Što je sve toksično u vašem domu?

Definicija toksikologije je – znanost o otrovima. Točnije, mogla bi se opisati kao proučavanje štetnih učinaka kemijskih i fizikalnih agenasa na ljude koji mogu biti opasni do te mjere da ozbiljno naruše ljudsko zdravlje ili čak dovedu do smrtnih ishoda. Ove podatke vjerojatno svi znamo, ali koliko smo svjesni da nas toksične stvari okružuju u vlastitom domu? Gotovo su na svakom koraku i teško ih je sve nabrojati.

Primjerice, naftalin, koji koristimo za zaštitu od moljaca, nije dobar za naše zdravlje. Tu su, naravno, pesticidi, prešano drvo zbog ljepila, kemikalije u tepihu, kemikalije iz printera, osvježivači zraka, olovna boja, razni preparati za čišćenje te neki kozmetički proizvodi… Jedan od najpoznatijih hrvatskih toksikologa Franjo Plavšić iz Hrvatskog zavoda za toksikologiju kaže kako se bez opasnih kemikalija ipak ne može, ali važno je paziti se. Objašnjava kako su u domu najopasnije kućne kemikalije, kiseline, lužine, deterdženti, oksidansi i, naravno, lijekovi.

Potrebna edukacija

– Može se reći da smo u domu okruženi kemikalijama. U svakom trenutku udišemo, diramo, pijemo, jedemo ili koristimo različite kemikalije. No, neke od njih zaista su opasne – napominje Plavšić i dodaje kako je važno na svim proizvodima koje unosimo u kuću pročitati sastav i pridržavati se upozorenja. Jedno od pravila je i da ne kupujete velike zalihe opasnih proizvoda i da uvijek budu nedostupni djeci i dobro zatvoreni. Sadržaji sredstava za čišćenje nikako nisu zdravi i za njihovo korištenje nužno je koristiti zaštitne rukavice. U Hrvatskom zavodu za toksikologiju ipak kažu kako korištenje rukavica i nije tako jednostavno, odnosno građani nisu upoznati s činjenicom da ih je nakon upotrebe potrebno dekontaminirati.

– Rukavice se peru izvana, ali i iznutra! U protivnom navlačenje rukavica više ne predstavlja zaštitu nego teško izlaganje kemikalijama preko kože – kaže Plavšić. Kao primjere preparata koji sadrže opasne kemikalije navodi sredstva za pranje WC školjki jer dugoročno mogu štetno djelovati u vodi i razrjeđivač jer je zapaljiv te štetan ako se udiše i nadražuje kožu. Zatim tu je i krema za čišćenje mrlja jer može izazvati ozbiljne ozljede očiju, a u dodiru s kožom može izazvati preosjetljivost. Treba paziti i sa sredstvom za vanjsko predpranje stakala jer može izazvati teške opekline i ozbiljne ozljede očiju.

No, osim opasnih kemikalija, štetne tvari mogu se nalaziti i u namještaju pa su tako, primjerice, proizvodi od prešanog drveta, odnosno ljepilo kojim se spajaju dijelovi, opasni po zdravlje. Neki proizvodi sadrže formaldehide kao smolu, a riječ je o bezbojnom plinu intenzivnog mirisa. Formaldehid se indicira kao eventualni uzročnik raka, ali se ipak još koristi. Najveće opterećenje formaldehidom je u prešanim pločama. Stalni kontakt s formaldehidom izaziva nadražaj kašlja, glavobolju, a može dovesti i do oštećenja reproduktivnih organa.

Prava ili eko koža?

I tekstil može biti problem! Na Tekstilno-tehnološkom fakultetu profesorica Đurđica Parac-Osterman, docent Ana Sutlović i izvanredna profesorica Martinia Ira Glogar upozoravaju kako bojila za tekstil mogu biti uzrok određenih alergijskih reakcija. Dokazano je da neka bojila (najzastupljenija su azo bojila) mogu imati kancerogene posljedice. – Osim kancerogenog djelovanja, osobito značenje ima i alergijsko djelovanje.

Najčešće su to alergije na koži (ekcemi, bubuljice i sl.), a rjeđe teškoće u disanju. Ove pojave izazivaju spojevi koji otpuštaju formaldehid, neka redukcijska, disperzna, metalokompleksna i reaktivna bojila – kažu profesorice i dodaju kako postoji niz zakonskih propisa i regulativa koji od proizvođača zahtijevaju definiranje štetnosti svakog proizvoda, uključujući njegovu akutnu toksičnost, iritabilnost kože i očiju, toksičnost nakon višekratne primjene, fotosenzibilnost, mutagenost, kancerogenost i teratogenost. No, i kod kože te eko kože upotrebljavaju kemikalije za koje dipl. ing. Jadranka Akalović kaže da su nužne zbog procesa izrade. – Kroz eliminaciju nekih kemikalija (npr. kromnih štavila), eko koža u odnosu na pravu ima prednost i prihvaćena je kao materijal bez negativnog utjecaja na sigurnost i zdravlje ljudi i okoliša – objašnjava Akalović.

Foto: Guliver Images/ Living 4 Media

Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!