National Geographic

Portugal i Island sve su popularnija turistička odredišta. U mediteranskoj zemlji moguće je prošetati na 175 metara nadmorske visine po najduljem pješačkom visećem mostu na svijetu, a na nordijskom otoku turisti mogu okusiti kruh ispečen u pijesku gdje se postižu temperature i do 100 stupnjeva Celzijusovih

Dronovi su zabilježili spektakularne snimke erupcije vulkana u popularnom turističkom odredištu

Piše:

Matija Boltižar/ Sponzorirani sadržaj

Objavljeno: 07. listopad 2021. 13:40

Portugal i Island dva su svijeta suprotnosti. Prvi je smješten na samom jugu Europe i broji više od 300 sunčanih dana u godini, drugi, pak, plovi na hladnom sjeveru gdje tijekom prosinca sunce sja samo pet sati. Uz mediteransku zemlju vežu se prekrasne plaže i odlično vino, a uz nordijsku vječni snijeg te saonice koje vuku izdržljivi haskiji. U jednoj se diče monumentalnim građevinama i osebujnim dvorcima, dok u drugoj netaknutim glečerima te moćnim gejzirima. Čak se i u povijesnim knjigama pronalaze dijametralne razlike. Portugal, naime, slovi kao najstarija država u Europi, dok je Island posljednje mjesto na svijetu koje su naselili ljudi.

Unatoč brojnim suprotnostima, ove dvije zemlje dijele i poneke sličnosti. Za početak, obje države ulažu znatna sredstva u zelenu proizvodnju energije te su jedne od popularnijih turističkih odredišta u Europi. Uz to, nude pregršt predivnih prizora koji su, u pravilu, nedostupni normalnom paru ljudskih očiju već su rezervirani za posebne pojedince. To su, primjerice, scene surfera koji krote valove visoke i do 25 metara ili, pak, rijetko zabilježeni trenuci hranjenja grbavih kitova.

Još jedna zajednička karakteristika obje zemlje jest i činjenica da je National Geographic uvrstio Portugal te Island u novu, treću sezonu zadivljujuće i prestižne dokumentarne serije Europa iz zraka. Riječ je o emisiji koja gledatelje vodi na jedinstveno putovanje zrakom te im pokazuje prirodne, kulturne i povijesne znamenitosti zemlje na način na koji još nije viđen. Prva epizoda nove sezone bila je o Hrvatskoj i emitirana je 19. rujna, kada je više od 180 milijuna gledatelja samo iz Europe vidjelo Lijepu Našu na jedan potpuno drugačiji način. Osim Hrvatske, u novoj sezoni sudjeluju i Irska, Norveška i Švicarska te, kao što smo već rekli, Portugal (10. listopad u 22 sata) i Island (17. listopada u 22 sata).

U općini Arouca iznad rijeke Paiva sagrađen je najdulji pješački viseći most na svijetu. Dug je nevjerojatnih 516 metara zbog čega i nosi ime „516 Arouca“.

Epizoda o Portugalu premijerno će biti prikazana 10. listopada u 22 sata na National Geographicu. Spektakularno putovanje ovom zemljom počinje u općini Arouca iznad rijeke Paiva gdje je sagrađen najdulji pješački viseći most na svijetu. Dug je nevjerojatnih 516 metara zbog čega i nosi ime „516 Arouca“ te je s radom počeo u proljeće ove godine. Kako bi lakše dobili dojam o njegovoj veličini dovoljno je znati da je duži čak i od Mosta dr. Franja Tuđmana koji cestom povezuje dvije obale zaljeva Rijeke dubrovačke kod Dubrovnika. Dronovi National Geographica vode gledatelje u trenutak kada su radnici volonteri prvi puta prošetali mostom, testirajući na taj način njegovu sigurnost. Šetnja duga pola kilometra na 175 metara nadmorske visine istinski je scena koju je teško zaboraviti, kako za šetače, tako i za gledatelje.

Nismo gotovi sa šetnjom. S kanjona rijeke Paiva selimo se na ulice Lisabona gdje je moguće doslovno hodati po umjetničkim djelima. Vidite, glavni je grad Portugala poznat po mozaičnim pločicama kojima su popločene ne samo ulice, već i kolodvori, fasade i palače. Svaki uzorak nosi neku svoju priču koja se proteže kroz trgove i ulice, no prava slike može se dobiti tek iz zraka. Ova remek djela, od kojih neka potječu iz 1840-ih godina, unikatni su potpis grada, a njihova povijest se može iščitati u Museu Nacional do Azulejo, nacionalnom muzeju koji je posvećen upravo živopisnim pločicama.

Portugal je najveći svjetski proizvođač i izvoznik plutenih čepova. Oko 55 posto pluta proizvodi se upravo u ovoj zemlji, a materijal se koristi i kao izolacija u gradnji svemirskih modula.

Napuštamo prekrasne ulice Lisabona i odlazimo prema jugu, u regiju Alentejo gdje leži carstvo hrasta plutnjaka. Mnogi to ne znaju, no Portugal je najveći svjetski proizvođač i izvoznik plutenih čepova. Oko 55 posto pluta proizvodi se upravo u ovoj zemlji, a od izvoza zarade više od milijardu eura godišnje. U emisiji Europa iz zraka imamo priliku vidjeti kako izgleda proces prikupljanja pluta. Sve se radi ručno i marljivi radnici uz pomoć male sjekire skidaju koru kako ne bi oštetili drvo. Pritom treba naglasiti kako se kora smije skidati tek nakon što hrast navrši 25. godina života te se postupak prikupljanja pluta smije ponoviti svakih 9 godina. Najbolji materijal se pritom koristi za izradu plutenih čepova za neka od najskupljih vina svijeta, no ovaj prirodni i jedinstveni materijal je svoju primjenu pronašao i u drugim granama kako na zemlji tako i u svemiru. Pluto se, naime, već dugo koristi kao izolacijski materijal u gradnji svemirskih modula. Zbog svoje male težine pluto je idealan materijal i u zrakoplovnoj industriji, ali i mnogo „zemaljskijim" prijevoznim sredstvima poput tramvaja. Najlakši tramvaj na svijetu dolazi iz Simensa i zahvaljujući plutu je 18 tona lakši od sličnog vozila s konvencionalnim materijalima.

