HRVATSKA KNJIGA MRTVIH Konačna istina o svim ratnim žrtvama

Već duži niz godina dvije posve različite hrvatske ustanove, jedna državna i jedna nevladina, paralelno (svaka za sebe) rade na utvrđivanju ukupnog broja stradalih u Domovinskom ratu u Hrvatskoj 1991.-1995. Njihov je rad sada u prilično zreloj fazi (kod jednih više, kod drugih manje) pa se polako već naziru i neki sasvim konkretni rezultati njihova istraživanja.

Državna je ustanova Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, na čelu kojega je povjesničar i hrvatski branitelj dr. Ante Nazor. A ona nevladina – Documenta – centar za suočavanje s prošlošću, čija je voditeljica mirovna aktivistica Vesna Teršelič. Na prvi pogled čini se nemogućim da bi te dvije ustanove – i zbog svojega općeg profila i statusa, kao i zbog posve različitih metodologija svog rada – mogle doći do istih ili sličnih rezultata, no ja sam se ovih dana, kontaktirajući i s jednima i s drugima, uvjerio u suprotno.

Mislim da je to dobro i pozitivno jer je prebrojavanje, identificiranje i klasificiranje mrtvih (kao i nestalih) u ratu 1991.-1995. jedna od najkontroverznijih, najpolitiziranijih, pa i najmučnijih tema i u Hrvatskoj i šire. Ona uključuje cijeli set vrlo teških i osjetljivih pitanja i nepoznanica koje i danas, na raznim stranama, izazivaju međusobne polemike, raspiruju strasti i, nerijetko, potiču zlu krv: koliko je u ratu doista bilo ubijenih a koliko nestalih; koliko je ubijeno (ili nestalo) branitelja (vojnika), a koliko civila; koliko je stradalo, tj. koliko je ubijeno i nestalo Hrvata, a koliko Srba itd.

Eto, nedavno je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio da je u ratu u Hrvatskoj 1991.-1995. nestalo više Srba nego Hrvata, i to je bilo sasvim dovoljno da se u Hrvatskoj, ali i u cijeloj regiji, zakovitla novi vihor strasti i međusobnih optuživanja: Vučić je točno ovako rekao: “Obmanjivali su Hrvate o nestalima, a mi smo izračunali da je više nestalih Srba nego Hrvata, pa kad sam to tamo rekao na inauguraciji (riječ je o inauguraciji hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, početkom 2015. – op. a.), svi su skočili na mene da sam četnik i svašta još.”

Rezultati istraživanja (zasad preliminarni i još ne integralni) i Nazorova HMDCDR-a i Documente ne idu u prilog toj Vučićevoj izjavi.

U ovome trenutku, nakon svih dosadašnjih izračuna i provjera – Nazor napominje da je to ipak samo preliminarni broj koji će se još, sigurno, mijenjati – u bazi podataka HMDCDR-a su imena 13.914 osoba na hrvatskoj strani koje su smrtno stradale. Od toga su 8257 branitelji, a 5657 civili. To bi, zasada, bio generalni sukus evidentiranja i identificiranja ubijenih na slobodnom (neokupiranom) području Hrvatske, za vrijeme rata.

Broju poimence navedenih smrtno stradalih hrvatskih branitelja i civila u bazi HMDCDR-a treba, međutim, pridodati i 1093 osobe koje je potkraj 2016. potraživala hrvatska strana (tzv. nestale osobe). Nazor o tome kaže:

“Prema podacima Uprave za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja iz studenoga 2016., neriješenih slučajeva (nestali i traženje posmrtnih ostataka) bilo je 1993 (1560 civila i 433 vojnika), od toga 1093 osobe hrvatske narodnosti (428 hrvatska branitelja i 665 civila) te 900 osoba srpske narodnosti (5 vojnika i 895 civila).”

Nazor iznosi i podatke o broju smrtno stradalih hrvatskih državljana/građana na okupiranom području RH od 1991. do 1995.: “Do listopada 2017. u bazu podataka našega Centra unijeti su podaci za 7204 osobe (od toga broja 873 osobe vode se kao nestale) većinom pripadnika srpskih postrojbi. Od ukupnoga broja, u bazi je 6127 smrtno stradalih osoba srpske narodnosti. Preostalih 1077 smrtno stradalih i nestalih osoba u bazi podataka su nesrpske narodnosti, od toga 821 Hrvat.”

Međutim, u svemu ovome postoje još neki (bitni) upitnici. Nije još, među ostalim, točno utvrđeno koliko je od onih smrtno stradalih 5657 civila na teritoriju RH pod kontrolom hrvatske vlasti – u sadašnjoj bazi podataka HMDCDR-a – Hrvata, a koliko ljudi, građana RH, neke druge nacionalnosti, primjerice Srba. Ante Nazor kaže da je oko branitelja stvar više ili manje jasna, ali da su civili najveći problem – zbog podataka koji još nedostaju. To će, itekako složeno, pitanje Nazorov HMDCDR nastojati riješiti u idućih godinu ili nešto više dana.

Kad sam ljudima iz Documente priopćio neke najvažnije brojke kojima, u ovome trenutku, barata dr. Nazor, kazali su mi, bez imalo dvojbi, da je to i njihova generalna projekcija glede konačnih rezultata njihova istraživanja. Iako su oni zasad završili sa 60 posto predviđenoga terenskog rada – obradili su istočnu i zapadnu Slavoniju, Liku, Kordun, a sada rade u Dalmaciji – i čeka ih još nemali posao, procjenjuju da se ukupni broj stradalih u ratu u Hrvatskoj kreće između 20 i 22 tisuće.

Cijeli članak možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa