitali smo se gdje nešto i pojesti. Krčma K Gabreku već ima status institucije, a sam restoran nalazi se u kući koja je spomenik nulte kategorije. Hrana je uglavnom domaća i sezonska, pa tako ovdje navratite na kobasice, krvavice, bincek. Plečko nam je rekao da ovdje jednostavno moramo pojesti juhu od deset vrsta gljiva, koje gazda Tomislav Medved sam bere u šumi. Budući da je restoran nekada zadovoljio želje Zsa Zse Gabor, Stevena Spielberga i Pierca Brosnana, vjerojatno će se svidjeti i vama. Ako ništa, sigurni ste u enormno velike porcije. Zanimljivo je da se baš u Samoboru nalazi i jedan od najhvaljenijih kineskih restorana u Hrvatskoj, naziva Wok Inn, pa tako i oni koji ne žele maznut krvavice, mogu pojesti nešto sasvim drugačije. Adrese za one koji se ipak žele držati klasične kuhinje su Pri staroj vuri, Samoborska klet, Dumić u Smerovišću i Rudar u Rudama. Ne možete fulati.

Sa svim svojim problemima, Samobor je i dalje gradić prepun prednosti. Ako želite divljati do jutarnjih sati, možda ovo nije “must visit” lokacija za vas, ali ako želite prošetati uz potok Gradnu, uživati u očuvanoj vizuri centra grada, popiti kavu ili piće, dva, tri, te pojesti bogat ručak, Samobor nipošto ne smijete ignorirati. Bila bi prava šteta da se duga tradicija najpopularnijeg izletišta prekine.

Rudarska greblica

Riječ je o slanom kolaču od sira. Radi se od tankog tijesta s dodatkom oraha ili povrća (primjerice, špinata ili koprive) i proglašen je zaštiće- nim nematerijalnim kulturnim dobrom Hrvatske. Spravlja se samo u Rudama, mjestu nedaleko od Samobora. Naziv je dobila po drvenom kućnom pomagalu, greblici, koja služi za razgrtanje žara u krušnoj peći. Kako legenda kaže, greblicu su jeli siromašni rudari koji su radili u rudnicima bakra, željeza i gipsa.

Vjerski turizam

Najviše zahvaljujući seminarima patera Zvjezdana Linića u Kući susreta Tabor kod Samobora, ovdje se razvio i vjerski turizam. Koji dovodi pristojne i zahvalne goste, zahvaljujući kojima smještajni kapaciteta grada ipak ne zjape prazni. Navodno im je omiljen vrlo pristojno uređeni Hostel Samobor. No, prenoćiti mogu i u Livadiću i hotelu Lavica u samom centru, kao i Garni hotelu nedaleko od grada.

Fašnik

Za fašnik ste sigurno čuli. Ovo opće narodno veselje počelo se održavati još u dvadesetim godinama 19. stoljeća, a u povijesti je posebno bitna 1876. godina kada je Odbor za karnevalski ophod od vlasti zatražio dopuštenje za procesiju gradskim ulicama, s naznakom da neće biti usmjerena “protiv vlasti”. U svakom slučaju, samoborski fašnik jedna je od najstarijih pokladnih svečanosti u Hrvatskoj. Satirično ludovanje ponovno će početi 11. veljače 2012. kada grad opet postaje Fašnička Republika. Narednih deset dana grad će živjeti dan i noć, a sve će okončati osudom Princa Fašnika i paljenjem njegove lutke. Sve to zato da bi se godina osigurala od negativnih utjecaja.

Grgosova špilja

Na početku sela Otruševac, pet kilometara od Samobora, nalazi se špilja s dvije dvorane. Razlika od tla do dna iznosi 19 metara, a špilja je dugačka trideset. Otkrio ju je 1973. godine Josip Grgos. Nova špilja otkrivena je 2007. s tri nove dvorane. Preko puta je i restoran Kod špilje, još jedno neizbježno mjesto na samobor- skoj gastro karti.

Samoborček

Samoborček je uskotračna željeznica koja je spajala Zagreb sa Samoborom od 1901. do 1979. godine. Bila je dugačka 19 kilometara, a do 50-ih godina vagone su vukle parne loko- motive. Kasnije su sagrađeni dizelski motorni vlakovi, poznati kao Srebrna strijela. Svoju posljednju vožnju Samoborček je odvozio na Staru godinu, 31. prosinca 1979. Mnogi Samoborci i Zagrepčani i danas se nadaju da će se ova pruga ponovno sagraditi.

Tekst : Mila Batinica