No, ne završe svi pluteni čepovi na stranim buteljama vina nego mnogi od njih nađu svoju primjenu i u domaćim vinarijama. Najpoznatija portugalska sorta vina je porto, vrsta desertnog vina iz istoimenog portugalskog grada Porta, koje se proizvodi u dolini rijeke Douro. O njegovoj prestiži govori i činjenica da je boca Niepoort in Lalique iz 1863. godine prodana prije tri godine na dražbi u Hong Kongu za nevjerojatnih 127.000 dolara čime je ušla u Guinnessovu knjigu rekorda kao najskuplja butelja port vina. Ovo cijenjeno vino bere se u regiji koja je okupana suncem više od 300 dana u godini, no čiji teren je izuzetno strm zbog čega se vinogradi moraju brati ručno. Kako izgleda jedna takva tradicionalna berba snimili su dronovi National Geographica na imanju Quinta da Roêda, jednom od najspektakularnijih vinograda u svijetu.

Dronovi National Geographica uspjeli su zabilježiti rijetki prizor hranjenja grbavih kitova. Ove životinje koriste tehniku lova "mrežom mjehurića“ gdje ispuste niz mjehurića koji formiraju mrežu i pomoću nje ulove manje ribe.

U epizodi o Portugalu kamere vode gledatelje i do bajkovite Nacionalne palača Pena koju je u 19. stoljeću dao sagraditi njemački princ Ferdinand nakon što se oženio za portugalsku kraljicu Mariu II. Gradnjom dvorca njemački se princ htio približiti svojim novim podanicima i zbog toga je naredio da palača ima više dizajna koji će predstavljati različite faze portugalske povijesti. Osim toga, dronovi National Geographica vode gledatelje i na prevrtljive valove Atlantskog oceana gdje hrabri surferi lome valove više od 25 metara, ali i pomoću kojih se proizvodi električna energija putem moćnog Waveroller generatora, stroja koji je uronjen u ocean i proizvodi jednako energije kao solarna farma na 1,5 hektaru zemlje.

No, ne smijemo zaboraviti i na drugu figuru u ovom tekstu. Prijeđimo sada na ljepote Islanda i to odmah na jednu od scena koja je oduševila i biologe. Ova zemlja je poznata po kitovima, a najpoznatiji i najveći među njima je grbavi kit koji teži i do 30 tona. Dronovi National Geographica su uspjeli locirati jedno jato kitova, ali i jedan posebni prizor lova. Ove životinje koriste tehniku lova "mrežom mjehurića“ - ispuste niz mjehurića koji formiraju mrežu i pomoću nje ulove manje ribe te zatim mjehuriće povuku natrag u svoje tijelo. Ovaj način hranjenja nisu mnogi uspjeli uloviti na kameri, što samo daje dodatnu vrijednost ovom velikom pothvatu.

Još jedan fantastičan „ulov“ zabilježen je i u regiji Reykjanes. Arheolozi su na tom području pronašli ostatke nastambi Vikinga iz 9. stoljeća, ali je problem što se nalaze u blizini aktivnog vulkana. U epizodi imamo priliku vidjeti kako tim arheologa mapira 130 nalazišta prije nego li dođe do erupcije i izljeva lave. Na sreću, rastaljena stijenska masa koja dostiže temperaturu između 700°C i 1200°C nije zahvatila arheološko nalazište, već je samo ponudila spektakularne scene za gledatelje emisije Europa iz zraka.

Priča o Islandu nije samo priča o znamenitostima, nego i o ljudima. U epizodi upoznajemo vrijedne vozače ralica koji u samo pola sata očiste cijelu avionsku pistu na najvećem Islandom aerodromu Keflavik. Gledatelji će saznati i za Birnu Hrönn, svjetsku prvakinju u zimskom plivanju koja pronalazi mir i tišinu plivajući u prekrasnom okruženju Vatnajökulla, najvećeg europskog ledenjaka koji pokriva 8 posto površine cijelog Islanda.

Iz podnožja jezera Laugarvatnis uzdiže se geotermalna energija, toplina koja dolazi iz samog središta Zemlje. Ona zagrijava pijesak i do 100 stupnjeva Celzijusovih, a lokalni pekari koriste ovaj prirodni fenomen kako bi ispekli kruh.

Tu su i hrabri alpinisti koji ručno peru prozore na Harpi, arhitektonskom dragulju cijele države te domu islandske opere i simfonijskog orkestra. Koncertna dvorna je smještena uz luku u Reykjaviku zbog čega se perači prozora na jednom dijelu moraju spustiti na brod koji ih čeka u podnožju zgrade te se potom ponovno popnu na sami vrh građevine visoke 43 metra.

Posebno zanimljiva priča dolazi s jezera Laugarvatnis koje na prvu izgleda kao da gori. Para koja se uzdiže iz podnožja jezera rezultat je geotermalne energije, topline koja dolazi iz samog središta Zemlje te se probija na površinu. Na ovom jezeru temperatura zagrijava pijesak i do 100 stupnjeva Celzijusovih, a lokalci su pronašli razne načine kako da iskoriste tu energiju za svoje potrebe. Kamere National Geographica prate pekara Sigurðura Rafna Hilmarssona koji uz pomoć ove prahistorijske energije izrađuje kruh. Da, kruh! U posebnoj posudi priprema tijesto prema recepturi svoje bake te ju kasnije zakopava u vrući pijesak. Nakon 24 sata iskopa posudu kojoj se ispekao ukusan kruh.

U epizodi vidimo i jednu simbiozu koja vlada između farmera u pokrajini Skagafjörður poznatoj i kao kolijevki jahanja u kojoj broj konja nadmašuje broj stanovnika. Svako ljeto farmeri iz svojih staja puste stotine i stotina konja koji slobodno jure islandskim pašnjacima. No, pred zimu moraju ih vratiti, što je zadatak koji zahtijeva njihovu zajedničku suradnju i pomoć ogromne „sortirnice“ nalik suncokretu. Naime, oni dotjeraju konje do nastambe u kojoj se konji odvajaju te na taj način svaki vlasnik dobije natrag konje koje je i pustio na pašu prije ljeta.

