U
Ž
I
V
O
Jedan litavski geograf je između dva svjetska rata došao na ideju da se svi Litavci presele i državu osnuju na nekom drugom sigurnijem dijelu svijeta jer je zaključio da je za mali narod preveliki izazov živjeti između Njemačke i Rusije. Bacio se u potragu i našao teritorij u Latinskoj Americi kod Belizea gdje je čak s lokalnim vlastima pregovarao o mogućnosti najma, no iznenada je umro te svoju zamisao nije uspio provesti u djelo. Ona iz današnje perspektive djeluje krajnje nerealno pa stoga Litavcima ne preostaje nego se suočiti s vlastitom zbiljom i izabrati saveznike što su i učinili ulaskom u NATO i EU.
U Litvi, koja je poput Latvije i Estonije, veći dio 20. stoljeća provela pod ruskom čizmom, od stjecanja nezavisnosti 1991. prisutan je strah od ruske osvete. Litavski političari, ali i veći dio građana smatraju da se ruske invazije doista treba bojati. O tome koliko su takvi stavovi utemeljeni razgovarali smo sa stručnjacima Instituta za međunarodne odnose i političku znanost u ledom okovanom i snijegom prekrivenom Vilniusu.
Izdvajanja za obranu
Prof. Margarita Šešelgyte specijalizirala se za pitanja međunarodne sigurnosti i NATO-a te je predavala na Baltic Defense Collegeu u Estoniji i na litavskoj Vojnoj akademiji. Njezin kolega dr. Laurynas Jonavičius stručnjak je za međunarodnu politiku. Dočekuju nas u zgradi Instituta koji, kažu, djeluje neovisno o državnim vlastima. Smještena je u pitoresknoj povijesnoj jezgri glavnoga grada u ulici prepunoj restorana i kafića u kojima je navečer veoma živahno. Mnogo je i turista, a uz litavski se najčešće može čuti ruski jezik, koji je u sovjetsko doba bio službeni pa je i danas mnogim Litavcima jednostavnije na njemu komunicirati.
“Među Litavcima vlada visoka svijest o tome da Rusija predstavlja veliku sigurnosnu prijetnju, posebno nakon okupacije Krima, što nas je navelo da se zapitamo može li se to i nama dogoditi. Ta se prijetnja, pokazuju ankete, danas čini većom nego ikada od uspostave nezavisnosti. Uz to vlada i strah od mogućih ruskih informacijskih i informatičkih napada te manipulacija izbornim rezultatima i utjecaja na političke snage. No, ako dođete na selo i upitate prosječnog čovjeka od čega najviše strahuje, zasigurno će odgovoriti da su to niska primanja, loše mogućnosti zapošljavanja, velika razlike između bogatih i siromašnih…”, kaže prof. Margarita Šešelgyte i dodaje da su litavske vlasti u zadnje tri godine poduzele niz mjera, poput vraćanja obaveznog vojnog roka i povećanog izdvajanja za obranu. U litavskoj vojsci nam potvrđuju kako je interes mladih za služenje vojske veći od broja ročnika koje mogu primiti. Posebno ističu veliku važnost sudjelovanja postrojbi drugih članica NATO-a u podizanju njihove vojne spremnosti, pa tako i Hrvatske, koja je onamo nedavno poslala svoj kontingent, što smatraju jasnom porukom Rusiji da bi napadom na Litvu praktički zaratila s NATO-om.
Istraživanja, kaže Jonavičius, pokazuju da bi Rusija, da poželi, mogla Litvu i druge baltičke države vojno osvojiti u dva do tri dana, te je stoga prisutnost NATO-ovih postrojbi na Baltiku vrlo važna i iz propagandnih razloga jer se ne samo Rusiji nego i domaćoj javnosti daje do znanja da Litavce Zapad neće ostaviti na cjedilu. Mnogi od njih, posebno starije generacije, dobro pamte sovjetsko doba koje većina smatra okupacijom.
Udio Rusa
Strah koji im se zavukao u kosti, smatra Šešelgytge, logična je posljedica ruskog agresivnog ponašanja. Slična atmosfera, dodaje, vlada i u druge dvije baltičke države iako sve tri imaju različite slabosti koje Rusija iskorištava. U Litvi je udio ruskog stanovništva daleko niži nego u Latviji i Estoniji. Više od polovice stanovnika latvijskog glavnog grada Rige su Rusi. U Litvi su pak veće socijalne razlike, a za stabilnost nekog društva je, zaključuje ona, ključan faktor lojalnost državi. “Ljudi koji nisu zadovoljni svojim socijalnim statusom teško mogu biti lojalni državi i daleko su podložniji potencijalnim ruskim manipulacijama. Iduće godine imamo lokalne i predsjedničke izbore, a 2020. parlamentarne i pitanje socijalnih razlika između bogatih i siromašnih kao i pojedinih regija će biti jedna od glavnih političkih tema kao i pitanje masovnog iseljavanja”, govori Šešelgyte.
