"U odgojno-obrazovnoj skupini, u kojoj boravi i vaše dijete, pojavila se ušljivost, karakteristična za ovo doba godine i za kolektive u kojima višesatno borave djeca u bliskom kontaktu". E-poštu ovakvog sadržaja posljednjih tjedana prima popriličan broj roditelja vrtićke djece, a može se čuti kako je ušljivost glave prisutna i u osnovnim školama.
Svjesni smo koliko je uznemirujuće uopće razmišljati o bubama koje gmižu po djetetovom ili vašem tjemenu, a kamoli o tome mogu li se i koliko dugo zadržavati na namještaju, u odjeći, posteljini... Zaista, mogu li uši preživjeti na našim jastucima i plahtama?
Kako bismo doznali odgovor na to pitanje valja proučiti životni ciklus uši, jer će nam to pomoći da shvatimo koliko dugo mogu živjeti kad nisu na čovjeku-domaćinu. Svakako treba reći da ušljivost vlasišta nikako nije povezana s lošom higijenom te je prilično uobičajena pojava tijekom trajanja predškolske i školske godine.
Uši se prenose direktnim dodirom glave o glavu, ali i preko predmeta koji se dijele, pa čak i preko posteljine, češljeva, ručnika ili pokrivala za glavu. Hrane se isključivo krvlju domaćina do koje dolaze bezbolnim ubodima, što izaziva iritaciju i pojavu karakterističnog svrbeža.
Životni ciklus ušiju može se podijeliti u tri faze, a poznavanje ovih faza može vam pomoći da prepoznate kako izgledaju. Jaja, koja se nazivaju i gnjidama, sićušna su, ovalna, bjelkasto-žuta jajašca zalijepljena za vlas kose otprilike pola centimetra do centimetar od tjemena. Nakon polaganja, potrebno je otprilike tjedan dana da se izlegne nezrela uš koja se naziva larva ili nimfa. One izgledaju kao odrasle uši, ali su manje. Odrasla uš, naime, velika je poput sjemenke sezama - otprilike dva milimetra. Nimfa za sedam do deset dana sazrijeva u odraslu uš, sposobnu za razmožavanje. Tada je žutosmeđe do sive boje i ima šest nogu pomoću kojih se čvrsto drži za dlaku. Kad potpuno naraste, duga je do tri milimetra, s tim da je ženka nešto veća od mužjaka.
Zabrinjavajući je podatak da uš prosječno živi 30 do 40 dana, a za to vrijeme odrasla ženka može izlegnuti 300 jajašaca! Da bi preživjele, uši se moraju hraniti krvlju nekoliko puta dnevno. Bez domaćina kojim se hrane, uši će uginuti u roku od 24 do 48 sati. Iz tog proizlazi da uši ne mogu dugo živjeti na jastucima ili plahtama. Moguće je da živa uš koja je sišla s nečije glave otpuže na drugog čovjeka koji također stavlja svoju glavu na iste jastuke ili plahte. Međutim, rizik od hvatanja uši na ovaj način vrlo je mali jer uši ne vole napuštati svog domaćina. No, ako ste i dalje zabrinuti zbog hvatanja ušiju s jastuka, plahti ili ručnika, tada pranje i sušenje u sušilici ovih predmeta može dodatno smanjiti rizik.
Međutim, prvi je prioritet tretirati glavu i riješiti se ušiju i gnjida s kose koristeći namjenski šampon i profesionalni češalj za uši, iako ni to ponekad nije dovoljno da biste se ih u potpunosti riješili. Roditelji nam kažu da čak i nakon nekoliko tretmana šamponom, uši mogu preživjeti. Stoga se svakako preporučuje biti uporan i svakodnevno pregledavati kosu, pramen po pramen, te izvlačiti žive uši i gnjide. Nakon što se gnjide skinu s vlasi, budite bez brige - neće se izleći.
U tom periodu, očekivano, dijete ne smije ići u kolektiv, a važno je da roditelji obavijeste vrtić ili školu kako bi se ušljivost u određenoj odgojnoj skupini ili razredu stavila pod nadzor i kontrolu.
Roditelje se apelira i na pranje plišanih igračaka, stoga je posve logično zapitati se mogu li uši preživjeti na dječjim igračkama. Nekada se preporučalo stavljanje svih plišanaca u vrećice na nekoliko tjedana, ali znamo li da uši ne mogu preživjeti ako se ne hrane dulje od 24 do 48 sati, to možda ni nije potrebno. Ipak, sve što je u bliskom dodiru s glavom zaražene osobe i ostalih ukućana, valja tretirati. Stoga nije nadomet oprati posteljinu, jastučnice, plišance... Gumice, kopče za kosu i češljeve dovoljno je, pak, potopiti u vruću vodu na nekoliko minuta.