Hallgrímurova crkva više je puta uvrštena na popis najneobičnijih građevina svijeta, ali je također izabrana u časopisu Architectural Digest među 19 najljepših vjerskih ustanova.

Odlazimo još do bijelog dragulja Reykjavika - Hallgrímurove crkve, jedne od najviših građevina na cijelom Islandu. Na prvu izgleda kao dvorac Minas Tirith iz Gospodara prstenova sa svojim heksagonalnim stupovima koji se penju uz glavni toranj. Građena je čak 41 godinu te je prvotno zamišljena kao kompleks zgrada koji će uključiti još i sveučilište te druge obrazovne ustanove, no taj plan arhitekta Guðjóna Samúelssona nije nikada realiziran. Zbog svog izgleda ova crkva je našla svoje mjesto u nekoliko izbora najneobičnijih građevina svijeta, ali je također izabrana u časopisu Architectural Digest među 19 najljepših vjerskih ustanova.

Epizoda emisije Europa iz zraka o Islandu bit će premijerno emitirana 17. listopada u 22 sata te će gledatelji tada imati priliku vidjeti iz prve ruke kako izgledaju sve ove maestralne priče i znamenitosti s nordijskog otoka. Tjedan prije toga bit će prikazana epizoda o Portugalu, a treća sezona ove fantastične emisije završit će 24. listopada sa Švicarskom. Stoga, rezervirajte si nedjeljne večeri i prepustite se najljepšim prizorima koje Europa može ponuditi.

Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studia Hanza Medije i National Geographica.

Umjetničko djelo Nikole Fallera na obali rijeke Drave

National Geographic

Na Anića kuku, najvišoj stijeni na Velebitu koja posramljuje i Empire State Building, postoji smjer kojim se uspelo samo dvoje ljudi na svijetu, u Lonjskom polju je najveće močvarno područje u cijelom dunavskom porječju, a na obali rijeke Drave par puta niknu pješčane kreacije koje je moguće doživjeti samo iz zraka

Ove nevjerojatne prizore iz Hrvatske dosad je vidjelo samo nekoliko ljudi, a sada će nas predstaviti u svijetu

Više od 180 milijuna gledatelja saznat će priču o troje iznimnih Hrvata - pripadnici GSS-a koja spašava živote planinara, čuvarici prirode koja se brine za hrvatske orlove te umjetniku koji vjeruje da se umjetnost treba vratiti prirodi

Piše:

Matija Boltižar/Sponzorirani sadržaj

Objavljeno: 13. rujan 2021. 10:25

Definicija ljepote nije univerzalna i ona se opravdano krije u očima promatrača, no postoje prizori pred kojima je nemoguće ostati ravnodušan. To je, recimo, pogled na zagasito sunce koje prije zalaska prosipa bljeskave bisere po površini modrog Jadranskog mora ili slika u vremenu zaleđenih slapova Plitvičkih jezera ogrnutih bijelim, snježnim pokrivačem. Takvim ljepotama obiluje Hrvatska, što je tvrdnja koju neće osporiti domaći ljudi, a ni turisti. Iako, neki su prizori posebniji od drugih.

Do nekih se treba uspeti više stotina metara, što dobro znaju penjači na strmim bokovima Anića kuka, najznamenitije stijene u Hrvatskoj koja po visini posramljuje i svjetski poznati neboder Empire State Building u New Yorku.

Za neke ljepote treba biti strpljiv. Čuvari prirode u Lonjskom polju čekaju tako danima, oprezno se pomičući metar po metar, kako ne bi preplašili štekavce, moćne čuvare hrvatskog neba, dok podižu malene ptiće.

Tu su i oni prekrasni prizori koji nestanu samo nekoliko trenutaka nakon što su nastali. Na obali rijeke Drave s vremena na vrijeme niknu nevjerojatne kreacije u pijesku koje jedan čovjek radi satima, samo da bi ih prvi jači val u nekoliko sekundi obrisao s pješčanog platna.

Da, te su ljepote posebnije od drugih jer nisu vidljive baš svakom oku, no i to će se sada promijeniti.

Svjetski poznati National Geographic uključio je Hrvatsku u treću sezonu zadivljujuće i prestižne dokumentarne serije Europa iz zraka. Riječ je o emisiji koja gledatelje vodi na jedinstveno putovanje zrakom te im pokazuje prirodne, kulturne i povijesne znamenitosti zemlje na način na koji još nije viđen.

Prva epizoda nove sezone je upravo o Hrvatskoj, što je velika čast za jednu zemlju od samo četiri milijuna stanovnika s obzirom na to da je na listi prioriteta epizoda stavljena ispred Irske, Norveške, Portugala, Islanda i Švicarske. Više od 180 milijuna gledatelja samo iz Europe saznat će kako se lovi prestižni istarski bijeli tartufi, što se nalazi ispod znamenitog Amfiteatra u Puli te koja se tajna krije iza nastanka Stonskih zidina, obrambenog bedema koji je po veličini odmah iza Kineskog zida.

U epizodi će također biti predstavljeni ljudi koji kroz svoj svakodnevni posao i hobije imaju priliku vidjeti one posebne ljepote o kojima smo pričali na početku teksta.

Anića kuk je najveća stijena na Velebitu i po veličini nadmašuje i američki Empire State Building

Prva među njima je Zagrepčanka Sunčica Hraščanec. Ona je po struci grafička urednica i radi u jednom magazinu, no njeno zaposlenje nije razlog zašto je dobila tu veliku čast da sudjeluje u epizodi National Geographica. U emisiji dobivamo pogled na njeno volontersko zanimanje kroz koje spašava brojne živote. Sunčica je, naime, pripadnica Hrvatske gorske službe spašavanja. Uz to je i strastvena alpinistica koja je predvodila restauratorske radove na Anića kuku, jednoj od najpoznatijih europskih stijena za penjanje.