Putinovi pobornici
Dr. Laurynas Jonavičius smatra da su u baltičkim republikama u znatnoj manjini oni koji smatraju da im Vladimir Putin može donijeti bolji život, no ima ih, i to ponajviše u ruralnim krajevima. Prema njegovim riječima u litavskom društvu vlada konsenzus da Rusi predstavljaju vojnu prijetnju i svi dobro znaju da Moskva gomila vojsku i naoružanje u Kalinjingradskoj oblasti, smještenoj na jugozapadnoj granici Litve, i u Bjelorusiji, s kojom graniče na istoku, a koja je ruski saveznik.
“Ne bih rekao da će nas Rusija u neko dogledno vrijeme napasti jer to ne bi za nju imalo nikakva smisla, ali moramo biti spremni. Ako ništa ne budemo poduzimali i budemo li ignorirali prijetnje, to će ohrabriti one koji nas eventualno žele napasti. Tko je mogao pretpostaviti da će Rusija napasti Gruziju i Ukrajinu? Pojačana prisutnost NATO-ovih postrojbi pokazatelj je da NATO i EU razumiju naše probleme kao što smo do prije nekoliko godina imali dojam da nas ne shvaćaju odviše ozbiljno i kako misle da pušemo na hladno”, naglašava dr. Jonavičius i zaključuje: “Što je prisutnost NATO-ovih snaga ovdje veća, to je bolje za nas.”
Ocjenjuje kako su politički odnosi između Rusije i Litve na vrlo niskim granama, odnosno gotovo da ih i nema, osim što obje države jedna u drugoj imaju diplomatska predstavništva. Međusobno se, tvrdi on, smatraju neprijateljima i sa sigurnošću kaže da je potpuno nezamislivo da litavski i ruski državni vrh sjednu za isti stol.
Oslanjanje na SAD
“To je nemoguće”, slaže se i prof. Margarita Šešelgyte. “Vladimir Putin Litavce, ali i Estonce i Latvijce, doživljava kao psiće koji laju na sav glas i jako ga nerviraju.” No, po njezinu mišljenju, nije ništa neobično da pas lavežom upozori da je provalnik pred vratima kuće. Litavci se, dodaje, prvenstveno pouzdaju u SAD, pa u NATO i na trećem mjestu u EU.
“Bez obzira na neke pomalo sulude izjave Donalda Trumpa, Amerika nam je jedina zaštita od Rusije jer je se Rusi boje. U slučaju neposredne opasnosti SAD može odmah intervenirati za razliku od NATO-a, a pogotovo Europske unije koja nema ni instrumente za vojnu intervenciju”, govori prof. Šešelgyte.
Dr. Jonavičius smatra da su tri baltičke države platile najvišu cijenu sankcija koje je Moskva uvela Uniji kao odgovor na sankcije koje su njoj nametnute iz Bruxellesa. Naime, Litvi je Rusija i danas najveći pojedinačni trgovinski partner, no s druge strane sankcije su, dodaje, prilika za Litvu da se više okrene tržištu EU i da postane manje ekonomski ovisna o Rusiji u koju izvozi pretežno svoje poljoprivredne i prehrambene proizvode. Rusi istodobno na razne načine nastoje smanjiti ovisnost svoje Kalinjingradske oblasti o Litvi i Poljskoj koje je okružuju, pa tako grade LNG terminal kako bi enklava bila energetski neovisna. Kroz Litvu prolaze prometni koridori koji kopnenim putem povezuju Kalinjingrad s matičnom državom te dalekovodi preko kojih dobiva dio struje.
Javnost malo koje EU članice je, ističe Šešelgyte, toliko proeuropski nastrojena poput litavske. Tome je osim straha od Rusije glavni razlog životni standard koji od 1991. neprekidno raste. Ipak, od ulaska u EU 2004. Litavci ne prestaju u potrazi za poslom odlaziti u druge europske države, najviše u Irsku i Veliku Britaniju, a zadnjih godina sve više i u Norvešku. Najnovije procjene pokazuju da u državi živi jedva tri milijuna ljudi, dok ih je 1991. bilo oko 3,8 milijuna.