S više od 100 mogućih smjerova za uspon, ovaj sivi gorostas sa svojih 400 metara visine je izazov koji svaki alpinist želi savladati. U proljeće, dok je sezona penjanja, dnevno dolazi barem 15-tak avanturista u Nacionalni park Paklenica koji se užem i golim rukama uspinju uz kameno tijelo Anića kuka. Koliko god da su oni sigurni u sebe i svoju opremu, toliko i vertikalni teren može biti nepredvidljiv i opasan. Upravo zato se nakon zime hrabri pripadnici GSS-a spuštaju niz stijenu te uklanjaju labavo kamenje koje bi moglo ugroziti penjače. U koordiniranoj akciji s čekićem ili pajserom u ruci ispituju svaki centimetar, dok se nogama drže za goli zrak.

- U GSS-u ima stvarno raznih dojava, no najviše volim akcije na stijeni jer se tu osjećam najprirodnije. Uvijek me prati to neko uzbuđenje i nada da ćeš pomoći, da će sve ispasti dobro – priča Hraščanec.

U emisiji Europa iz zraka, stojimo uz alpiniste te vidimo kako izgleda jedan od najopasnijih poslova u zemlji. Svaki njihov udarac uranja u tijelo kamenog diva sazdano od mekog vapnenca. Ponekad uklone tek kamenčiće koji pritom frcaju na sve strane, kao iskre na nakovnju kovačnice, a nekad je samo jedan mali pokret prstom dovoljan da odvali nestabilnu gromadu veličine nogometne lopte koja zatim strmoglavo pada sto, dvjesto, tristo metara sve dok se razbije u podnožje kanjona.

- Ne mogu reći da ne postoji osjećaj straha. Nama nije prirodno da rušimo stijenu, već da se po njoj penjemo, tako da se iznenadiš kada s jednim malim dodirom ruke ili čekića srušiš ogroman komad kamena – kaže Hraščanec.

Ne zaboravimo, ovdje se radi o najvećoj stijeni na Velebitu koja visinom prestiže i znameniti Empire State Building. Prema tome, alpinisti GSS-a na samom vrhu imaju bolji pogled nego što ga je imao King Kong kada se u filmu uspeo do vrha nebodera u New Yorku.

Smjer Spomin na Anića kuku svladalo je samo dvoje ljudi na svijetu - Slovenac i Čeh

Baš kao što se divovski fiktivni primat slobodnim stilom popeo uz zgradu, tako i na Anića kuku postoji jedan smjer gdje se slobodnim penjanjem popelo samo dvoje ljudi na svijetu. Zove se Spomin i prvi osvajač tog puta je Slovenac Luka Krajnc koji je za taj pothvat uložio dvije godine rada i truda. Nedugo nakon njega u NP Paklenica stigao je svjetski poznati alpinist Adam Ondra iz Češke. On se popeo, kako kažu penjači, „na pogled“ – došao je, vidio po prvi puta stijenu i uspeo se u jednom danu.

Vrijeme je da se s vrha stijena spustimo u poplavnu ravnicu rijeke Save koja se naziva velikom europskom spužvom. Riječ je o Parku prirode Lonjsko polje, najvećem zaštićenom močvarnom području ne samo u Hrvatskoj, već i u cijelom dunavskom porječju, koje se ubraja među najugroženije močvarne dijelove u svijetu. Iako ime daje naslutiti da se radi samo o jednom velikom polju, zapravo ga čine tri - Lonjsko, Mokro i Poganovo, koja se u rano proljeće i jesen pretvore u ogromna jezera. Naime, nakon obilnih oborina u obližnjim Alpama razina rijeke Save brzo raste. U poplavnoj ravnici rijeke Save izlijeva se u okolinu stvarajući ogromno močvarno područje dubine do 6 metara i širine veće od grada New Yorka.

Lonjsko polje je najveće zaštićeno močvarno područje ne samo u Hrvatskoj, već i u cijelom dunavskom porječju. Poplavne nizine prostiru se na površini široj od New Yorka

Iako sama riječ „poplave“ nosi sa sobom negativne konotacije, u Lonjskom polju to nije slučaj. Lokalno stanovništvo te biljni i životinjski svijet naučili su koegzistirati s nabujalim morem te su oko njega izgradili svoj život. To nam je objasnila Sandra Prevendar-Nekvapil, čuvarica prirode u PP Lonjsko polje.

- Poplave daju Lonjskom polju život. Kada ih nema onda nastaju problemi oko ispaše stoke, nema mrijesta i samo stanište je onda ugroženo jer su brojne biljne i životinjske vrste vezane upravo uz poplave – ističe Prevendar-Nekvapil.

Ovo cijelo područje dom je za više od 230 vrsta ptica, a kralj među njima je štekavac, najveća ptica nizinske Hrvatske. Ovaj bjelorepi orao je strogo zaštićena vrsta koja je bila na rubu izumiranja zbog ugroženog staništa, no posljednjih nekoliko godina se njihova populacija povećala te prema nekim procjenama u Hrvatskoj živi oko 150 parova ovih velikih ptica. Jedna od osoba koja je zaslužna za oporavak broja štekavca jest i Prevendar-Nekvapil. Kao čuvarica prirode njen je posao da promatra štekavce te informacije o njihovom staništu prenosi stručnim službama koje paze da ništa ne ugrozi njihov život. Posebno su oprezni početkom godine kada te velike ptice grade svoje obiteljske utvrde od nekoliko stotina kilograma na vrhovima stoljetnih hrastova. Vidite, štekavci su doživotni partneri. Mužjak i ženka stvaraju ili obnavljaju vezu u svadbenom letu gdje se u zraku povežu pandžama i onda obruše prema tlu. Kruna njihova odnosa dolazi u veljači kada ženka polaže jaje, a pogled na ove moćne ptice zabilježili su i dronovi National Geographica.

- To je osjetljivi period koji pratimo iz određene udaljenosti uz pomoć dalekozora. Zadržimo se samo kratko, da vidimo je li gnijezdo aktivno, odnosno je li ptica u gnijezdu, leti oko njega ili sjedi na grani pored gnijezda. Ako je, to je dobar znak jer onda se vraćamo u svibnju da provjerimo jesu li se ptići uspješno izlegli– priča Prevendar-Nekvapil.

U PP Lonjsko polje zabilježeno je 50-tak gnijezda, a prilikom pojave svakog novog čuvari prirode obavijeste Hrvatske šume da naprave zaštitni prsten oko stabla kako bi budući roditelji mogli imati mir za podizanje svojih ptića.

Štekavac ili bjelorepi orao je najveća ptica grabežljivica u Hrvatskoj. Mužjak i ženka su doživotni partneri koji svoju vezu stvore kroz specifični svadbeni ples

No nisu štekavci jedini poznati stanovnici ovoga kraja. U PP Lonjsko polje nalazi se mjesto Čigoč, koje je od 1994. godine službeno prvo europsko selo roda. Štoviše, u njemu živi više bijelih roda nego stanovnika i prema broju gnijezda mjesto ima najbrojniju populaciju roda u Europi. U Parku se nalazi još jedno znamenito mjesto - Krapje, jedino selo u Hrvatskoj koje ima status sela graditeljske baštine. Kućice u tom mjestašcu su građene od drveta hrasta lužnjaka i napravljene su po principu lego kockica. Tko god bolje pogleda, vidjet će da su daske, odnosno planjke, označene brojevima. To je zato da se mogu lakše ponovno sastaviti jer kako je Lonjsko polje poplavno područje, prije pojave nasipa ovaj kraj je stalno bio pod vodom. Mještani su zato uslijed poplava selili svoje kuće na više dijelove te ih kasnije opet vraćali na svoje mjesto.

I dok neki ljudi sklanjaju svoje kreacije pred naletom vode, postoje oni koji puste da i rijeka odnese sa sobom. Ovaj način razmišljanja vodi nas do sljedeće priče o umjetniku Nikoli Falleru i njegovim crtežima na pijesku.

Kad se vodostaj rijeke Drave spusti dovoljno nisko, Faller uzima obične metalne grablje i komad žice te pješčane nanose pretvara u goleme geometrijske crteže. Njegove kreacije teško je u potpunosti doživjeti s tla jer znaju biti promjera i do 50 metara, tako da je potrebno vinuti se u visine kako bi se istinski prepoznala čarobnost njegovih djela. Uz pomoć drona National Geographica gledatelji mogu vidjeti crteže na pijesku satkane poput najfinije čipke koje su nekad radile naše bake.

- Počeo sam prve crteže raditi prije 6-7 godina. Inspiracija su mi bili umjetnici koji su slične kreacije radili na oceanskim plažama, pa sam tako dobio ideju da crtam po pješčanim sprudovima po kojima je Osijek i dobio ime – kaže Faller.

Samo nekoliko sati je sve što ima kako bi udahnuo život na pješčano platno jer potom se podiže razina vode koja bez ikakve milosti briše njegov trud, baš kao što mokra spužva briše kompleksno riješeni matematički zadatak sa školske ploče. Iako, njemu to ne smeta. On zna da treba vratiti prirodi ono što je uzeo.

- U prirodi je sve ciklično, ništa nije vječno, i po meni umjetnost isto treba biti takva. Želim pokazati da ljudsko biće može biti kreativno bez da narušava te da koristi materijale koji će se vratiti prirodi – priča Faller.

Upravo zato on koristi u svakom godišnjem dobu materijal koju mu priroda dodijeli. Zimi je to snijeg, u proljeće trava, preko ljeta pijesak i slama, a na jesen lišće. Što se pak tiče prolaznosti njegovih skulptura, to ga ne zabrinjava ni najmanje jer, kako kaže, platno se stalno obnavlja i stalno ima priliku stvoriti nešto novo.

Umjetnik Nikola Faller uz pomoć običnih grablji radi prekrasne pješčane kreacije na obali Drave koje su u promjeru šire i od 50 metara

Njegov trenutak inspiracije ulovile su kamere National Geographica netom prije nego je tvrdoglava Drava odlučila ukrasti kreaciju za sebe, tako da je njegovo djelo na taj način ostalo zabilježeno u očima vječnosti.

Fallerove crteže, ali i brojne druge ljepote koje nudi Hrvatska možete vidjeti u novoj sezoni fantastične dokumentarne serije Europa iz zraka koja će se 19. rujna u 22 sata prikazivati na National Geographicu. Kao što smo već rekli, Hrvatska je dobila tu veliku čast da svojim ljepotama otvori treću sezonu, no taj dan je poseban iz još jednog razloga za Lijepu Našu. Naime, po prvi puta ikada Hrvatska će dobiti "svoj" dan na National Geographicu, što je uspjeh koji je prije toga ostvarilo samo nekoliko država. Uz emisiju Europa iz zraka emitirat će se još dvije emisije povezane s Hrvatskom – Gordon Ramsay: Neistražene kuhinje i Unutar tvornice: Automobili iz snova. U prvoj emisiji svjetski poznati kuhar Gordon Ramsay otisnuo se u prekrasnu Istru gdje je s našim poznatim chefom Davidom Skokom istraživao tajne Jadranskog mora, ganjao koze i magarce, a dva vrsna kulinarska znanca su čak i odmjerili snage u kuhinji. Nadalje, izuzetno popularna emisija Unutar tvornice posvetila je epizodu jedinom hrvatskom proizvođaču električnih automobila Rimac automobili i njihovom električnom bolidu C_Two, osobnom autu bržem od Formule 1, koji je oduševio svijet. Prema rasporedu, prvo u 21 sat kreće Gordon Ramsay: Neistražene kuhinje, zatim u 22 sata Europa iz zraka te u 23 sata Unutar tvornice: Automobili iz snova.

Stoga, odvojite si tu večer i saznajte na koji način će Hrvatska biti predstavljena svijetu.

Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studia Hanza Medije i National Geographica.

Croatia_Europe From Above

National Geographic

U Hrvatskoj se kriju obrambeni bedemi koji su po veličini odmah iza Kineskog zida, prakticira se tradicionalni način branja soli koji se nije mijenjao 4000 godina i pronađen je tartuf koji je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda

Veliko priznanje: svjetski poznata emisija cijelu je epizodu posvetila Hrvatskoj, doznali smo sve detalje

Prva epizoda nove sezone ‘Europa iz zraka‘ posvećena je Hrvatskoj, dok će ostalih pet epizoda odvesti gledatelje na putovanje Irskom, Norveškom, Portugalom, Islandom i Švicarskom

Piše:

Matija Boltižar/Sponzorirani sadržaj

Objavljeno: 07. rujan 2021. 16:35

Zemlja fantastičnih prirodnih i povijesnih ljepota. Ovo je epitet koji su Hrvatskoj pripisali brojni turisti, svjetski magazini, ali i njeni stanovnici. Te silne pohvale nisu, dakako, došle bez pokrića. Prekrasni nacionalni parkovi, sunčani otoci, more sjajnije od zjenice najljepšeg oka i građevine koje u svojim temeljima nose povijest prijašnjih civilizacija, samo su neke znamenitosti koje krase lica domaćih razglednica. Mjesta poput Plitvičkih jezera i Dubrovačkih gradskih zidina već su toliko puta obišla svijet da su nekima postala sinonim za tu malenu zemlju koja na mapi nalikuje ptici raširenih krila. No, u Hrvatskoj se uvijek nešto novo može otkriti, bilo to pod zemljom, među stablima stoljetnih šuma ili u stijenama moćnih planina. Iako, postoji jedan pogled na ovu zemlju koji je do sada bio ekskluzivan za malene, i malo veće, stanovnike plavoga neba. To je, pogađate, pogled iz zraka, ali uskoro počinje emisija u kojoj će se po prvi puta otkriti kadrove koji su ptice i oblaci do sada sebično čuvali za sebe.

Svjetski poznati National Geographic uključio je Hrvatsku u treću sezonu zadivljujuće i prestižne dokumentarne serije Europa iz zraka. Kao što i samo ime kaže, ova emisija vodi gledatelje na neponovljivo putovanje zrakom, nudeći im jedinstveni uvid u to kako su tradicija, inženjering i prirodne znamenitosti pomogle oblikovati kontinent, pomažući oslikati dinamičan portret regija i ljudi koji su ih očuvali.

Prva epizoda nove sezone je upravo o Hrvatskoj, što je velika čast za jednu zemlju od samo četiri milijuna stanovnika s obzirom na to da je na listi prioriteta epizoda stavljena ispred Irske, Norveške, Portugala, Islanda i Švicarske. Više od 180 milijuna gledatelja samo iz Europe vidjet će kako je teklo povijesno spajanje Pelješkog mosta, gdje se skrivaju moćni orlovi u Hrvatskoj te kako izgleda čišćenje stijena na Paklenici, jedan od najopasnijih poslova u zemlji.

Kako bi dobili dojam o ljepotama koje će biti prikazane u emisiji, razgovarali smo s nekoliko aktera koji su sudjelovali u izradi epizode te kroz razgovor s njima otkrili nove, fantastične detalje o Stonskim zidinama, Amfiteatru u Puli te lovu na istarske tartufe.

Pa, krenimo.

Putovanje nas prvo vodi ka jugu, u podnožje malenog grada koji čuva monumentalni obrambeni sustav koji je po veličini odmah iza Kineskog zida. Riječ o Stonu i njegovim zidinama dugim 5,5 kilometara. Izgrađene u 14. stoljeću, ti bedemi su u ono vrijeme slovili kao najveći fortifikacijsko-urbanistički pothvat ondašnje Europe, a danas drže titulu drugih najvećih zidina na svijetu. Njihove zadnje kule ne mogu se okom vidjeti s ulica dalmatinskog grada, dok kamene "ruke" sežu duboko u srce Prevlake Pelješac te se skrivaju među zelenim krošnjama planine. Istinska moć ovih zidina dobije se tek pogledom iz zraka kada se vidi masivna površina koju su morale štititi od razbojnika i osvajača.

Stonske zidine su po veličini odmah iza Kineskog zida. Izgrađene u 14. stoljeću, ti bedemi su u ono vrijeme slovili kao najveći fortifikacijsko-urbanistički pothvat ondašnje Europe

Iznenađujuće, ovaj masivni lanac zidina je dugo godina bio u debeloj sjeni razvikanih Dubrovačkih zidina, kaže nam Dalia Ficović Franušić (49), lokalni turistički vodič i profesorica engleskog u Osnovnoj školi Ston.

- Za Stonske zidine znalo se u lokalnim okvirima, no ne može se reći da su bile jako poznate širom Hrvatske. Počele su se obnavljati prije 18 godina kada je brigu preuzelo Društvo prijatelja dubrovačke starine – ističe Ficović Franušić.

Do tada, zidine su bile prepuštene kiši i suncu, a njihovim drevnim kamenjem koračali su samo mještani željni izazova koji su samostalno istraživali 41 kulu i 6 tvrđava. No, od 2009. godine su Stonski bedemi otvoreni za posjetitelje koji mogu obići dva kilometra obnovljenih zidina, kao i utvrdu Kaštio.

Način branja soli u Stonu ne mijenja se već četiri tisuće godina. Ne koriste se nikakve tehnologije već se sve odvija uz pomoć mora, sunca i vjetra te ruku vrijednih ljudi

Što se, pak, tiče blaga kojeg su bedemi čuvali, to nije zlato ili srebro. Ne, Stonske su zidine čuvale jednu od dragocjenosti koja je uzdignula Dubrovačku Republiku do ondašnje pozicije moći. Riječ je o soli, najvažnijem konzervansu prijašnjih vremena koji je toliko bio na cijeni da se plaćao čistim zlatom.