Razlozi iseljavanja su, zaključuju stručnjaci Instituta, ponajprije ekonomski jer je prosječna plaća u Litvi oko 600 eura. U Vilniusu je nezaposlenost vrlo niska, no na selu je situacija bitno drukčija. Uvođenjem eura 2015. cijene su, ističe Šešelgyte, malo porasle, no to se dogodilo i u većini drugih država koje su preuzele europsku valutu. Voće, povrće, meso i riba na tržnici, primijetili smo, neznatno su jeftiniji nego u Hrvatskoj, u restoranima i kafićima cijene su otprilike kao kod nas, a litra benzina je kunu niža nego na hrvatskim pumpama.
“I stručnjaci za sigurnost slažu se da je ulazak u eurozonu važan jer povećava ugled države unutar EU. Eventualne nestabilnosti u Litvi svakako bi se odrazile na euro i stoga je svima u interesu da do njih ne dođe. Za male je zemlje i iz ekonomskih razloga od presudne važnosti biti dijelom što većeg broja raznih međunarodnih asocijacija”, naglašava Šešelgyte, a dr. Jonavičius dodaje da se zemlje eurozone doživljavaju kao ozbiljniji partneri od onih koje su izvan tog elitnog kluba te su privlačnije investitorima i konkurentnije u globalnoj ekonomiji.
“EU je suočena s izazovima kao što su Rusija, terorizam, imigranti... I kod nas je bilo nešto izbjeglica s Bliskog istoka, no kada su shvatili koliko je ovdje hladno, brzo su odlučili utočište potražiti negdje drugdje. Hladno je i u Švedskoj, no ona je mnogo bogatija. U Litvu u značajnom broju pristižu imigranti iz Bjelorusije, Ukrajine i Moldavije”, govori Jonavičius i potvrđuje još jedan problem koji njegova zemlja dijeli s Hrvatskom. To je visoka stopa alkoholizma po kojoj je Litva broj jedan u cijelom svijetu, zbog čega aktualna Vlada, u kojoj glavnu riječ vodi Seljačka stranka, želi uvesti visoke poreze na alkohol. K tome su Litavci među vodećim nacijama po stopi samoubojstava, što osim s alkoholizmom treba povezati i sa surovom klimom s mnogo padalina i malo sunca.
“Zbog velikog broja alkoholiziranih vozača velika je smrtnost pješaka u prometu, osobito djece”, kaže aktivistica Barbara Matonyte koja na ulicama Vilniusa, odjevena u vojnu uniformu, za tri eura prodaje tipične litavske vojne obroke – heljdinu kašu s lukom i kupusom. Prikupljeni novac uložit će u kupnju fluorescentnih prsluka za djecu. Studira povijest umjetnosti, a htjela bi živjeti i raditi u svojoj zemlji za razliku od mnogih svojih vršnjaka.
Kontrola strahom
Nekoliko je godina u Irskoj proveo Andrius Galinas koji se odlučio vratiti u Vilnius, gdje je prije tri godine otvorio pivnicu Vijokliai, koja je postala veoma popularna iako je, kaže, ove godine zbog poreza za 30-ak posto porasla cijena piva, pa im se za toliko smanjio i broj gostiju. Na zidu pokraj nje je grafit koji prikazuje Putina i Trumpa kako puše marihuanu što je, kažu nam prijatelji autora slike, satira na račun obojice političara jer ni jednog ni drugog, zapravo, nije briga za Litvu.
“Mladi ljudi nisu toliko opterećeni strahom od Rusije. U Kalinjingradu Rusija ima izlaz na Baltičko more. Ne treba joj za to Litva. No svi političari, pa tako i litavski, žele da se narod nečega boji da bi ga mogli lakše držati pod kontrolom. Stoga im je izmišljeni sukob s Rusijom veliki politički kapital. I Irci su dugo živjeli pod britanskom okupacijom pa danas Britance ne smatraju neprijateljima. To je povijest, a mi bismo se trebali više okrenuti budućnosti, jačanju ekonomije i borbi protiv korupcije”, govori na izvrsnom engleskom Galinas, koji je više puta turistički bio u Rusiji i sasvim se ugodno osjećao, a iduće ljeto planira odmor u Hrvatskoj na koju mu prva asocijacija glasi: “Dobri ste u košarci.”
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....