- Možete zamisliti koja je u to vrijeme bila vrijednost soli kada su Dubrovčani dignuli zid oko Stona samo kako bi zaštitili tadašnje solane od osvajača – priča nam Ficović Franušić.

Posebnost ovoga kraja jest što se način branja soli ne mijenja već četiri tisuće godina te se očuvao sve do danas. Ne koriste se nikakve tehnologije već se sve odvija uz pomoć mora, sunca i vjetra te ruku vrijednih ljudi. Sol se, naime, dobiva postupkom isparavanja morske vode u velikim plitkim bazenima solane, a sezona berbe i proizvodnje soli traje u ljetnim mjesecima, točnije od travnja pa sve do listopada. Dio tog nevjerojatnog procesa moguće je vidjeti iz do sada neviđenog kuta u emisiji Europa iz zraka, kada marljivi radnici velikim metlama nose bijelo zlato koje se nekada štitilo ogromnim zidinama.

Pulski se amfiteatar stavlja uz bok Koloseju u Rimu, Areni u Veroni, amfiteatrima u Pompejima, Nimesu i Arlesu u Francuskoj i El Džemu u Tunisu te po veličini zauzima 6. mjesto među rimskim amfiteatrima na svijetu

S južnih monumenata selimo se na sjever, točnije u Istru gdje se nalazi jedna od najpoznatijih i najljepših povijesnih građevina u zemlji. Riječ je, naravno, o pulskom Amfiteatru, najvećem je i najsačuvanijem spomeniku antičkog graditeljstva u Hrvatskoj. Pulski se amfiteatar stavlja uz bok Koloseju u Rimu, Areni u Veroni, amfiteatrima u Pompejima, Nimesu i Arlesu u Francuskoj i El Džemu u Tunisu te po veličini zauzima 6. mjesto među rimskim amfiteatrima na svijetu, a i jedini je primjerak čija su sva tri rimska arhitektonska reda u potpunosti očuvana.

Pulska Arena je itekako poznata hrvatskoj, kao i svjetskoj javnosti. U njoj su nastupili poznati pjevači Luciano Pavarotti i Eros Ramazzotti, kao i bend Foo Fighters, a na ostacima nekadašnjeg gladijatorskog borilišta održale su se brojne manifestacije, pa čak i hokejaške utakmice. Uz to je i poznato turističko odredište koje svake godine posjeti tisuće posjetitelja i upravo oni mogu osjetiti veličinu te moć antičkog stadiona koji je u drevnim danima znao ugostiti 20.000 ljudi.

Pogled iz zraka otkriva, pak, jednu novu dimenziju ove povijesne građevine.

Uzdižući se na vrh vanjskog zida od vapnenca visokog 32 metra, dronovi National Geographica otkrivaju tajanstvene pukotine u blokovima.

Nakon zabrane gladijatorskih borbi pulski koloseum pretvoren je u kamenolom. O tome koliko je materijala izvučeno iz amfiteatra najbolje govori podatak da je arena nekada imala dva plašta od kojih je jedan potpuno maknut, odnosno izvučen te iskorišten za gradnju kuća i zidina

Darko Komšo, ravnatelj Arheološkog muzeja Istre, vjeruje da su uzrok zahrđale željezne šipke koje su postavili izvorni rimski graditelji da vode svaki blok na mjesto. CGI tehnologija otkriva kako je ova genijalna metoda osigurala savršeno poravnanje blokova za veliku čvrstoću i dugovječnost.

No, to nije sve, dronovi otkrivaju da je arena bila opremljena sofisticiranim sustavom odvodnje, čak i boljim od većine modernih verzija. Komšo otkriva da se građevina nalazi u podnožju brda i da se bez ovog najsuvremenijeg dizajna možda ne bi održala za buduće generacije.

- Nama je žao da turisti ne mogu ući u kanale koji se nalaze ispod amfiteatra. Ulazak je dopuštan do podzemne prostorije gdje su prije boravili gladijatori, a u kojoj je sada stalni postav izložbe "Maslinarstvo i vinogradarstvo Istre u antici". U uske, slivne kanale koji su u sustavu zbrinjavanja slivnih voda ulaze specijalizirane osobe, no i oni otkrivaju jednu posebnu priču jer je kroz njih moguće ući na istočnom dijelu i spustiti se kroz amfiteatar pa u stotinjak metara udaljeni Valerijin park – priča Komšo.

Važno je naglasiti kako pulska arena nije sto posto očuvana. Naime, dolaskom kršćanstva u Rimsko carstvo došlo je do zabrane gladijatorskih borbi u svim amfiteatrima, čime se tu kolosalne građevine izgubile svoju primarnu svrhu. Neke su potom prenamijenjene u mjesto za život, druge su služile kao ogromna okupljališta, dok su one najnesretnije prepuštene nemilosrdnom zubu vremena. Što se tiče pulskog koloseuma, on je pretvoren u kamenolom iz kojega se izvlačio kamen. O tome koliko je materijala izvučeno iz amfiteatra najbolje govori podatak da je arena nekada imala dva plašta od kojih je jedan potpuno maknut, odnosno izvučen te iskorišten za gradnju kuća i zidina. Komšo pretpostavlja da je izvezeno barem desetak tisuća kubnih metara kamena.

Prije je tako bilo moguće doći do najviše točke u amfiteatru – sjeverozapadne kule, no sustav stepenica nije bio siguran za posjetitelje pa je isti uklonjen. No, Komšo ističe kako imaju u planu rekonstruirati vanjsko stubište kako bi se otvorila mogućnost uspona do vrha. Nažalost, proći će još neko vrijeme prije nego li taj projekt zaživi, no do tada posjetitelji mogu vidjeti kako kula izgleda kroz oči drona National Geographica.

U Istri je izrastao jedan od najvećih ikad ubranih tartufa na svijetu, težak oko 1,31 kilograma, koji je ušao u znamenitu Guinnessovu knjigu rekorda. Ziganteov bijeli tartuf, nazvan Millenium, mogao je na tržištu postići cijenu zlata

I dok su kanali ispod pulskog amfiteatra van dosega običnim posjetiteljima postoji jedno podzemno blago u Istri koje samo čeka da bude pronađeno. Riječ je o istarskom bijelom tartufu, deliciji čija cijena doseže i par tisuća eura po kilogramu. Svake godine u razdoblju od rujna do prosinca nekoliko tisuća ovlaštenih lovaca na tartufe luta istarskim šumama nadajući se da će ispod tla pronaći "bijelo zlato". S nama u lov krenula je Mirjana Kotiga (55), bivša medicinska sestra te sada profesionalna „tartufarka”. Njeno lovište nalazi se u šumi oko Motovuna, a njeni partneri su dvije talentirane njuškice – dvogodišnja labradorica Lila i 7- godišnja mješanka Bela.

Glavnu riječ u ovoj potrazi vode upravo te dvije četveronožne dame koje svojim oštrim njuhom pronalaze skriveno blago u šumskom rahlom tlu.

- Pas traži tartuf jer ga želi pojesti – smije se Mirjana. Kako kaže, u dresuri ih nauče da zavole tu deliciju pa ih psi traže za sebe, a posao je lovca da stigne do tartufa prije psa te ga potom nagradi za dobro odrađeni posao. Što se tiče same dresure, postoji više načina. Kotigina kolegica iz Njemačke koristi plastične kutijice od kinder jaja te u njih sakrije tartuf tako da psi ne mogu doći do poslastice već za pronalazak dobiju pseći kolačić. Kotiga se, pak, odlučila za jedan drugačiji pristup. Ona u zemlju zakopa sir s tartufima ili kruh natopljen u ulju s tartufima pa objašnjava psu gdje ga treba pronaći s time da ga pokušaju naučiti da ga ne pojede pri pronalasku.

Naravno, nisu psi jedini bitni faktor u lovu. Potrebno je tu i znanja te iskustva, a Kotigi to ni najmanje ne manjka.

Ona i suprug Miroslav već 30 godina imaju firmu „Miro Tartufi”, s time da oboje potječu iz obitelji tartufara. Kotiga je ispočetka radila kao medicinska sestra, dok je njen muž bio strojarski tehničar u jednom državnom poduzeću, no 1991. godine su otvorili firmu i počeli se profesionalnije baviti tartufima. I nisu požalili.

- Svaki dan idemo u tartufe. Imamo organiziranu turu za turiste gdje ih vodimo u lov te im ulov pripremimo za obrok. No, uz to, idemo i samostalno u potragu te znamo biti u šumi po tri ili četiri sata, iako ima i onih koji idu i po 8 sati – navodi Kotiga.

U jednom danu, kaže, može se naći 100 grama, a nekad i po pola kilograma. Pravila nema jer, veli, to je isto kao i kod ribara – nikad se ne zna koliko ribe će taj dan uloviti u mrežu. Naravno, prije su ulovi bili puno veći. Kotiga kaže kako su se njen otac i susjed znali vratiti s 15 kilograma tartufa, no da to danas više nije moguće. Ljudi u šumi je, jednostavno, previše. Upravo zato je ovaj lov tako veliki doživljaj jer nitko ne može garantirati da ćete nešto pronaći, što samo donosi još više veselja kada se pronađe dio bijelog ili crnog blaga ispod rahle zemlje.

Hrvatska je dobila svoj dan na National Geographicu, što je uspjeh koji je prije toga ostvarilo samo nekoliko država

Ovaj kraj krije još jedno veliko priznanje. Upravo je u Istri izrastao jedan od najvećih ikad ubranih tartufa na svijetu, težak oko 1,31 kg. Pronašli su ga ugostitelj Giancarlo Zigante i njegova kujica Diana 2. studenog 1999. godine nedaleko od Buja te je uvršten u znamenitu Guinnessovu knjigu rekorda kao najveći dotad nađeni tartuf na svijetu. Ziganteov bijeli tartuf, nazvan Millenium, mogao je na tržištu postići cijenu zlata, ali njegov vlasnik je za njega imao drugačije planove - pripremio je veliku feštu u mjestu Livade gdje je tartuf pronađen te ga poslužio svim okupljenim gostima.

Svi oni koji nikada nisu bili u lovu mogu dio atmosfere vidjeti u novoj sezoni fantastične dokumentarne serije Europa iz zraka koja će se 19. rujna u 22 sata prikazivati na National Geographicu. Kao što smo već rekli, Hrvatska je dobila tu veliku čast da svojim ljepotama otvori treću sezonu, no taj dan je poseban iz još jednog razloga za Lijepu Našu. Naime, po prvi puta ikada Hrvatska će dobiti "svoj" dan na National Geographicu, što je uspjeh koji je prije toga ostvarilo samo nekoliko država. Uz emisiju Europa iz zraka emitirat će se još dvije emisije povezane s Hrvatskom – Gordon Ramsay: Neistražene kuhinje i Unutar tvornice: Automobili iz snova. U prvoj emisiji svjetski poznati kuhar Gordon Ramsay otisnuo se u prekrasnu Istru gdje je s našim poznatim chefom Davidom Skokom istraživao tajne Jadranskog mora, ganjao koze i magarce, a dva vrsna kulinarska znanca su čak i odmjerili snage u kuhinji. Nadalje, izuzetno popularna emisija Unutar tvornice posvetila je epizodu jedinom hrvatskom proizvođaču električnih automobila Rimac automobili i njihovom električnom bolidu C_Two, osobnom autu bržem od Formule 1, koji je oduševio svijet. Prema rasporedu, prvo u 21 sat kreće Gordon Ramsay: Neistražene kuhinje, zatim u 22 sata Europa iz zraka te u 23 sata Unutar tvornice: Automobili iz snova.

Stoga, odvojite si tu večer i saznajte na koji način će Hrvatska biti predstavljena svijetu.

Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studia Hanza Medije i National Geographica.

Prva epizoda nove sezone ‘Europa iz zraka‘ posvećena je Hrvatskoj, dok će ostalih pet epizoda odvesti gledatelje na putovanje Irskom, Norveškom, Portugalom, Islandom i Švicarskom